Epilepsija nije psihička bolest!

Ono što zabrinjava jest i mišljenje čak 41 posto ispitanih kako su bolesnici od epilepsije psihički bolesnici i samim tim psihijatrijski slučajevi što je apsolutna zabluda. Naime, epilepsija je isključivo neurološki, organski poremećaj koji dovodi do poremećaja funkcije mozga
Epileptički napadaji podijeljeni su u četiri kategorije. Riječ je o generaliziranim i parcijalnim napadajima te specijalnim epileptičkim sindromima i napadajima koji nisu epilepsija, pojašnjava dr. Kalanj

Epilepsija je bolest  od koje u svijetu  boluje više od 50  milijuna ljudi. Ovu  najčešću kroničnu neurološku  bolest, koja je zapravo  oštećenje nekih struktura  mozga, u Hrvatskoj ima oko  45 tisuća ljudi. Mnogi od njih  zbog svoje su bolesti žrtve  stigmatizacije okoline koja iz  neznanja krivo smatra da je  riječ o mentalno oboljelim ljudima čija je bolest zarazna.
Osobe s epilepsijom stoga  nerijetko kriju svoje zdravstveno stanje kako ih društvo  ne bi izbjegavalo, te kako ne bi  radili lošije poslove što je,  nažalost, čest slučaj. Da veliki  broj Hrvata ima predrasude  prema osobama koje boluju  od ove najčešće neurološke  bolesti, te da su loše informirani o njoj, dokazuje istraživanje “Epilepsije i stigma” koje je u Hrvatskoj nedavno provedeno u povodu  globalne kampanje “Izaći iz  sjene”. Tu je kampanju 1997.  godine pokrenula Svjetska  zdravstvena organizacija kako  bi se diljem svijeta ispitalo  jesu li bolesnici od epilepsije  drugačije tretirani u društvu, a  Hrvatska je jedna od prvih 10  zemalja u svijetu koja je provela istraživanje na tu temu.
Porazne predrasude
Najporazniji rezultat ovog  istraživanja je činjenica da čak  41 posto ispitanih smatra da je  epilepsija psihički poremećaj.  Istraživanje je pokazalo da je  čak 91 posto ispitanih čulo za  epilepsiju, te da 57 posto njih  pozna osobu koja boluje od  epilepsije, ali i da 48 posto  ispitanika smatra da su takvi  bolesnici drugačije tretirani u  društvu.
No, ono što zabrinjava i  zbog čega je ova studija bitna  je mišljenje čak 41 posto ispitanih da su bolesnici od epilepsije psihički bolesnici i samim tim psihijatrijski slučajevi što je apsolutna zabluda.  Naime, epilepsija je isključivo  neurološki, organski poremećaj koji dovodi do poremećaja funkcije mozga.
Također zabrinjava i to što  29 posto ispitanih smatra da bi  osobe s epilepsijom zbog svoje  bolesti trebale raditi lošije poslove, te da 17 posto misli da  oboljeli od epilepsije ne bi  smjeli imati djecu. Ništa veseliji nije ni podatak da bi 12  posto ispitanih bolesnike s  epilepsijom poslali u posebne  škole, te da njih 17 posto ne bi  željelo da njihovo dijete ili  član obitelji živi ili zasnuje  brak s osobom koja boluje od  epilepsije.
U smislu loše informiranosti o ovoj bolesti Hrvatska  prednjači nad primjerice  Amerikom i Njemačkom. To  dokazuju podaci istovjetnih  istraživanja u SAD-u gdje manje od 5 posto ispitanih epilepsiju smatra mentalnom bolešću, te da tek dva posto njih  ne bi htjeli da njihov član  obitelji živi s oboljelim od epilepsije. Krive stavove o epilepsiji u Hrvatskoj, kako je  pokazalo istraživanje, pretežno imaju osobe slabijeg  obrazovanja pa je stavove da  oboljeli od epilepsije trebaju  raditi manje kvalitetne poslove izrazilo 87 posto onih koji  nemaju završenu niti osnovnu  školu. No, s druge strane,  vrlo  je zabrinjavajuće da čak svaki  četvrti ispitanik s fakultetskom naobrazbom također  misli isto, a 7 posto visoko  obrazovanih misli da bi oni  koji imaju ovu bolest morali  ići u specijalne škole.
U razgovoru sa zadarskom  neurologinjom dr. Sanjom  Kalanj, koja radi u Općoj bolnici Zadar, pokušali smo otkloniti niz predrasuda vezanih  za epilepsiju, veoma rasprostranjenu bolest živčanog sustava. Epilepsija se, kako pojašnjava dr. Kalanj, često pojavljuje u djetinjstvuu te ponekad ostaje kroz cijeli život.  Manifestira se periodičnim,  prolaznim napadima koji naglo nastaju, kratko traju i naglo prestaju.
Što se tiče same definicije  bolesti, dr. Sanja Kalanj, neurologinja na Odjelu neurologije u zadarskoj Općoj bolnici, pojašnjava da je epilepsija povremeni poremećaj  živčanog sustava koji se događa zbog prekomjernog i nepravilnog izbijanja živčanih  impulsa u mozgu, u pravilu  praćen abnormalnostima u  elektroencefalogramu.
– Epilepsija je jedna od  najčešćih neuroloških bolesti  koja se javlja u jedan posto  ukupne populacije. Danas u  svijetu od epilepsije boluje  oko 50 milijuna ljudi, a u  Hrvatskoj oko 45 tisuća  građana, govori dr. Kalanj, te  ističe kako u Zadarskoj županiji, prema podacima iz neurološke ambulante, gdje pacijenti dolaze na kontrolu,  ima oko dvije tisuće osoba  oboljelih od epilepsije.
Inače, riječ epilepsija potječe od grčke riječi koja označava napadaj ili obuzetost.  Prvi put se epilepsija spominje  još u drevenom Babilonu.  Neurolog John Hughlings  Jackson, 1875. godine epilepsiju je opisao kao poremećaj  živčanog sustava koji nastaje  zbog pretjeranog izbijanja  moždanog živčanog tkiva prema mišićima. Dr. Kalanj navodi kako se takva definica  nerijetko i danas koristi.
– Epileptički napadaji podijeljeni su u četiri kategorije.  Riječ je o generaliziranim i  parcijalnim napadajima te  specijalnim epileptičkim sindromima i napadajima koji  nisu epilepsija, pojašnjava dr.  Kalanj.
