DOMINIC GILBERT Očekujem da ćemo igrati potpuno drugačiju košarku

Košarkaši Zadra već su zagazili u drugi tjedan priprema koji je zapravo označio početak ozbiljnog rada posebno što se 14-orici od prošlog ponedjeljka danas pridružuju krilni centar Aleksandar Bursać i organizator igre Eyassu Worku. Veljko Mršić pred sobom ima zanimljivu skupinu momaka, a posebno je pozitivno što je naslijedio od prošle sezone bazu koju čine Dominik Mavra, Martin Junaković, Domagoj Vuković i Dominic Gilbert. Ovaj potonji, Australac hrvatskih korijena, mogao bi se pokazati i najvećim ovosezonskim pojačanjem momčadi s Višnjika jer je od prekida sezone tamo još polovicom ožujka pa sve do početka kolovoza trenirao poput Spartanca, boraveći dnevno po osam sati u dvorani i teretani, naravno s krajnjim ciljem poboljšanja svoje igre u svim segmentima. Kondicija, eksplozivnost, a posebna novost je i promjena šuta što je u košarkaškom svijetu iznimno kompliciran pothvat, no čini se da se »stijeni od čovjeka« kakav je uistinu Gilbert sve to činilo kao tek »obični dani u uredu«.

Radno ljeto
– Planirao sam se za ljeto vratiti u Australiju, no zbog pandemije koronavirusa nisam na kraju otišao. Da sam išao morao bih 14 dana u samoizolaciju, isto bi me čekalo po povratku u Zadar i to nije bilo izvedivo. Odlučio sam ostati tu i trenirati. Tako da koliko mi je žao što nisam mogao doći do svoje obitelji tako mi je drago što sam ostao u Zadru u kojem sam uz to što je nevjerojatno lijep grad, imao mogućnost treniranja s klupskim trenerima Marijom Mandirom, Tonijem Dijanom i Markom Selinom. Puno su mi pomogli, s Mandirom sam radio na poboljšanju eksplozivnosti i vrlo sam zadovoljan s postignutim rezultatima. Također sam dosta stvari odradio sa Selinom i Dijanom, posebno na parketu. Svake sezone mi je cilj biti bolji nego prijašnje. Imam veliku želju napredovati, ako ćemo iskreno znam da sam prošle sezone mogao biti puno bolji i zato sam cijelo ljeto odlučio žestoko trenirati – istaknuo je Gilbert koji je kao i suigrači mu jedva čekao povratak u Krešinu dvoranu.
– Svi smo se jedva čekali vratiti timskim treninzima. Pola godine je ipak predugo razdoblje pa smo se i zaželjeli jedni drugih i sretni smo naravno što se sve vratilo na staro. Ovaj prvi tjedan priprema je protekao odlično, još uvijek čekamo da nam se priključi Jacobi Boykins. A i vrlo pozitivna stvar je što je dosta mlađih igrača krenulo s nama u pripreme što im je dobra prilika da se pokažu i nametnu treneru Mršiću.
Prvi tjedan priprema je ipak bio »kamilica« prema onom što vas očekuje u nastavku kolovoza.
– Promijenio se trener i veći dio stručnog stožera, a ima i novih igrača tako da je dobro da smo krenuli ranije s pripremama kako bi se stvorila što bolja kemija između svih nas i da se što bolje pripremimo za sezonu. Od ovog tjedna ipak se očekuju ozbiljniji treninzi jer gotovo uvijek prvi tjedan na pripremama služi kao neko zagrijavanje i opipavanje stanja. Ne dođu svi igrači spremni pa je i tu potrebno vrijeme da se sve nekako uskladi i zato se očekuju sve intenzivniji treninzi kako tjedni budu odmicali.

