Nedjelja, 14. srpnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

32 C°

intervju

Jandroković: ‘Ova je igra veća od Turudića. SDP je s Milanovićem potonuo na dno‘

Autor: Tihana Tomičić

23.03.2024. 13:22
Jandroković: ‘Ova je igra veća od Turudića. SDP je s Milanovićem potonuo na dno‘

Foto: Patrik Macek/PIXSELL



Šok i nevjerica oko kandidature predsjednika Republike Zorana Milanovića za premijera s podrškom SDP-a, još traju. Prema Ustavu, ako bi u posljednji trenutak predsjednik Milanović ipak podnio ostavku kako bi se na izborima za Sabor mogao naći na listi SDP-a, na mjestu privremenog predsjednika zamijenio bi ga predsjednik Sabora Gordan Jandroković. No, i Sabor je raspušten, pa bi u takvoj situaciji bila opet stvar tumačenja ustavnih stručnjaka tko Milanovića uopće može zamijeniti.


U svakom slučaju, Jandroković je ovih dana upozorio i birače i političke stranke da razborito postupaju u ovoj ustavnoj krizi, stoga smo s njim razgovarali o svim mogućim opcijama.


Razgovaram li ja sada zapravo s predsjednikom Republike, vršiteljem dužnosti?




– Prema svemu sudeći predsjednik Republike Hrvatske neće podnositi ostavku. No, bilo kako bilo, izlazim na izbore u drugoj izbornoj jedinici i to je moja čvrsta odluka. I ponovo ću pobijediti.


Perfidna igra


Dakle, ako bi Milanović i dao ostavku na mjesto na Pantovčaku, vi biste ostali na listi i u izbornom procesu, a netko od potpredsjednika Sabora postao bi v.d. predsjednika Republike?


– Predsjednik Sabora, sukladno poslovniku, određuje jednog od svojih potpredsjednika iz redova vladajuće većine da ga mijenja dok je spriječen.


Dakle, Milanović i SDP ne moraju strahovati da će to biti socijaldemokrat Davorko Vidović.


– Očito ne. Ali to što mi uopće moramo razgovarati na ovaj način, govori o situaciji koju je svojim neodgovornim postupcima izazvao predsjednik Republike. Umjesto da smo koncentrirani na političke rasprave sudionika u tom izbornom procesu, da kandidati predstavljaju svoj program i viziju Hrvatske, on je oduzeo građanima tu mogućnost. Radi se o perfidnoj igri koja ima za cilj izazvati kaos i nestabilnost političkog sustava. Čini se da još uvijek nedovoljan broj ljudi to prepoznaje, smatra da se radi o običnom prepucavanju, međutim ovo je puno ozbiljnije. Taj čovjek izaziva ustavnu krizu, izjavljuje da neće poštovati odluke Ustavnog suda, da s prezirom gleda na njihovo upozorenje. To je dosad neviđeno u demokratskoj praksi, kako u Hrvatskoj, pa tako i u drugim demokratskim zemljama. Ne može nitko, pa ni predsjednik Republike staviti sebe iznad zakona. Dakle on ne poštuje zakon, i to otvoreno govori. To je poziv na nepoštovanje pravnog poretka i dosad nismo imali ništa slično tome. Nalazimo se u jednom političkom prostoru u kojem dosad nikad nismo bili i nitko nema jasne odgovore.


Kako vidite rasplet?


– Rasplet ovisi o Milanovićevom daljnjem ponašanju, ali i SDP-a koji nedovoljno apostrofiramo kad je u pitanju izazivanje ove krize. SDP je jednako odgovoran kao i njihov mentor za ovu izvanrednu ustavnu situaciju i zanima me slažu li se čelni ljudi SDP-a s izjavom da neće poštovati Ustavni sud.


Očito da se slažu s obzirom na to da su i svoje stranačke odluke derogirali da bi se ostvarila volja Zorana Milanovića.


