Dolina ruža ili Dolina suza

Ako je cilj bio šokirati nas – uspjeli su, ako je ovo trebala biti pljuska – uspjeli su, ako su htjeli da ih upamtimo – uspjeli su i u tome. Gostovanjem s predstavom “Dolina ruža” u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar glumci kazališta Gavella oduševili su zadarsku publiku svojim performansom. Već na samom početku izlaskom glumaca ispod pozornice, a ne iza zastora publika je dobila naznake da će gledati nešto novo, moderno i rijetko viđeno na našim daskama.
Autor drame Ivan Vidić pokazao je kako je naša dramska produkcija još uvijek na vrlo visokoj razini te da može ići ukorak sa svjetskom dramom. Ova izuzetno moderna predstava kao rekvizite koristi snažnu glazbu, videoprojekciju, igru svjetla i mraka, pucnjeve pištolja i slično. S druge strane pozornica je siromašna stvarnim rekvizitima, a predstava opet tako bogata sadržajima. Ipak glavni dio uspjeha drame nose izvrsni glumci koji nas u isti tren uspijevaju nasmijati, ali i zamisliti svojim tragičnim sudbinama. Odlična izvedba glavnog glumca Svena Medvešeka koji je igrao kontroverznog bankarskog menadžera Petra bila je ovom glumcu svakako jedna od boljih uloga. Njegova gluma mogla je u ovoj ulozi u potpunosti doći do izražaja kako u dijalozima tako i u monolozima.
Sadržaj predstave prati bankara Petra koji u 40-oj godini odlučuje osloboditi se materijalnog te namjerno upropasti svoju banku, obitelj i ljubavnicu, kojima oduzima svo bogatstvo i srozava ih u materijalnom, ali i društvenom statusu. S gledišta zajednice njegov čin potpuno je bezuman i besmislen. No autor drame u tom činu i svojoj predstavi tematizirao je nekoliko problema. S jedne strane tu je obitelj koja je navikla na dobar život i bogatstvo, ne privređuje nego živi na račun oca, djeca koja su potpuno beskorisna u društvu i supruga koja je navikla na luksuz. S druge strane tu je bankarski svijet i spajanje hrvatske banke s velikom njemačkom bankom. Specifičnim humorom autor se izruguje tajkunima koji na račun korisnika banke ulaze u velike špekulacije koje odgovaraju samo njima i njihovom osobnom probitku. I tu je ljubavnica koja je živjela na račun Petra i koja je sad upropaštena te traži svoja prava. S te strane čin Petra koji se odlučio osloboditi svega toga i nije toliko bezuman. Ipak čitava tragedija leži u jednoj nepovratno upropaštenoj obitelji koja se ne snalazi u novoj situaciji.
Jedan od najefektnijih trenutaka u drami jest silazak glumaca s pozornice u gledalište i proširenje pozornice na čitavo kazalište. Likovi svoju predstavu šire čak i izvan kazališta kad u jednom trenutku neki od njih silaze i izlaze van odbijajući sudjelovati u predstavi u koju su se pretvorili njihovi životi.
Kraj je također neobičan. Petar je stigao u neku tajanstvenu luku koja je toliko različita od mjesta iz kojeg dolazi. Tu susreće svoju obitelj, ili to možda nije njegova obitelj. Ostaje na svakome od prisutnih u publici da zaključe kako je sve završilo i što su oni naučili, je li za njih ovo čin bezumlja ili čin spasa.
Poetična priča o nepoetičnoj zemlji u kojoj kao glavno mjerilo caruje novac te velika novčana afera mogle bi se na žalost preslikati i na današnju Hrvatsku i situaciju u kojoj smo se zatekli. Je li ovakav završetak moguć i za nas, oslobođenje od materijalnog, viša spoznaja naših tajkuna – malo je vjerojatno, ali smijemo se nadati da ćemo i mi stići u našu Dolinu ruža.