Timska igra
Ove sezone pod vodstvom Veljka Mršića očekuje se drugačiji Zadar nego što je bio prošle sezone. Pojačanja nisu zvučna, ali prednost je sigurno činjenica da je gro nositelja od lani ostao na Višnjiku.
– Ostala su četiri igrača iz glavne lanjske rotacije, Mavra, Junaković, Vuković i ja, što je odlična stvar, no isto tako će nam nedostajati Ivanov, Fundić, Allen, Ahmed, Siriščević. Očekujem i sam da ćemo igrati potpuno drugačiju košarku u odnosu na prošlu sezonu. Tada je većina lopti u napadu išlo Allenu u ruke, često i preko 20 šuteva je znao uputiti na koš. Mislim da je vizija našeg novog trenera da se igra timski i da više igrača bude napadački iskorišteno. Također Mršić je trener koji inzistira na obrambenim zadacima i siguran sam da ćemo svi moći ove sezone dosta naučiti od njega. Ipak je vodio Euroligaške i Eurokup utakmice, ima mnogo iskustva kao i pomoćni trener Perinčić koji je dugi niz godina bio u Cedeviti pa u Gorici lani.
Očekivanja su u Zadru uvijek visoka što se tiče svakog ulaska u novu sezonu. Navijači ne priznaju osrednjost pa je stoga napad na oba domaća trofeja i ostanak u regionalnoj ligi neki minimum koji se stavlja pred vas igrače.
– U ABA ligi smo pokazali prošle sezone da možemo dobiti najjače momčadi poput C. zvezde, Budućnosti, Cedevite Olimpije dok smo znali često pokazivati ono drugo lice pa nismo uspijevali pobijediti Krku i Cibonu od kojih smo realno bili bolji. Na kraju smo se uspjeli spasiti zahvaljujući prekidu zbog koronavirusa, ali sigurno moramo pokazati bolje lice odmah na početku ABA lige kako se ne bi više dovodili u tako tešku i neizvjesnu poziciju.
 

Ne želim biti samo spot-up šuter

Gilbo kako ga od milja nazivaju suigrači i navijači odlučio se ovog ljeta na korekciju šuta. Vrlo zanimljiva odluka s obzirom na to da je nastupajući za Cibonu prije dvije godine bio na prosjeku od 40 posto šuta za tri, kao i lani u dresu Zadra u HT Premijer ligi, a sjetimo se samo njegove kanonade trica u finalu Krešinog kupa na Višnjiku.
– Odlučio sam korigirati šut jer me kroz cijelu karijeru mučilo što sam tzv. spot-up šuter, dok iz driblinga i iz kretnje nisam dobro šutirao. Problem je u niskoj paraboli lopte pa sam ovog ljeta korigirao taj šut više koristeći noge kako bi postigao veću parabolu. Dosta mi je ljudi reklo zašto si išao mijenjati šut kad si dobro pogađao, no sigurno ne želim biti samo spot-up šuter do kraja svoje karijere. Ipak bi htio moći poentirati i iz kretnje i driblinga. Poanta je da moram koristiti cijelo tijelo pri izradi šuta tako da sam u to uložio jako puno truda, energije i vremena.
 

Ponos i sreća odjenuti dres Hrvatske

Rođen u Hong Kongu, živio u Australiji, studirao u Kanadi, a majka mu je iz Karlovca. Svjetski čovjek taj Gilbert, a kad se sve sumira i podvuče crta samo je jedna želja, Hrvatska. San da zaigra za hrvatsku reprezentaciju nikad nije bio bliže ispunjenju jer će ove sezone izborniku Mršiću biti doslovno pred nosom.
– Naravno da bih bio ponosan i sretan kad bih dobio poziv zaigrati za Hrvatsku. Pola obitelji mi je iz ove zemlje i znam što to bi mi značilo odjenuti hrvatski dres. Čak kad sam bio mlađi sam često znao razmišljati kako bi bilo lijepo igrati za Hrvatsku, no smatram da je bolje ne razmišljati o toj temi dok ne ostvarim napredak u svojoj igri i na kraju krajeva jednog dana i zaslužim taj poziv. Što bude bit će. Najvažnija je stvar da svakog dana budem bolji igrač, ima još vremena za tako nešto – skromno će Gilbert.