Hrvati – nacija psovača ili zanesenjaci koji se slikovito izražavaju?

Zašto ispred ovakve glupe reklame ne ide ona obavijest da je ne bi trebali gledati mlađi od 16 godina, oznaku koju bi sigurno dobio film u kojem bi se govorile takve riječi

Psovka je uvredljiva riječ, sintagma ili rečenica koja nije prihvaćena u općim načelima bontona te se smatra nepristojnom i neprikladnom.
Jeste li vi, dragi čitatelji, primijetili koliko se na malom ekranu, ali i u svakodnevnom životu psuje? Nekako smo na to navikli pa više i ne obraćamo pažnju, ali ipak je to zanimljivo. Zašto to radimo? Jedna je stvar ako se s nekim svađaš pa ga hoćeš uvrijediti, ali psovke su kod mnogih ljudi dio vokabulara koji je postao pravilo, a ne iznimka, način izražavanja, tako da se više i ne čudimo i prihvaćamo to kao nešto sasvim normalno. A ne bi trebalo tako biti, bar ne ako sebe svrstavamo u nešto što bi se moglo nazvati civiliziranim ljudima. A zašto sam uopće počeo o tome razmišljati? Zbog nevjerojatnog bezobrazluka autora posljednje reklame koja se danima bjesomučno emitira na državnim tv-programima.
REVOLUCIJA U KOMUNIKACIJI? NE, SAMO USTALJENO NEPOŠTIVANJE GLEDAELJA
Obično se na reklamama iživljavam u posebnim tekstovima, ali gledajući opet onu odvratnu ovcu Gregora nisam mogao izdržati. On kao daje izjavu i svako malo spominje neku riječ koja je pokrivena zvučnim signalom zato jer je, kao što se to u takvim slučajevima radi, nepristojna. Koja je to riječ nisam mogao pogoditi, ali sam je zato sutradan našao na jumbo plakatu uz cestu, kao fol prekriženu, ali tako da se jasno vidi koja je. To je dragi moji riječ “je..no”. I što sad? Sada smo kao strašno zgroženi, ali po svim pravilima ekonomske propagande i zaintrigirani pa trčimo u njihove dućane kupiti to što nam nude jer volimo čuti sebi blisku riječ koju u svakodnevnom životu stalno koristimo. Jeste vraga! Nakon toliko mjeseci terora tog odvratnog, crnog i dijaboličnog ovna (ako je Gregor onda je ovan, a ne ovca), još nisam zapamtio što s njim uopće i reklamiraju, a ako i shvatim, sigurno neću koristiti njihove usluge s obzirom koliko mi ide na živce. Prostačenjem privlačiti kupce. Fuj!
MI PSUJEMO! MI SMO PROSTACI! PRIDRUŽITE NAM SE!
Što su oni mislili postići s time što on psuje? Vjerojatno računaju na to da smo mi svi primitivci i da se na taj način poistovjećujemo s njima koji su nekulturni i bliski nama koji volimo takve riječi. Kao – “slušajte ljudi kako smo primitivni, kako smo pristupačni i jednostavni. Mi ne robujemo kvazimoralu, mi pripadamo vama. Kupite naš proizvod! Budite dio takve (ne)kulture!”. Kako bi roditelji trebali svojoj djeci objasniti takav, grozan način izražavanja? Zašto ispred ovakve glupe reklame ne ide ona obavijest da je ne bi trebali gledati mlađi od 16 godina, oznaku koju bi sigurno dobio film u kojem bi se govorile takve riječi? Možda je nekome ovako nešto jako štosno i simpatično, ali je isto tako sigurno, da bi zbog toga netko trebao odgovarati i dati ostavku.
SLATKA DJEČICA PSUJU, KRETENSKA SE RODBINA VESELI
Tko se od vas u životu bar jednom nije našao u onoj neugodnoj situaciji kada malo dijete koje jedva govori psuje kao kočijaš, a odrasli se tome veselo smiju? Neko sam vrijeme radio u takvom okruženju i primjetio da se takve stvari u 90 % slučajeva događaju kod glupih i nekulturnih roditelja. Onih jadnih 10 % koji nisu sami to inicirali otpada na one kojima djecu čuva netko drugi. Najgore je to kada roditelji (češće očevi) sami to provociraju, kada u društvu sin-junak (obično istog mentalnog sklopa kao i blesavi otac – tu nema pomoći) provali neku “šporku rič”, a prisutni se kreteni onako glupo tome smiju i uživaju. Pa ga nagovaraju (obično su to sinovi, jer njihove kćeri su “princeze”) – “ajde sada reci onu i onu… I onu što te naučio did Šime…”, a vi to sve gledate i slušate i najradije bi uzeli toljagu pa i pametnog oca i tog dida Šimu malo pogladili po pametnoj glavurdi, tako da zbilja imaju razloga psovati.
