Donijeli smo jednostavan ključ za određivanje bilja

Smatram da je poseban doprinos i vrijednost ovog priručnika inventivno rješenje relativno jednostavnog i pristupačnog ključa za određivanje bilja, koji se za razliku od dosadašnjih uobičajenih dihotomskih ključeva samo jednim dijelom oslanja na taksonomsku klasifikaciju, a drugim većim dijelom na osnovne morfološke karakteristike svake pojedine biljke

U Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru nedavno je održana je promocija knjige prof. dr. sc. Joze Rogošića “BILINAR cvjetnjača hrvatske flore s ključem za određivanje bilja”. Knjigu su predstavili rektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Ante Uglešić, prof. dr. sc. Damir Magaš, dr. sc. Jakov Pehar, prof. emeritus i sam autor prof. dr. Jozo Rogošić. Tom prigodom razgovarali smo s prof. dr. sc. Jozom Rogošićem.
Profesore Rogošić, možete li nam približiti tematiku vaše knjige “Bilinar cvjetnjača hrvatske flore s ključem za određivanje bilja”?
– Knjiga “Bilinar cvjetnjača hrvatske flore s ključem za određivanje bilja” u izdanju Sveučilišta u Zadru, prema tematici i sadržaju spada u priručnike za određivanje bilja. Publikacija sadrži više od 1300 stranica, a objavljena je u kompletu kao dvije knjige u nastavcima (sv.1. i sv. 2.). Svojim cjelovitim i opsežnim sadržajem obrađuje cjelokupnu floru biljaka cvjetnica Hrvatske (oko 2800 biljaka) s crtežima u boji. Za svaku pojedinu u knjizi obrađenu biljku predstavljen je detaljan morfološki opis, zatim opis staništa koje najbolje pogoduje ekološkim zahtjevima svake pojedine vrste, kao i dodatne identifikacijske oznake koje bi, uz crtež na desnoj stranici knjige, trebale pomoći u što sigurnijem i jednostavnijem određivanju promatrane biljke. Za većinu biljaka navode se osnovne gospodarske značajke; bilo da se radi o ljekovitoj, aromatskoj, otrovnoj ili kultiviranoj biljci..
Osnovne morfološke karakteristike
Upravo da biste olakšali određivanje biljaka i to učinili pristupačnim svim ljubiteljima prirode u našoj zemlji, samostalno ste razvili kombinirani dihotomski ključ za određivanje biljaka. Koja je razlika između vašeg dihotomskog ključa u odnosu na dosadašnje?
– Smatram da je poseban doprinos i vrijednost ovog priručnika inventivno rješenje relativno jednostavnog i pristupačnog ključa za određivanje bilja, koji se za razliku od dosadašnjih uobičajenih dihotomskih ključeva samo jednim dijelom oslanja na taksonomsku klasifikaciju, a drugim većim dijelom na osnovne morfološke karakteristike svake pojedine biljke. Obrađene biljke cvjetnice hrvatske flore razvrstane su u carstvo: Plantae; podcarstvo: Cormobionta (Cormophyta) ili kormofite; odjeljak: Magnoliophyta (Spermatophyta) ili sjemenjače; pododjeljak: Magnoliophytina (Angiospermae) ili kritosjemenjača, te dva razreda: (1) Magnoliopsida (Magnoliatae, Dicotyledonae) ili dvosupnice i (2) Liliopsida (Liliatae, Monocotyledonae) ili jednosupnice. Sve se biljke, nadalje, dijele prema boji cvijeta (bijeli, žuti, crveni, plavo-ljubičasti i zeleno-smeđi), a zatim u okviru utvrđene boje cvijeta razvijen je dihotomski ključ koji nudi dva izbora: biljka spada u skupinu dvosupnica ili u skupinu jednosupnica, vjenčić cvijeta je prostolatičan ili sulatičan, cvijet je pravilan (aktinomorfan) ili nepravilan (zigomorfan), vjenčić je sastavljen od četiri do pet ili više od pet latica, cvjetovi su u cvatovima ili pojedinačni i listovi su jednostavni ili sastavljeni. Nadalje, jednostavni listovi su podijeljeni u 12 skupina, a sastavljeni listovi u šest skupina biljaka. Kada ključ na temelju dvaju ponuđenih izbora korisnika knjige dovede do skupine biljaka kojoj dotična biljka pripada, na lijevoj stranici knjige naći će detaljno opisane morfološke karakteristike promatrane biljke, a na desnoj stranici knjige njezina slika u boji.
