Nedjelja, 28. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

8 C°

GIORGIO LINGUA

Apostolski nuncij u Hrvatskoj pričao je o aktualnim crkvenim temama

Autor: Jakov Kršovnik

24.09.2023. 14:02
Apostolski nuncij u Hrvatskoj pričao je o aktualnim crkvenim temama

Foto: Davor Kovačević/NL



Apostolski nuncij Papin je izaslanik, njegov prvi suradnik u državi s kojom Sveta stolica ima diplomatske odnose. Za Hrvatsku je u srpnju 2019. godine na tu službu papa Franjo imenovao nadbiskupa Giorgia Linguu. Kako je naš sugovornik rekao u intervjuu za portal bitno.net »Moj je jedini cilj, a odnosi se na svako imenovanje, ne samo u Hrvatskoj, da se u zemlji u koju sam poslan osjeti blizina Svetog Oca.«


Nuncij Lingua prošloga je tjedna u ime pape Franje položio palij, znak povezanosti biskupa i metropolita s Rimskom Crkvom i Papom na ramena riječkog nadbiskupa Mate Uzinića u katedrali sv. Vida. Tim povodom s nuncijem razgovaramo o aktualnim temama na razini cijele Katoličke crkve, ali i Hrvatske.


Kako vidi duhovnost Crkve u Hrvatskoj, svojim aktivnostima u protekle četiri godine, o Općoj skupštini Biskupske sinode koja počinje u idućem mjesecu, o ruskoj agresiji na Ukrajinu, za Novi list e-mailom je odgovorio Giorgio Lingua.


Mjesta polariziranja




Kako vidite duhovno stanje Katoličke crkve, zajednice vjernika, u Hrvatskoj?


– U Hrvatskoj sam našao živu Crkvu, s crkvama koje su nedjeljama pune vjernika. Posebno je lijepo vidjeti toliko obitelji koje zajedno dolaze na misu. No, kao i drugdje, možemo zabilježiti određene kontradikcije, koje izazivaju određenu zabrinutost, poput napetosti između tradicionalnijih načina življenja vjere i onih inovativnijih, između popularne religioznosti i karizmatske obnove Crkve, između nacionalnog identiteta i katoličke univerzalnosti.


Ako ne budemo obraćali pozornost, te napetosti mogu postati mjesta polariziranja. Međutim, vidim zdravu želju kod katolika da žive u skladu sa svojom vjerom, traže duhovne učitelje, nekoga tko će im pomoći da dosljednije žive prema učenju Crkve. To je vrlo lijepo, ali je ujedno i izazov, pogotovo za one koji imaju vodeću ulogu u svojim zajednicama.


Mogu primijetiti i kako, možda, težina nedavne, prilično traumatične prošlosti, ponekad ima negativan utjecaj na društveno prijateljstvo, prema terminu koji koristi papa Franjo, i na ekumenske odnose.



Možete li se osvrnuti na protekle četiri godine u kojima ste na službi u Hrvatskoj kao nuncij?


– Ponajviše sam se bavio kanonskim procesima za biskupska imenovanja, ali i drugim svakodnevnim aktivnostima. U posljednje četiri godine radili smo na tome da imenujemo nadbiskupa Zagrebačke, dva puta Splitske, Riječke i Zadarske nadbiskupije te biskupa Dubrovačke, Hvarske, Porečke i Pulske biskupije, kao i Križevačke eparhije Grkokatoličke crkve.


Sada radimo na tome da imenujemo gospićko-senjskog biskupa, kao i požeškog, budući da je biskup prekoračio dobnu granicu za vršenje službe. Zahtjevan je to posao koji traži dobro poznavanje zemlje, poznavanje njene crkvene, ali i povijesne stvarnosti, kao i dobro znanje o etničkim i političkim odnosima.


Zato, kada god mogu, rado prihvaćam pozive župa, redovničkih zajednica ili udruga koje mi se obrate. To je izvrstan način za učenje o lokalnoj stvarnosti. Tajnik mi je nedavno rekao da sam već održao oko 70 propovijedi u Hrvatskoj, a koje sam se potrudio pročitati na hrvatskom jeziku, osim dviju na talijanskom. Svaka propovijed zahtijeva puno rada, računam da utrošim oko 10 do 12 sati na svaku.


Što očekujete od Opće skupštine Biskupske sinode?


– Nedvojbeno je riječ o povijesnom događaju, koji će ostaviti trag na budućoj Crkvi. Često se susrećem s ljudima, posebno među onima koje bismo opisali kao »najvjernije«, koji izražavaju određenu zabrinutost u tom pogledu, kao da Nauk Crkve treba promijeniti. No, ne radi se o promjeni, već o slušanju.