A primijetio sam jednu stvar. Ako u tim situacijama pogledate tog “oca” pogledom u kojem se odražava prezir prema cijeloj situaciji i intelektualna i kulturološka nadmoć, on će vas pogledati iznenađeno, jer mu neće biti jasno kako to i vama nije smiješno i veselo kao i njemu i njegovima iz plemena. Tako vam je to i tu nema pomoći.
A kako je to počelo? Što kažu stručnjaci?
ETIMOLOGIJA PSOVKE
Riječ “psovka” je nastala od jedne slične staroslavenske riječi koja je srodna riječi “pas”, iz čega izlazi da je psovati nekoga značilo “obraćati se nekome kao prema psu”. Inače, najstarija zabilježena hrvatska psovka napisana je glagoljicom na margini jednog zbornika, a glasi: “ebi ga vrag”. Psovke su kroz povijest najviše spadale u područje blasfemije, svetogrđa ili zazivanja Božjeg imena uzalud, dok su danas najviše sinonimi za pojmove vezane uz spolne odnose i spolne organe. U običnom se jeziku psovkama izražava ljutnja, ili bijes, a ponekad su i izraz iznenađenosti i veselja. Ipak, psovke se najviše koriste kada nekoga želimo uvrijediti ili nešto posebno naglasiti. Postoji čak i bolest “koprolalija” (grč. kopros izmet; lalia blebletanje; lalem govoriti) koja se manifestira nenamjernim i nekontroliranim psovanjem. Ja bih samo nadodao da etimologija nastanka psovanja kod djece ne mora nužno, kako se to krivo misli, biti obiteljska sredina, već se dosta korisnog brzo nauči u školi i na ulici. Teško je to izbjeći.
TEMATIKA PSOVKI – JEDNOLIČNA I VEĆ POMALO DOSADNA
Tema psovki naravno varira od naroda do naroda, ali, istinu govoreći, te su varijacije male i nikakve. Najčešća je tema, naravno, seks i on je prisutan u svim jezicima osim u japanskom (Tako kažu. Ja to nisam mogao provjeriti). Seks je glavni u svih naroda (Englezi, Talijani, Rusi, Kinezi…), a zgodno je u kontekstu toga spominjati i članove obitelji (užu i širu rodbinu), incest, zoofiliju, svece, a pogotovo ono “sve po spisku”.
Kada je u pitanju naš lijepi hrvatski jezik nema neke razlike u odnosu na ostale, tako da vrijedi ovo već navedeno, samo što je problem što se Hrvati vole dičiti svojim katoličanstvom pa stoga neke stvari postaju u najmanju ruku čudne. Kod nas se najčešće koristi jedan glagol vezan uz spolno općenje i koji u različitim kontekstima poprima razne oblike i izvedenice. Njime se često povezuju rodbinski i životinjski odnosi (pas i mater) i sve ostalo što ljudska mašta može izmisliti i kombinirati.
KAKO SEBI DATI ODUŠKA, A NE BITI VULGARAN?
Imam prijatelja koji se trudio smanjiti količinu nepristojnih riječi pa je umjesto do tada uobičajenog “Je.. se” počeo koristiti “goni se” ne primjećujući da je to još gore s obzirom da ste tog kome se na taj način obraćate u stvari krenuli slati “u pm” ili “u k”. Korčulani pak, često, kada se nečem čude i žele nešto naglasiti, kažu “za kurbu gudu” što u biti ne znači ništa, nikoga ne vrijeđa (osim, naravno, spomenutu prasicu), a dovoljno je nepristojno (naravno, ukoliko je riječ “kurba” uopće nepristojna) da spada u psovke. Postoji i fraza “srce ti Irudovo” u kojoj je “Irud” zapravo židovski kralj Herod. Umjesto Boga i majke se spominju paprike, kokosov orah i strine što opet nije u redu, jer meni je moja strina draga i ne dozvoljavam da je netko psuje.
PSOVKA ILI KARAKTERNA OSOBINA