Široka primjena
Kojem krugu čitatelja ste knjigu namijenili?
– Knjiga ima široku primjenu, a namijenjena je u prvom redu za studente svih fakulteta i stručnih škola na kojima se predaje botanika i ekologija bilja, kao i svim stručnjacima koji u svojoj praksi dolaze u dodir s botanikom (kao npr. prirodoslovci, ekolozi, agronomi, šumari, farmaceuti i drugi), a i svakom početniku u određivanju bilja. Osim toga, knjiga je zanimljiva svim hobistima-botaničarima koji nastoje upoznati našu floru i prirodne znamenitosti koje nas okružuju. Priručnik je koncipiran tako da se njezinom korisniku što više približi i olakša način određivanja biljaka cvjetnica i to skupine kritosjemenjača. Ipak, ovim će se ključem za određivanje biljaka potpuno uspješno moći koristiti samo onaj kome su poznati barem najosnovniji pojmovi o izvanjskoj građi biljaka cvjetnica. Stoga su u uvodnom dijelu knjige opisani i crtežima u boji prikazani najvažniji biljni dijelovi, kao npr. osnovna građa biljke cvjetnice, korijena i izdanka kao cjeline, a posebna pažnja još je više usmjerena na obilježja pojedinih dijelova samog izdanka, kao što su stabljika, listovi, cvjetovi, cvatovi i plodovi. Način na koji su prikazane i opisane pojedine biljne skupine, kao i glavni biljni dijelovi, načinjen je prema potrebi za što lakšim i uspješnijim korištenjem ključa.
Od kada datira imenovanje biljnih vrsta i kako se ono u znanstvenim krugovima razvijalo kroz povijest ?
– Bez obzira što je praktički kroz cijelu ljudsku povijest postojala koevolucija između čovjeka i biljka koje ga okružuju, ipak sve do sredine 17. stoljeća nije postojao jedinstven sustav i način imenovanja biljaka. Uz narodna imena postojale su neke znanstvene oznake bilja, ali su se one najčešće sastojale od više riječi, često i od čitavog niza riječi. To su, zapravo, bili kraći opisi biljaka. Takvi su nazivi, odnosno opisi biljaka, pisani latinskim jezikom, tadašnjim znanstvenim jezikom. Evo, na primjer, kako je švicarski botaničar Caspar Bauhin (1560-1624), profesor u Baselu, u svojim djelima opisno na latinskom jeziku prikazao šumsku ciklamu (Cyclamen purpurascens Mill.), Cyclamen orbiculato folio inferne purpurascente (ciklama s okruglim, s donje strane ljubičasto crvenim listovima).
Krajem 15. st., a zatim u 16. i 17. st. iz raznih su dijelova svijeta u Europu unesene brojne vrtne biljke, čime se uobičajilo da se tiskaju popisi poznatih vrtnih biljaka. Tada je već spomenuti švicarski botaničar Caspar Bauhin, iako još uvijek opisno, počeo imenovati različiti vrste roda Rubus (što čine rod kupine i maline). Ovaj se primjer smatra pretečom binarne nomenklature jer ukazuje da je Caspar Bauhin jasno raspoznao i uveo pojam “rod”, iako sam rod Rubus nije opisao.
Danas se kao početak binarne nomenklature (dvojno nazivlje) uzima 1753. godina, kada je objavljeno prvo izdanje knjige Species plantarum (Vrste biljaka) znamenitog švedskog prirodoslovca Carla Linnea. On je, sve poznate biljke u to vrijeme, nazvao imenom koje se sastojalo od dviju riječi: imena roda koje se piše velikim slovom i imena vrste koje se piše malim slovom (latinsko dvoimeno nazivlje). Linneov sustav imenovanja biljaka održao se do našega doba, a primjenjuje se i na sustav znanstvenog imenovanja životinja.
Međunarodni kodeks botaničke nomenklature
Koji su još botaničari zaslužni za razvoj binarne nomenklature?