Sinoda ne znači ništa više od zajedničkog hoda. Na taj zajednički hod već smo krenuli, unatoč tomu što ima nekih koji su na tom hodu otišli predaleko naprijed, kao i onih koji uvijek gledaju unatrag i osvrću se. Nijedna od te dvije opcije nije dobra. Umjesto toga, moramo se zajedno okupiti kako bismo slušali što Duh Sveti danas govori Crkvi, ili ako želimo, Crkvama.


Crkva je uvijek bila u pokretu, uvijek je reformirala samu sebe. Sinoda nema zadatak da donosi zakone, ona nije parlament, već ima dužnost prosvijetliti one koji su dobili težak zadatak da razlučuju duhove i da vode vjernike. Ako smo ujedinjeni, Isus je među nama, prosvjetljuje nas i vodi. No, ako smo podijeljeni, ne vidimo i ne znamo kojim putem krenuti.


Što biste izdvojili kao ključnu poruku pape Franje vjernicima i svijetu u ovom trenutku?


– Papa na različite načine svjedoči koji su njegovi prioriteti, a jedan od njih je i Sinoda. Papa nas poziva da shvatimo »kairos«. Biblijski je to izraz koji traži od nas da shvatimo što nam »u ovom trenutku milosti« Bog želi reći. Moramo pomoći Svetom Ocu, cijeloj Crkvi, da protumači znakove vremena, da razumije što nam govore ratni sukobi, prijetnja nuklearnog rata, migracije koje su uzrokovali i vojni sukobi i prirodne katastrofe.


Da se osvrnemo na klimatske promjene, gubitak vjere u mnogim društvima koja su bila kršćanska i užasan skandal zlostavljanja. No, isto tako i na vitalnost novih zajednica, na primjer u Africi ili Aziji, kao i na nove zajednice koje se često spontano formiraju, iz temelja. Svjetski Dan Mladih, koji je održan u kolovozu u Portugalu polučio je uspjeh koji nitko nije očekivao. Nisu li i to znakovi vremena?


Ukratko, Sveti Otac želi interpretirati poruku koju Bog danas šalje čovječanstvu, kao što je to radio, na primjer, i za vrijeme pandemije koronavirusa. Njegovu pažnju nedvojbeno najviše zaokupljaju posljednji, ljudi na margini društva, oni koje se ne čuje, koji nemaju glas. Samo obratite pozornost na njegov izbor odredišta apostolskih putovanja.


Snaga dijaloga


Kako komentirate Ugovore Republike Hrvatske i Svete stolice?


– Mislim da su korisni i da, načelno, dobro funkcioniraju. Oni služe za razgraničenje područja nadležnosti ili za jačanje suradnje između Crkve i države. Katolici su također građani, kao i svi drugi. Crkva i država nužno moraju postići dogovor, ako žele tražiti opće dobro.


A ako se ponekad ne može postići dogovor, ili se pojave neki čimbenici koji mijenjaju situaciju, moramo nastaviti s dijalogom. Vlada i Biskupska konferencija redovito se sastaju kako bi riješili probleme koji se stalno pojavljuju zbog promijenjenih okolnosti ili kako bi poboljšali dijelove suradnje za koje se tijekom godina otkrilo da više ne funkcioniraju. To je potpuno normalno. Crkva i država su živa tijela, u neprekidnom pokretu.


Jedan od trenutnih svjetskih problema na koje se papa Franjo osvrće je i rat u Ukrajini. Pozvao je da listopad bude posvećen molitvi za mir u Ukrajini.


– Pripremam homiliju za blagdan svetog Ivana XXIII. koji se slavi 11. listopada i dok sam skupljao informacije o ovom velikom Papi, bio sam zapanjen učinkovitom ulogom, koju su priznale obje strane, koju je imao u detantu između SAD-a i Sovjetskog Saveza u raketnoj krizi na Kubi, koja je skoro dovela do nuklearnog sukoba.


Snaga dijaloga uvijek će prevladati među inteligentnim ljudima. Dijaloga se boje samo oni koji se boje istine. Od početka je vidljivo nastojanje pape Franje da urazumi odgovorne u slučaju rata u Ukrajini. Zašto je pokušao otići u rusko veleposlanstvo u Rimu? Upravo zato što vjeruje u razumnost ljudske osobe.


Netko će odgovoriti: da, ali ovdje je riječ o nekome tko nije pokazao ni trunku razuma, tko je krenuo u ofenzivu bez opravdanih razloga. Možda je to točno, ali danas imamo toliko moćna sredstva uništenja da je ratni čin ludilo. Samo je mir pravedan, a ne rat!


Kako možemo razmišljati o tome da zaustavimo rijeke očajnika koji su izgubili sve, osim svojih nogu i nevjerojatno snažne volje, ako nismo u stanju zaustaviti oružje, koje nema ni noge, pa čak ni volje?