Vezano za generalizirane  napadaje, dr. Kalanj ističe kako su karakterizirani izbijanjem u širem području mozga,  bez lokaliziranog početka, s  poremećajem svijesti. Generalizirani napadaji mogu biti  toničko-klinički ili grand mal  te apsans ili mali napadaj.
Oblici bolesti
Toničko-klinički napadaj  karakteriziran je padom bolesnika na pod i tipičnim  grčenjem mišića. Bolesnik  grčevito diše, ugrize se za jezik, mokri bez kontrole i izgubi svijest. To je, kako ističe  dr. Kalanj, najdramatičniji  oblik epileptičkih napadaja.  Apsans ili mali napadaj  najčešće se javlja u dječjoj  dobi, a karakteriziraju ga nagli i kratkotrajni poremećaj  svijesti bez pada na pod. Bolesnik prekida svoju aktivnost,  kratkotrajno je odsutan i zagledan u neki predmet, prestaje disati, govoriti, glava mu  klone, predmeti ispadaju iz  ruke… Ovakvi se napadaji mogu ponavljati nekoliko puta na  dan i značajno remete koncentraciju.
– Parcijalni napadaji započinju u jednom dijelu mozga, ali se mogu proširiti i na  cijeli mozak. Parcijalni napadaji mogu biti jednostavni i  složeni odnosno kompleksni.  Tijekom jednostavnog parcijalnog napadaja osoba ostaje  pri svijesti, glava i oči mogu se  okrenuti na jednu stranu, a  šaka, ruka i jedna strana lica  mogu se trzati ili osoba može  u nekim od tih dijelova osjetiti  trnce. Privremena klonulost  ili paraliza jedne strane tijela  mogu uslijediti nakon takvog  napadaja, kaže dr. Kalanj dodajući kako osoba može osjetiti neobične mirise, zvukove i okuse.
Vezano za složene odnosno  kompleksne parcijalne napadaje, dr. Kalanj, pojašnjava  kako su oni najčešći kod  odraslih i najteže se kontroliraju terapijom. Često započinju karakterističnim predosjećajem tzv.aurom, nakon  čega slijedi poremećaj svijesti.  Ovakvi napadaji traju oko 3  minute. Bolesnici mogu izgledati kao da su budni, ali  gube kontakt s okolinom,  česti su automatizmi poput  različitih grimasa, žvakanja,  mljackanja, ponavljanja riječi… Bolesnici nisu svjesni  svog ponašanja, a nakon napada često su pospani, zbunjeni i žale se na glavobolju.
– Specijalni epileptički sindromi podrazumijevaju Lennox-Gastaut sindrom koji je  najteži oblik epilepsije. Također tu se ubraja i juvenilna  mioklona epilepsija. Ona je  često neprepoznata, a  obično se javlja u pubertetu i  predstavlja nasljedni poremećaj u inače neurološki  zdravog djeteta. Karakterizirana je kombinacijom toničkih i kloničkih napadaja  koji se javljaju nekoliko sati  nakon buđenja i zahvaćaju  obično samo gornje, a rijetko  donje ekstremitete. Ovaj  oblik epilepsije ne narušava  inteligenciju i mišljenje,  obično traje cijeli život i dobro reagira na terapiju. U  ovu skupinu spada i infantilni spazmi, odnosno iznenadni kratki napadaji te atonički napadaji koji su karakterizirani  naglim gubitkom mišićnog tonusa što rezultira trenutnim padom i  ozljedama lica i drugih dijelova tijela, kaže dr. Kalanj  te pojašnjava da je epileptički status (status epilepticus)  trajanje epileptičkog  napadaja dulje od pola sata  ili dugotrajni, učestali, kratki  napadaji. Važnost epileptičkog statusa je u tome što  može ugroziti život i što uvijek, u određenoj mjeri,  oštećuje mozak.
Dječje febrilne  konvulzije
U napadaje koji nisu epilepsija, spadaju febrilne konvulzije koje se javljaju kod  male djece, odnosno u dobi  od 3 mjeseca do 5.godine, a  posljedica su povišene tjelesne temperature. Upale  mozga (meningitis, encefalitis) također mogu izazvati  poneki epileptički napadaj  tijekom trajanja bolesti zbog  upalnog i kemijskog podražaja moždane kore. U napadaje koji nisu epilepsija  spada i kontuzija mozga,  moždani udar i metabolički  poremećaji.
– Epilepsije prema uzrocima mogu biti idiopatska,  simptomatska i kriptogena.  Kod idiopatske epilepsije  nemoguće je utvrditi jasan  primaran uzrok nastanka,  osim nasljednje, genetske  preispozicije. Što se tiče simptomatske, uzrok joj je neko  kronično organsko oštećenje  ili bolest mozga. Za kriptogene epilepsije se vjeruje  da su simptomatske i da imaju organski supstrat u podlozi, ali ga je nemoguće  dokazati, pojašnjava dr. Kalanj.
Što se tiče dijagnoze, dr.  Kalanj navodi da je za  njezin  postavljane potrebno uzeti  anamnezu bolesnika, utvrditi uzrok epileptičkog napadaja, isključiti sve ostale  moguće uzroke, odredit opći  i neurološki status bolesnika  te učiniti elektroencefalogram (EEG). EEG služi za  potvrdu dijagnoze i  određivanje oblika epileptičkog napadaja. Njime se  snimaju normalni i abnormalni električni potencijali  kore mozga. Osim EEG-a  ponekad je potrebno učiniti  CT i MR.
– Epilepsiju je potrebno  liječiti od samog početka,  odnosno od postavljanja dijagnoze. Specijalist neurolog  ili neuropedijatar određuje  adekvatnu terapiju antiepileptičkim lijekovima. Ponekad se u terapiji koristi kombinacija više lijekova, ističe  dr. Kalanj, pojašnjavajući  kako se kod dvije trećine   bolesnika terapijom mogu  potpuno kontrolirati napadaji.
Dr. Kalanj navodi da oko  20 do 25 pacijenata pacijenta  ima farmakorezistentnu epilepsiju. Kod njih se lijekovima ne može postići odgovarajuća kontrola epileptičkih napadaja i zadovoljavajuća kvaliteta života.
– Kod takvih se pacijenata  na Klinici za neurologiju u  Zagrebu u skladu s najnovijim svjetskim smjernicama  provodi  kirurško liječenje  epilepsija. Uz klasično resektivno neurokirurško liječenje, rutinski se provodi i  implantacija vagusnog stimulatora kao jedna od najnovijih metoda minimalno  invazivnog neurokirurškog  liječenja epilepsija, zaključuje dr. Kalanj.