– Linneov preteča bio je i Joseph Pitton de Tournefort, francuski botaničar (1656-1708) i sveučilišni profesor medicine u Parizu. On je sastavio umjetni sustav razvrstavanja biljaka prema obliku vjenčića cvijeta(corólla), koji se upotrebljavao do oko 1750. g. Njegov je sustav razvrstavanja biljaka u početku prihvatio i sam Linne, ali ga je kasnije napustio. Tournefort je obradio 10.146 biljnih vrsta svrstanih u 648 rodova. Važnost njegova djela je jasno razlučivanje roda i vrste, pa ga se smatra osnivačem “koncepta roda”. Pojam porodice uveden je kasnije (BATCH, 1780).
Drugi Linnéov suvremenik i prijatelj Ioannes Antonius Scopoli, prirodoslovac i polihistor (1723-1788), doktorirao je 1753. g,. u Beču disertacijom kojom uspoređuje Tournefortov biljni sustav s Linneovim. Scopoli je bio najznačajniji zagovornik Linneove binarne nomenklature u tadašnjoj Austriji. Nakon toga, došlo je do velikog zamaha u florističkim istraživanjima i opisivanju biljnih vrsta s dvojnim imenima, ali bez detaljnijih pravila, pa se događalo da su istim imenom označene dvije različite vrste ili su iste vrste označene različitim imenima. Kasnije su sva predlineovska imena poništena i postupno su se dotjerivala pravila za imenovanje bilja na mnogim međunarodnim botaničkim kongresima.
Danas je na snazi Međunarodni kodeks botaničke nomenklature, možete nam predstaviti navedeni sustav imenovanja biljaka?
– Međunarodni kodeks botaničke nomenklature (engl. International Code of Botanical Nomenclature) prihvaćen na 16. međunarodnom botaničkom kongresu održanom u srpnju-kolovozu 1999. god. u Saint Louis-u, Missouri, SAD (St. Louis Code) i objavljen 2000. godine.
Kodeks je jasan i jednostavan sustav imenovanja biljaka, korišten od botaničara svih zemalja, koji se s jedne strane bavi stručnim izrazima za označavanje stupnjeva (rangova) taksonomskih skupina ili jedinica, a s druge strane znanstvenim imenima koja se primjenjuju na pojedine taksonomske skupine bilja. Međutim, ovdje je važno istaknuti da imenovanje biljaka čime se bavi biljna taksonomija i sistematika nije samo postići što veću valjanost znanstvenih imena biljaka, nego je to istovremeno osnova za svako daljnje istraživanje i gospodarsko iskorištavanje biljaka.

Životopis

Prof. dr. sc. Jozo Rogošić redoviti je profesor na Sveučilištu u Zadru i pročelnik je Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu. Usavršavao se i boravio u inozemstvu kao dobitnik više međunarodnih stipendija, te kao gostujući profesor i znanstvenik na uglednim sveučilištima i institutima u SAD-u, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Izraelu, Norveškoj, Grčkoj, Maroku i Belgiji. Objavio je preko 50 znanstvenih i stručnih radova u međunarodnim časopisima iz područja ekologije bilja, gospodarenja mediteranskim biljnim pokrovom i interakcije biljaka/životinja, te je sudjelovao na 30-tak međunarodnih konferencija. Prema podacima u Science Citation Index citiran je preko 200 puta, većinom od stranih autora.
Od 2007. godine redovni je profesor na kolegijima “Osnove botanike”, “Opća ekologija” i “Geobotanika i ekologija bilja”. Autor je i pokretač studija “Primijenjene ekologije u poljoprivredi” na Sveučilištu u Zadru. Autor i koautor je 12 knjiga od čega su 9 školski udžbenici i priručnici iz biologije i prirodoslovlja.
Već se 20-ak godina intenzivno bavi problematikom gospodarenja mediteranskim biljnim pokrovom, te je na tu temu, 2000. godine, objavio knjigu “Gospodarenje mediteranskim prirodnim resursima”. Knjiga “BILINAR cvjetnjača hrvatske flore s ključem za određivanje bilja” spada u jedno od najopsežnijih i najsadržajnijih djela u okviru hrvatske botaničke znanosti uopće.