– SDP je u smislu demokratskog funkcioniranja i procesa donošenja odluka, pa i u smislu poštovanja demokratske prakse potonuo do dna. Poštovao sam ih kao drugu najveću stranku, ali koliko vidim SDP je grubo iskorišten i kakav god bio ishod izbora po njih će sigurno biti loš. SDP ulazi u razdoblje nakon kojeg se više neće moći oporaviti.


Osim ako ne pobijedi.


– Oni nikako neće pobijediti.


Sanitarni kordon


Čini se kao da će na ovim izborima puno više odlučivati emocije nego racionalnost.


– Cilj ljevice bio je stvoriti sanitarni kordon oko HDZ-a, a to će im se obiti o glavu. Sanitarni kordon sad treba biti stvoren oko Milanovića i SDP-a zbog kreiranja ove neustavne situacije. Još jednom pozivam građane da pažljivo slušaju što protagonisti ove političke drame govore, da pozorno prate i slijede vlastitu savjest, ali i odgovornost koju kao birači imaju. Nažalost, ovdje se radi o svjesnoj manipulaciji koja se vodi tezom da većina ljudi površno prati ova događanja, najčešće s portala ili kratkih vijesti. Najbolji dokaz tome je njegova teza da je Kolinda Grabar-Kitarović obilazila HDZ-ove skupove u svojoj kampanji. Pa da, jest, ali onda kad je postala kandidatkinja HDZ-a za predsjednicu Republike. Ona nije bila kandidatkinja za premijerku, jer da jest, svi ti ljevičari tražili bi momentalno njenu ostavku i vjerojatno zatražili od Ustavnog suda da je proglasi nesposobnom za obavljanje dužnosti.


Hoće li Ustavni sud to sada učiniti Milanoviću?


– Ono što je Milanović izgovorio o ljudima u USUD-u isto pokazuje u kakvom se političkom trenutku nalazimo. Postaje normalno da ustavne suce naziva gangsterima i bandom s kojom će se obračunati. Da ide na osobne konflikte i s ustavnim stručnjacima koji mu nisu po volji, zalazeći u njihov privatni život. Javnost to prihvaća gotovo kao normalno, pa i neki komunikacijski stručnjaci kažu da on samo ima malo pojačani diskurs.


Milanović je rekao da mu treba hiperbola, jer ga inače ljudi ne čuju.


– I hiperbola može biti pristojna. Ali njegov govor je vulgaran, uvredljiv, klevetnički. Razina prostote koju slušamo donedavno je bila nezamisliva, a javnost nažalost nije dovoljno reagirala kad je to sve krenulo. I sada neki to svode na foru, vic, zezanciju. No, pokazuje se da iz verbalnog nasilništva prelazimo u poništavanje institucija, u nasilništvo prema državnom sustavu i nepoštovanje Ustava, te jasnog i javnog objavljivanja teze da predsjednik ne mora poštovati zakon i Ustav.


Vjerujete li da je moguće da dođe do poništenja izbora ili izbornih rezultata?


– Ne želim uopće nagađati o tome. Treba ostaviti institucijama da donose odluke po zakonu, svjesni mogućih posljedica ovih događanja. Svi oni koji djeluju u javnom prostoru ne mogu reći: mene se to ne tiče, neka se hrvaju i tuku samo političari. Ako izlazimo izvan okvira pravila, ako u jednoj nogometnoj utakmici jedna strana istuče suca, baci ga s igrališta i nastavi igrati nogomet rukom, to onda vodi u kaos.


Milanović tumači da ni u jednom pravilniku nogometnog kluba ne piše da se ne igra rukom. Druga je stvar što je to samorazumljivo i zdravorazumski.