Uvijek me mučilo jedno pitanje – zašto su neke riječi koje označavaju zanimanje nepoćudne (npr. “kurva”), a neke sasvim prihvatljive (npr. “odvjetnik” ili “inkasator”). Sve su to zanimanja kojima se ljudi bave. Zašto je riječ “smetlar” nekome uvreda ako čovjek pošteno radi svoj posao. Ja primjerice, kada čujem da je netko smetlar ostajem potpuno hladan, ali riječ “poduzetnik”, već mi zvuči nekako, u najmanju ruku, čudno i uvredljivo. Neke pak riječi mogu označavati npr. spolni organ, a mogu biti i karakterna osobina (znate na koju riječ mislim).
Vratimo se na taj izraz “kurva”. To isto ide s nečijim karakterom i ponašanjem. Npr. “karakterna drolja”. A zašto ne “karakterna poduzetnica”? Zato što se smatra da je drolja sramotno zanimanje, iako ja zbilja ne znam za slučaj da je neka prostitutka npr. privatizirala neku tvornicu na način da je jeftino kupila, upropastila, skuplje prodala i ostavila stotinjak obitelji bez prihoda. Imamo dakle dosta izraza i zvanja koja bi mogla ući u svakodnevne psovke, kletve i uvrede.
FILMOVI I SERIJE
Nevjerojatno je koliko se u pojedinim filmovima psuje. Sa stranim filmovima je faking ovo, faking ono, ou šit i kao najgore, a u posljednje vrijeme i najčešće, spominjanje subjekta i njegove majke u kontekstu seksa. U domaćim filmovima zna biti još i gore, ali u tv serijama domaće proizvodnje ne. Očigledno je, da se na to ipak pazi s obzirom na termine emitiranja, tako da je u pojedinim trenucima to čak i upadljivo. Imamo tako situacije u kojima najgori probisvijeti, kriminalci, propalice i pijanci govore jako pristojno. Nije baš da mi nedostaju njihove psovke, ali da je malo neobično i jeste. U stvari, kada su filmovi i serije u pitanju, uistinu se ide iz krajnosti u krajnost. A da to sve skupa može biti i edukativno otkrio sam nedavno u jednom filmu kada je jedan lik rekao drugome “kada te uhvatim j.bo sam ti m..er!” Eto, jedan pravi gramatički biser. Futur i prošlo svršeno vrijeme u istoj rečenici. Neprocjenjivo!
PSOVANJE KAO DUŠEVNO OLAKŠANJE
Postoji cijela jedna nauka o tome kako čovjek psujući olakšava sebi dušu, izbacuje višak negativne energije i općenito se bolje osjeća. Iskreno, ako mi u društvu izleti neka neprilična riječ ja se osjećam neugodno. Draže mi je negativnu energiju izbacivati iz sebe razbijanjem svojih skupocjenih kristalnih čaša, nego nekoga vrijeđati. Ali, postoje oni koji se zbilja bolje osjećaju, jer inače ne bi to radili. Navodno je po riječima stručnjaka izbacivanje negativne energije pomoću psovanja zdravo i izaziva val adrenalina koji na tijelo djeluje poput lijeka (R. Stephens). Psovanje izaziva ubrzani rad srca, povećava nivo agresije, a samim tim smanjuje osjetljivost na bol. A, ako je to zbilja istina, onda treba znati i to da poneka psovka više pomaže onima koji rijetko psuju nego onima kojima je to postao dio vokabulara. Treba dakle psovati samo u kriznim situacijama.
ZA DJECU IGRALIŠTA, ZA ODRASLE SVE OSTALO
Prije neki dan smo čekali nekog ispred jedne škole gdje su đaci (10-12 godina) igrali nogomet. Ne znam je li im vjeronauk bio tek iza toga, ali uz svaki potez i izgubljenu loptu je išlo sljedeće: “majmune, kretenu, ..bem ti ma..r, goni se u k, debilu jedan, nabijem te…” Ne biste vjerovali dokle ide dječja mašta u svemu tome. Što je najzanimljivije, među tom djecom je bilo i djece naših susjeda za koje pouzdano znamo da u našem dvorištu ne koriste te izraze, što nažalost znači da u školama to postaje obrazac ponašanja i nekakvo pokazivanje zrelosti. I dok, bar po mome mišljenju, školska djeca to rade samo u posebnim prilikama, odrasli dotle psuju na svakom koraku, ponekad se suzdržavaju, ali su im psovke ušle u standardno izražavanje i tome nema pomoći.
[email protected]

