“Hasanaginica” – o sevdahu i ljubavi

“Ovo je predstava o sevdahu ili ljubavi. Hasanaga koji nakon jednog, transcedentalnog, duhovnog iskustva na ratištu pokrene ovu priču i potjera Hasanaginicu iz svojih dvora iz svog roda, zapravo je jedan od najsuptilnijih tragača za apsolutnom ljubavi. A ona nije od ovoga svijeta.” – Ivan Leo Lemo

Veljača u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar bila je u znaku redatelja Ivana Lea Leme. Nakon što je osvojio simpatije publike režiranjem zadarske predstave od “Foše do Atlantide” u Zadru je u četvrtak gostovalo Gradsko kazalište Marina Držića iz Dubrovnika s predstavom “Hasanaginica”, također u režiji ovog mladog i uspješnog redatelja.
O sevdahu i ljubavi
Kada je Milan Ogrizović napisao “Hasanaginicu” i nakon što je premijerno odigrana na kazališnim daskama HNK Zagreb, zaluđena mladež palila je baklje ispred njegove kuće i pjevala mu hvalospjeve. Nakon predstave s kojom su gostovali glumci KMD iz Dubrovnika u Zadru teško je povjerovati da razlog tomu nije bila toliko priča o dvoje ljubavnika i njihovom sevdahu – ljubavi toliko jakoj da je izvan ovozemaljskog – nego tematizacija Bosne i muslimanskog svijeta. Bilo je to, naime doba aneksijske krize.
Što to onda mlade redatelje poput Ivana Lea Leme, te suvremena kazališta, poput KMD Dubrovnik privlači “Hasanaginici” još i danas? Možda je ponajbolji odgovor na to pitanje dao Ivan Leo Lemo pišući o predstavi koju je režirao:
“Ovo je predstava o sevdahu ili ljubavi. Hasanaga koji nakon jednog, transcedentalnog, duhovnog iskustva na ratištu pokrene ovu priču i potjera Hasanaginicu iz svojih dvora iz svog roda, zapravo je jedan od najsuptilnijih tragača za apsolutnom ljubavi. A ona nije od ovoga svijeta. Ljubav između muškarca i žene iz koje se rađa novi život nije apsolutna, ona je relativna i podliježe zakonima materijalne prirode. Čak i najveća, veća od sunca, majčinska ljubav, ipak, ima svoje limite. Vjerujem da svi plovimo rijekom koja teče prema vječnosti, znanju i blaženstvu. I dok tražimo ono što ćemo sigurno naći, najbolje je putovati uz rečenice poput ovih Ogrizovićevih gdje se najljepše vide sva lica tuge zbog ljubavi u odvojenosti.”
Egzotične žene i turcizmi
Duboka priča o emocijama, o dvama različitim svjetovima: naprasitom Agi Hasanagi iz naroda i ponositoj begovici Hasanaginici zasigurno je uzdrmala publiku u zadarskom kazalištu. Majka koja ostavlja petero djece i odvaja se od jedine ljubavi da bi na koncu spojeni sevdahom koji ih vuče jedno drugome, ali i uništava, opet završili zajedno, priča je o ljubavi kakvu svi tražimo. Na koncu Hasanaginica tragično završava upravo zbog velike ljubavi, kad se čini da će drama imati sretan završetak, ona umire od sevdaha.
Osim velike ljubavne tragedije, ovoj predstavi publiku, redatelje i suvremena kazališta privlači vjerojatno i njezina egzotičnost. I u modernom svijetu koji nam se čini tako malenim, pokrivene muslimanske žene i njihova odjeća još uvijek nam se čine egzotičnim, zarobljenima u nekom drugom vremenu. Govor predstave obiluje brojnim turcizmima koji zvuče strano, a opet nekako poznato i gotovo pa domaće.
Glumci KMD Dubrovnik pružili su u četvrtak solidnu izvedbu, možda ipak s premalo emocija za tako veliku i nesretnu ljubavnu priču, no radi se o teškom zadatku koji su odradili korektno i s trudom.
U predstavi sudjeluje čak devetnaest glumaca, a glavne likove utjelovili su Jasna Jukić – Hasanaginica, Vladimir Posavec – Aga Hasanaga, Slavko Juraga – imotski kadija, Milka Podrug Kokotović – majka Age Hasanage, Izmira Brautović – majka Hasanaginice, Lana Helena Hulenić – Sultanija te Zdeslav Čotić – brat Hasanaginice.
Osim u izvedbi publika je uživala i u bogatim kostimima te scenografiji, ali i zavodljivoj glazbi orijentalnih melodija.