– Idemo ovako: baš svi ustavni stručnjaci jasno su ovo osudili. Nije bilo svrstavanja prema svjetonazoru, svi su se složili. A što se tiče izdvojenih mišljenja u Ustavnom sudu i oni su jasno kazali da predsjednik ne može sudjelovati u utrci za predsjednika vlade. Njihovi prigovori su bili tehnički, a ne suštinski. Kad je o Ustavnom sudu riječ, među devet onih koji su podržali upozorenje Milanoviću, nisu svi oni koje je HDZ predložio.


Mislite, kao Mato Arlović ili Josip Leko?


– Pa da, to su bivši članovi SDP-a, a kandidat HNS-a tada je bio sudac Mlinarić. Pokušava se stvoriti dojam da su izdvojena mišljenja ispravnija i da ih donose profesionalci, a drugi kao da su poslušnici. Uostalom, heterogeniji je sastav ovih devet koji su bili za upozorenje, nego ova tri ili četiri s izdvojenim mišljenjem. Oni su svi lijeve orijentacije. To javnost isto treba znati.


Kaos i bezvlađe


Dokle ova situacija može eskalirati?


– Ušli smo u novi prostor i nitko sada ne zna odgovor na to pitanje.


Predsjednik je i vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske.


– Ne znam na što aludirate.


Teško je to i reći, ali on zapovijeda i vojskom.


– O nekim stvarima nije dobro čak ni razmišljati, a kamoli govoriti, a pogotovo o tome ne može govoriti predsjednik Hrvatskoga sabora.


Teoretski, ako Ustavni sud poništi izbore, možda se i Sabor još sastane pod vašim predsjedanjem. On »vrijedi« do konstituiranja novog saziva Sabora.


– Ustav ovo ne predviđa, u prostoru smo u kojem nismo bili. Upravo je zato važno da svi akteri savjesno donose odluke i da u tome budu hrabri. Najgori od svega su kaos i bezvlađe. Umjesto da razgovaramo o programima nama je tema hoće li izbori uopće biti regularni. Za Hrvatsku 2024. ustvari je to poražavajuće.


Kad slušamo Milanovićeve poruke, one inkliniraju k desnijoj publici od one koju i HDZ ima. Teme migracija, teme rata u Ukrajini, u tome se predsjednik više slaže s desnicom nego centrom. Je li Domovinski pokret potencijalni Milanovićev partner ili HDZ-ov?


– Njihov Siniša Hajdaš Dončić kaže da daju sve na crveno – to je boja ljevice, a ona stisnuta šaka simbol je radikalne ljevice. Ako je tako, HDZ ima posla s lijevom radikalnom opcijom koju predstavlja SDP. Istovremeno, Milanović šalje poruke kojima se dodvorava krajnjoj desnici. Radi jedan populistički miks koji više nema nikakvo svjetonazorsko utemeljenje. Misli da može igrati štogod želi. E, to je sad pitanje za lijeve birače i SDP-ovo vodstvo – što su oni ustvari danas? Pristaju li zaista na podilaženje najnižim strastima dijela radikalne desnice.


Možda će Milanović izmanipulirati i desnicu, pa će uzeti njihove glasove, a nakon izbora u vladu, ako pobijedi, uzeti Možemo! ipak, i neke druge slijeva.


– Ne želim nagađati. Kad je bio premijer, rekao je da nikad neće za šefa države, pa je išao. Sad je rekao da nikad neće za predsjednika vlade, pa se kandidirao. Prvo je rekao da će dati ostavku, pa da ide u prvu jedinicu, pa da ne ide… Apsolutno nitko ne može predvidjeti. Ali i to je porazno za demokraciju, stabilnost i sigurnost Hrvatske. Hrvatska je bila dostigla jednu razinu demokratskog i civilizacijskog razvoja, napravili smo pozitivne iskorake. Ovo što se sada događa jest ozbiljan korak natrag.


Vas Milanović uvijek malo poštedi, kaže da baš i niste takav »gangster« kao ostali u HDZ-u.


– Evo, pitajte njega.


Povezani ste obiteljski pa je možda drugačije.


