Doktori posuđuju novac od pacijenata, vrijeđaju ih, jedu za vrijeme pregleda

Broj pritužbi na rad liječnika koje se upućuju Etičkom povjerenstvu Hrvatske liječničke komore (HLK) u vrtoglavom je porastu. Najčešće se u njima ne pronađu dokazi kršenja Kodeksa medicinske etike, no pritužbe koje se pokažu osnovanima vode sankcioniranju liječnika i služe kao primjer kako se liječnik ne bi smio ponašati.

Knjižicu s takvim primjerima izdala je nedavno Hrvatska liječnička komora, kao putokaz mladim liječnicima na njihovom profesionalnom putu, a neki od primjera iz nje doista su bizarni.

Takav je i slučaj gospodina L. koji se Komori žalio na liječnika dr. K. koji je od njega višekratno posuđivao novac. Pozajmicu je tražio za kupnju uređaja za fizikalnu terapiju, koju bi, obrazlagao je, koristila i supruga gospodina L., također pacijentica doktora K., oboljela od multiple skleroze.

Uređaje dr. K. nije nabavio, a iznos od 16.000 eura, koji je od svog pacijenta posudio nije vratio, ali je u međuvremenu nabavio novi osobni automobil više klase…

U svojem očitovanju Etičkom povjerenstvu, dr. K. ne spori da je od svog pacijenta pozajmio spomenuti novac, ali kaže da se tu radi o odnosu zajmoprimca i zajmodavca, koji je pravno reguliran, a ne o odnosu liječnik – pacijent.

Korištenje statusa

U Komori pak ne dvoje da je prijavljeni liječnik koristio svoj status i položaj da bi na prevaru iznudio novac od svog pacijenta. Budući da je gospodin L. kao pacijent potencijalno ovisio o doktoru K. te da se nadao boljoj mogućnosti zdravstvene skrbi za svoju suprugu, ta pozajmica nikako nije mogla biti odijeljena od odnosa liječnik – pacijent, ističu.

Osim toga, dr. K. nije kupio obećane uređaje niti je pacijentu vratio novac, a postoji i sumnja da ga je potrošio u sasvim osobnu svrhu – kupovinu novoga automobila. Time je prekršio kodeks koji propisuje da će liječnik obavljati svoj posao stručno i etički besprijekorno, ne iskorištavajući pacijenta ni emotivno, ni tjelesno, ni materijalno, navode u Komori.

O problemima s liječenjem onkoloških bolesnika svjedoči slučaj gospođe Š., koja se pritužila Etičkom povjerenstvu na liječnike jedne bolnice jer nisu obavijestili njezinog, sada pokojnog svekra, o nastavku liječenja zloćudne bolesti. Nesretni je pacijent preminuo prije nego je dobio tu informaciju.

Slučaj datira s početka pandemije kada su pacijentu starije životne dobi, otprije liječenom zbog kronične opstruktivne plućne bolesti, tijekom hospitalizacije zbog pogoršanja osnovne bolesti, slučajno dijagnosticirali tumor bubrega.

Prema nalazu CT-a, tumor je probio bubrežnu čahuru, ali nisu nađeni znakovi daljnjeg širenja bolesti.

Pacijentu je objašnjeno da se zbog pogoršanja situacije pandemijom COVID-19 urološki odjel mora prenamijeniti za oboljele od COVID-19. Nadležni liječnici urološkog i pulmološkog odjela dogovorili su se kako će urolozi kontaktirati neku veću bolničku ustanovu u kojoj će se nastaviti s operacijama onkoloških bolesnika.

Liječenje je dogovoreno u jednoj većoj tercijarnoj ustanovi, ali bez utvrđenog datuma operacije. Pacijent je nakon poboljšanja općeg stanja otpušten na kućnu njegu, uz napomenu da će ga urolog iz bolnice gdje je bio hospitaliziran obavijestiti o terminu operacije.