Statistike o epilepsiji u Hrvatskoj

– Svake godine 120 od 100.000 stanovnika  ima prvi epileptički napad, a to znači  ukupno 6000 stanovnika u Hrvatskoj
– Epilepsija će biti svake godine  dijagnosticirana kod 50 od 100.000  stanovnika što predstavlja 2500 novih  pacijenata godišnje
– Najveći broj bolesnika s novonastalom  epilepsijom su djeca do dvije godine i  stariji iznad 65 godina
– Trendovi pokazuju da  novodijagnosticirane epilepsije ima sve  manje kod djece, a sve više kod odraslih
– 10 posto odrasle populacije ima bliskog  rođaka s epilepsijom
– 30 posto odrasle populacije ima bliskog  rođaka koji je imao jedan epileptički  napad
– 30 posto osoba s jednim epileptičkim  napadom imat će i sljedeći, a 80 posto  bolesnika s dva epileptička napada imat  će nove napade.

Dan oboljelih od epilepsije 14. veljače

Na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, Sabor je na svom zasjedanju 17. listopada 2008. godine donio jednoglasnu odluku da se 14. veljače proglasi Nacionalnim danom oboljelih od epilepsije.
Taj datum vezan je uz Svetog Valentina, čiji dan se slavi 14. veljače. Sveti Valentin je bio  biskup koji je živio u 3. stoljeću. U to vrijeme Rimskim carstvom vladao je car Klaudije, a kršćani su bili proganjani. Prema predaji Sveti Valentin izliječio je od epilepsije sina jednog uglednog rimskog građanina, te se stoga štuje kao zaštitnik osoba s epilepsijom. Ovoga sveca se smatra i zaštitnikom osoba koje se vole. Osim Svetog Valentina, zaštitnikom oboljelih od epilepsije smatra se i Sveti Vid, koji je također živio u Rimskom carstvu i umro mučeničkom smrću.

Poznati epileptičari

Među slavnim osobama od epilepsije su, među ostalima, bolovali: Sokrat, Cezar, Papa Pio IX, Alfred Nobel, Gustave Flaubert, Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Vincent van Gogh.