– Nastojim ne koristiti njegov rječnik baš zbog toga. Snažno se protivim onom što čini, ali pokušavam pristojno govoriti o tome. Sigurno neću klevetati niti vrijeđati.


Na saboru HDZ-a prije neki dan to su mnogi primijetili, spomenuli su to da je prema vama blaži. Ruši li vas time u HDZ-u?


– Nebitno. Ovo nije samo izborna igra, ovo je više od toga. Borimo se za budućnost Hrvatske.


Prevladava pozitivno


Smatrate li i vi da je Milanović, kako šef HDZ-a Andrej Plenković kaže, rusofil i da postoji neka šira globalna agenda u koju se predsjednik Hrvatske uklapa?


– U mnogo navrata, njegovi istupi bili su identični ili slični Putinovim stavovima i stavovima njegovih kremaljskih i međunarodnih pomagača. I to je činjenica. Nije mi ni najmanje prihvatljivo ono što izgovara o Ukrajini. Kad je počela agresija na Ukrajinu, tražio je izgovore i opravdanja za to što Rusija čini. Bio je protiv ulaska Finske i Švedske u NATO. Kontinuirano se sastaje i konzultira s Dodikom koji je najsnažniji zagovaratelj Putina u ovom dijelu Europe.


Predsjednik Milanović je objavio da je zagovaratelj mira u Ukrajini. Naravno. Ali u ovom trenutku to bi bilo i prihvaćanje okupacije dijela Ukrajine od strane Rusije.


– Sjetimo se retorike ljudi koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku, i oni su verbalno zagovarali mir. Govoriti na taj način dok traje okupacija znači opravdavati postupke agresora.


S Milanovićem ili bez njega, za HDZ će na ovim izborima glavno pitanje biti hoće li prevagnuti »postignuća« ili afere?


– Kad stavite na vagu ono što je učinjeno u ovih osam godina apsolutno prevladava ono pozitivno. Da ne nabrajamo sve, od eura, Schengena, zaštite granica od ilegalnih migracija…


Kaže desna oporba: nedovoljno.


– Hrvatska je primjer kako se štiti granica. Tu se nema što dodati. Nadalje, tu su tri mega projekta – Pelješki most, LNG i druga cijev tunela Učka, a tu je i kontinuirano povećanje plaća, mirovina, socijalnih prava. Hrvatska je danas snažnija i bogatija nego prije osam godina.


Kažu da je lako upravljati kad imaš 25 milijardi eura »helikopterskog« novca iz EU-a za oporavak i otpornost.


– Smisao ulaska u EU, osim sigurnosti, bilo je i ekonomsko snaženje. Računali smo na to – članstvo u EU-u to omogućava. Nije to nikakav »helikopterski« novac, on je smišljen za to. I to je izboren novac. Siguran sam da nije predsjednika Vlade, toliki iznosi se sigurno ne bi dogodili. To je rezultat Plenkovićeva rada, ali i odličnog poznavanja europskih procedura. Nemojmo to podcjenjivati kao ni rad velikog broja ljudi koji jako dobro znaju što čine. Ne događaju se pozitivne stvari same od sebe. Iza toga stoji ogroman napor politike i administracije.


I lobiranje.


– Da, tako je. To je politika.


Vi ste u kampanji za 2. jedinicu, imate i svoj slogan »Vruće srce, hladna glava«.


– To je neki moj životni moto, to sam htio prenijeti i u politiku. Emotivan sam i srčan, ali moraš iznad svega biti razborit; tu sam poruku htio prenijeti.


Vi u HDZ-u smijete imati personalizirane kampanje?


– Postoji puno zabluda o tome kako funkcionira HDZ. Ali baš ovo što se sad dogodilo sa SDP-om, pokazuje da su upravo oni koji nas najviše kritiziraju zapravo sljedbenici samo jednog čovjeka, jedne partije, boje ga se i nemaju hrabrosti. Jamčim vam da se ovo u HDZ-u ne bi moglo dogoditi.