Nakon mjesec dana čekanja, pacijent još uvijek nije dobio obavijest o datumu operacije, a opće stanje mu se počelo pogoršavati. Članovi obitelji uporno su nazivali urologiju, ali bez uspjeha. Tri mjeseca nakon postavljanja dijagnoze pacijent je preminuo, a da mu nije pružena prilika za predviđeno liječenje.

Iako su se prozvani liječnici pravdali objektivnim okolnostima pandemije, Povjerenstvo je zaključilo da su prekršili Kodeks jer nisu na vrijeme obavijestili pacijenta o terminu nastavka liječenja, zbog čega je kasnio početak liječenja novootkrivenog zloćudnog tumora.

Ljudsko dostojanstvo

Jedna se pacijentica požalila na neprimjereno ponašanje i komuniciranje dr. P. prilikom ginekološkog pregleda. Na pregled je došla rano ujutro, a ginekolog dr. P. primio ju je jedući na svom radnom stolu, uz pitanje što je nadobudno došla tako rano.

Bio je neraspoložen za razgovor, nije znala ni gdje će sjesti jer se stolica nalazila iza njegovih leđa, čime je, kako tvrdi pacijentica, »pokazao nezainteresiranost za svog pacijenta koji bi trebao razgovarati o intimnom životu gledajući u nečija leđa«.

Njen popis pretraga za liječenje neplodnosti uzeo je uz komentar da »on s popisom ide u dućan«, a za vrijeme pregleda razgovarao je mobitelom te vulgarnim rječnikom objašnjavao postupak potpomognute oplodnje.

Dr. P. je u očitovanju je izjavio: »O tome koliko je bilo nekorektno moje ponašanje ne možete suditi jer niste bili nazočni. Mi doktori ne bismo trebali postojati ako pacijenti sami određuju što im treba. Iza svojih riječi stojim, samo sam se našalio, što ona nije shvatila…

Ispričavam se što sam jeo, ne sramim se toga, bilo je rano, nisam bio doručkovao. Za javljanje na telefon, bolje da sam telefonirao nego ne došao na posao, drugi put ću otvoriti bolovanje.«

Pritužbu je zbog neprimjerene komunikacije liječnika dr. F. podnio gospodin O., pacijent pomalo feminiziranog izgleda koji je došao na očni pregled. Tijekom pregleda liječnik dr. F. u razgovoru s njim saznaje da je pacijent u postupku promjene spola i da zbog toga prima hormonsku terapiju.

Liječnik je time zgrožen i neskriveno to pokazuje, objašnjava svoj kritičan stav na grub način, a spominje i rizike za zdravlje.

Pacijent pokušava pravdati svoju situaciju psihološkim potrebama i specifičnošću, no ne nailazi na razumijevanje. Moli liječnika da o tome više ne razgovaraju. Liječnik je vidno uzrujan, ne bira riječi, a pacijenta ispraćuje iz ordinacije riječima da ga više nikada ne želi vidjeti i da je on sramota za ljudski rod.

Doktor F. se time, kažu u Komori, ogriješio o više odredaba Kodeksa koji nalaže liječniku da poštuje i osobnost pacijenta.

– Liječnikova je dužnost pružiti pomoć svima jednako, bez obzira na dob, spol, rasu, narodnost, vjeru, političko uvjerenje, društveni položaj ili bilo koje druge okolnosti, poštujući pri tome ljudska prava i dostojanstvo osobe.

Valja izbjegavati svaki konflikt s pacijentom, osim u određenim granicama kad je to u interesu njegova zdravlja. Nipošto ne smijemo vrijeđati niti ponižavati pacijenta, a komunikaciju moramo održati na krajnje kulturnoj razini, birajući primjeren rječnik i prikladne informacije.

Ne smije se pokušavati utjecati na pacijenta u stvarima koje nisu u vezi s liječenjem, savjetuju kolege liječnike u HLK-u.