Kad obiteljski ljudi pop..de na stadionima

Nema tome ni 25 godina kada je NK Zadar nekako uspio ući u tadašnju drugu Ligu zapad. Odmah je i ispao iz nje, ali je, zanimljivo, u proljetnom dijelu sve utakmice u gostima gubio, a one na Stanovima dobivao. Tada sam prvi put otišao na nogometnu utakmicu, a sa mnom je išao i moj mali netijak koji mi se nekako prikrpio, koji nije iz naše zemlje, ali odlično razumije naš jezik. S obzirom da je sa mnom bilo malo dijete smjestio sam nas na onaj dio tribina gdje su sjedili stariji i ozbiljniji ljudi koji su izgledali dosta pristojno. Ali, kada je utakmica počela, doživjeli su takvu metamorfozu da je to bilo upravo nevjerojatno. Pretvorili su se u prave zvijeri, iako se na terenu nije događalo ništa ozbiljno. Takve jezive, morbidne, perverzne, i složene psovke nikada u svom životu nisam čuo. To što je izlazilo iz usta tih naoko pristojnih i obiteljskih ljudi bilo je toliko strašno da sam djetetu cijelo vrijeme držao dlanove na ušima da ne čuje tu strahotu i ne dobije traume za cijeli život. A ako su se na utakmicama prije četvrt stoljeća tako izražavali obiteljski ljudi, mogu samo pretpostaviti kako to zvuči danas.

Kako je Chuck Norris zbog psovki odbio Stallonea

Kako sada stoje stvari, bar što se psovki tiče, bit će sve gore jer se smatra da opći pad dobrog ukusa, tabloidi, news magazini i slično polako lome tradicionalne tabue. Djeca, kako su pokazala istraživanja, danas više psuju nego starije generacije u njihovoj dobi i sve to ne miriše na dobro. Ipak, moramo priznati da ima onih koji se protiv toga bore. Tko je taj junak? Chuck Norris, naravno. Ovaj popularni glumac, ujedno i predmet sprdnje zbog svoje savršenosti, pravednosti i nedodirljivosti, nedavno je odbio glumiti u Stalloneovu filmu “Plaćenici 2” jer je čitajući scenarij primjetio da ima psovki, a on ne glumi u “filmovima u kojima se prostači” jer takvi filmovi, kako kaže, “kvare djecu i pružaju im loš primjer”. Nesretni Stallone se naravno pokorio (pa tko bi se suprotstavio Chucku Norrisu?) i morao mijenjati scenarij, tako da je u filmu i dalje sve prepuno pucačine, tučnjave i ostalog nasilja, ali roditelji i djeca mogu biti mirni jer se pri tome ne čuje ni jedna prosta riječ. Pa tko bi se zamjerio Chucku Norrisu?

Ne izusti ime Božje uzalud

Ono što bar mene najviše u cijeloj ovoj priči nervira je hipokrizija koja je prisutna kada se u psovkama spominju Bog, Sin Božji, Djevica Marija i ostali sveci. Psovanje Boga spada u teški grijeh i kao takvo je direktno protiv druge zapovijedi “ne izusti imena Boga svoga uzalud!”, jer ako ti Bog nije u tvojoj nutrini, u središtu pameti i srca, onda se lako upustiš u pogrdu imena Božjega.
A što na to kaže sveti Pavao? “Zar ne znate da nepravednici neće baštiniti Kraljevstva Božjeg? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni lakomci, ni kradljivci, ni pijanice, ni razbojnici, ni psovači…” (1 kor 6, 9-10). Dakle, da ponovim – ni psovači. Drugim riječima, u Kraljevstvu Božjem neće biti baš neka gužva, bar što se tiče onog dijela koji je rezerviran za Hrvate. Iako bi sve ovo drugo spomenuto već bilo dostatno da velik dio naših zemljaka bude ozbiljno zabrinut za svoju budućnost kada jednog dana… A ako uzmemo u obzir još i psovanje, onda je ogromna većina već u školskoj dobi osuđena na nespokoj, sviđalo se to nekom ili ne. Jer, budimo realni. Hrvati jako vole tumačiti Sveto pismo onako kako to kome u pojedinom trenutku konvenira i na način da se elegantno preskaču vlastiti grijesi. Ali, psovanje i huljenje je eksplicitno navedeno i nema toga koji to može negirati, ili retorički zanemariti. Pa vi vidite što ćete i kako ćete.