Mijenjat će se članak 238.


Kad govorimo o dosadašnjem sazivu Sabora, bilo je svega, pjevalo se, psovalo…


– Kada su u pitanju zakoni, radili smo korektno i napravili smo dosta posla. A što se komunikacije tiče, ona je nažalost spala na niske grane, kao i u društvu općenito. To je sve postalo »normalno«, pa u tom smislu ne očekujem puno bolju klimu ni u sljedećem sazivu. To postaje dio politike, ali Hrvatska nije po tome posebna, to je globalni fenomen.


Dosta je oporbenih prijedloga ostalo neraspravljeno. Gurali ste ih na kraj dnevnog reda.


– Krivo se to tumači – po novim pravilima, svaka točka koju potpiše minimalno 30 zastupnika mora se uvrstiti u raspravu. Provjerio sam – 57 oporbenih zakona ili inicijativa raspravljeno je u ovom sazivu. Bilo bi dobro to usporediti s vremenom kad je SDP imao većinu, to se moglo izbrojiti na prste jedne ruke. Napravljen je pomak k tome da oporba može mjesečno raspraviti dvije svoje točke, to je bio novum. A dosta spori smo bili jer smo ovoga puta imali čak 16 klubova, to zahtijeva onda dosta vremena da se svi uključe u raspravu. Prioritet su imale točke koje se tiču standarda građana, to je jasno. Saborska većina dobila je, uostalom, povjerenje građana da mijenja Hrvatsku sukladno svom programu, a ne oporbenom.


Treba li mijenjati poslovnik Sabora i taj famozni »članak 238.«?


– Da, apsolutno, imate pravo. Ranije je postojala replika, ali bez ograničenja vremena dva zastupnika mogla su do unedogled replicirati, doslovno cijele noći. Sabor je bio Hyde park, zato smo to mijenjali. Ali u usporedbi s drugim sličnim parlamentima u Hrvatskoj postoji ogroman prostor i minutaža za zastupnike. U nekim drugim parlamentima rasprave su limitirane vremenski, pa tko što stigne. Mi smo pazili da se ne obesprave ni male stranke. Ali da, mijenjat će se to.


Ova igra je očito veća od Turudića


U ovom sazivu dominirale su afere i tema korupcije. Ne možete negirati da je ova Vlada ostala bez ogromnog broja ministara zbog afera.


– Hajmo ovako: dio ministara je otišao sam, tu se broje i Mostovi ministri koji su morali otići, a onda kad je riječ o onima koji su otišli zbog moguće povezanosti s korupcijom, pogledajmo koliko je tih slučajeva dobilo svoj pravosudni epilog. Dosad nijedan. Nadalje, ne bih htio abolirati nikoga, neka se institucije time bave. Ali da je HDZ stavio institucije pod svoju kontrolu, takve se stvari sigurno ne bi događale. Ne bi ministar Horvat bio uhićen dok je još bio na funkciji. Institucije imaju potpunu slobodu.


Možda se to sada promijeni, kad DORH napokon preuzme Ivan Turudić. A to je uzrok cijele ove krize.


– Gospodin Turudić izabran je u zakonski predviđenoj proceduri. Pratio sam pozicije pravnih stručnjaka, odvjetnika, sudaca – mišljenja su bila podijeljena. Protiv Turudića je bila oporba na čelu s Milanovićem. Zašto? E, pa to i mene zanima. Još jednom ponavljam – protiv korupcije se treba boriti, ali da je tema korupcije zlorabljena od strane oporbe, to nitko ne može negirati. Ne mogu se oni s nama natjecati u postignućima, u ekonomiji, u međunarodnim odnosima, ne mogu oni ni u čemu parirati HDZ-u, pa onda stvaraju dojam kaosa i bezvlašća. Ali taj film smo već gledali nekoliko puta.


Ako bi se Turudić povukao, možda bi to pomoglo.


– Ma ne. Ova je igra veća od Turudića.