Petak, 22. studenog 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Dobre strane državne mature su objektivnost, pravednost i isti kriteriji

31.03.2011. 22:00
Dobre strane državne mature su objektivnost, pravednost i isti kriteriji


Škola mora oblikovati moralni lik mladog čovjeka. Znanje koje se stječe mora se aktualizirati. Škola se ne smije pretvoriti samo u izvor informacija, već nastava mora biti stvaralačka koja će oplemeniti svijest mladog čovjeka i pripremiti ga za život – Mirela Zubčić, profesorica u Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II
Sljedećeg tjedna 4. travnja druga generacija maturanata će pisati esej iz hrvatskog jezika kao dio ispita iz hrvatskog jezika i književnosti. Drugi dio, koji se sastoji od vještine čitanja s razumijevanjem održat će se 30. svibnja. Da nema mjesta panici, i nepotrebnom plaćanju priprema ili instrukcija, pobrinule su se škole organizirajući dodatnu nastavu kao pripremu za ispite koji se polažu za državnu maturu, između ostalih i za hrvatski jezik i književnost. Mirela Zubčić, profesorica u Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II. i voditeljica Županijskog stručnog vijeća za gimnazije, naglašava kako državna matura, pa time i cjelokupan ispit iz hrvatskog jezika i književnosti, nije “bauk” potkrepljujući to činjenicama kako su i učenici i profesori upoznati sa sadržajima koji se zahtijevaju od učenika, te kako su u skladu s tim pripreme i organizirane.
Važno je znati uobličiti misli
– Čim smo saznali za državnu maturu, kolege i ja počeli smo učenike usmjeravati, poticati ih i konkretno raditi s njima. Pored redovite nastave, imamo organiziranu dodatnu na kojoj pripremamo učenike za ispite državne mature. Na stručnim vijećima dosta smo prostora dali temama vezanima za državnu maturu s naglaskom na pisanje školskog eseja. Savjetovali su nas oni koji su sudjelovali u pripremama i one koji su bili ocjenjivači-ispravljači i nacionalnih ispita i probne mature. Tako da smo i mi profesori stekli dosta znanja i iskustava kojima smo osposobljeni prenijeti to drugima. Posebna pozornost je obraćena na stjecanje vještina i kompetencija na području uporabe hrvatskog jezika i književno-teorijskih i književno-povijesnih znanja. Što se tiče pisanja eseja važno je naglasiti da su tu radi o pisanju školskog eseja, a ne o eseju kao publicističko-književnoj vrsti. Od učenika se zahtijeva da primijene pismeno izražavanje na način da oblikuju različite vrste tekstova. Ponuđene su im smjernice kojih se ne moraju držati, ali koje im mogu pomoći. Važno je znati uobličiti misli, i sadržaj prikladno strukturirati uz dobro poznavanje pravopisa i gramatike, navodi Zubčić.
Drugi dio ispita koji se sastoji vještine čitanja s razumijevanjem podrazumijeva od učenika da poznaje tekstove autora, razdoblja i poetike hrvatske i svjetske književnosti te da prepozna književno-povijesna kao i književno-teoretska obilježja i da zna primijeniti znanje iz područja jezika.
Potrebno je mijenjati odnos prema jeziku
– Učenici unaprijed znaju područja o kojima će ih ispitivati. To su zadaci zatvorenog tipa, višestrukog izbora te povezivanja i sređivanja. Po meni, pitanja bi trebala biti egzaktnija, bez mogućnosti dvojbe. No nijedna ljudska tvorevina nije savršena, pa stoga i ovo treba s vremenom usavršavati, kaže Zubčić navodeći kako je dobra strana državne mature objektivnost, pravednost, isti ujednačeni kriteriji koji imaju za cilj motivirati učenike da uče za znanje i kompetencije a ne za ocjenu.
-Ovakav tip ispita trebao bi izazvati kontinuirani rad, navikavanje na ispitnu situaciju koja ih čeka upisom na studij. Samo ovakav tip eseja ne smije postati šablona, jer može lako smanjiti kreativnost u stvaralačkom izrazu učenika, kaže Zubčić iznoseći i druge probleme kao što su neusklađenost nastavnog plana i programa s državnom maturom. Razlog tome je u činjenici, kaže Zubčić, što se od 1995./96. nije mijenjao program hrvatskog jezika i književnosti za primjerice gimnazije kojim je predviđeno 5 sati nastave, a program se odrađuje kroz 4 sata tjedno. Također, smatra Zubčić, trebalo bi ujednačiti udžbenike, povećati interes učenika za čitanje jer učenici nisu lani pokazali veliku razinu pismenosti, kao i stvoriti svijest i brigu o hrvatskom jeziku, da nam se ne dogodi da nam jezik izumre zbog nebrige o njemu.
– Škola mora oblikovati moralni lik mladog čovjeka. Znanje koje se stiče mora se aktualizirati. Škola se ne smije pretvoriti samo u izvor informacija, već nastava mora biti stvaralačka koja će oplemeniti svijest mladog čovjeka i pripremiti ga za život. Potrebno je mijenjati odnos prema jeziku, ne samo zbog državne mature, već zbog budućnosti i opstanka. Možda bi čak trebalo odvojiti nastavu jezika od književnosti. Hrvatski jezik trebao bi biti obvezatan na fakultetima, jer nepoznavanje svog jezika može sutra nekome otežati ispunjavanje profesionalnih obveza, zaključuje Zubčić.
 


Tipovi eseja


1. Interpretativni školski esej (pjesmu, odlomak iz dramskog/proznog/esejističkog književnog djela učenik bi trebao razumijeti i književno interpretirati argumentirajući).
2. Usporedno-raščlambeni esej (ponuđena su najmanje dva teksta povezana temom, književnom vrstom ili nekim drugim obilježjima po sličnosti ili različitosti).
3. Raspravljački školski esej (učenik dobiva tekstove koji su vezani za problematiku iz različitih područja života na osnovu kojih treba razviti raspravu).




 


Lektirna djela koja učenici trebaju poznavati


a) za ispit na osnovnoj razini:
1. M. Držić: Dundo Maroje
2. I. Gundulić: Suze sina razmetnoga
3. F. M. Dostojevski: Zločin i kazna
5. A. Kovačić: U registraturi
6. A. B. Šimić: Preobraženja
b) za ispit na višoj razini
Sve navedeno kao za osnovnu razinu, uz dodatna djela:
1. H. de Balzac: Otac Goriot
2. F. Kafka: Preobražaj
3. M. Krleža: Baraka pet Be


 


Vrijeme pisanja eseja i sadržaj


a) na osnovnoj razini: 160 minuta, 350-500 riječi. Broj bodova: maksimalno 80.
b) na višoj razini: 160 minuta, 400-600 riječi. Broj bodova: maksimalno 80.