Dan sjećanja na žrtve holokausta

Na listu UNESCO-a upisan je 1979. Logor Auschwitz-Birkenau. Upravo je obilježena godišnjica oslobađanja logoraša ovog najmračnijeg koncentracijskog logora nacističke Njemačke, jer su pripadnici sovjetske Crvene armije 27. siječnja 1945. godine oslobodili preživjele logoraše. Dan se obilježava, odlukom Generalne Skupštine Ujedinjenih naroda, kao Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.
76. obljetnica oslobođenja obilježena je online zbog pandemije, a prijenos i paneli za raspravu bili su usmjereni na sudbinu djece u Auschwitzu.

Auschwitz – logor smrti
Ovaj najveći njemački nacistički logor smrti bio je kompleks od preko 40 koncentracijskih logora i logora za istrebljenje u blizini Oswiecima u okupiranoj Poljskoj, te središnje mjesto u nacističkom planu takozvanog ‘Konačnog rješenja’ i holokausta (Shoa). Kao i svim nacističkim njemačkim koncentracijskim logorima i ovim je upravljao SS pod zapovjedništvom Heinricha Himmlera. Od proljeća 1942., do jeseni 1944. godine, vlakovi su dovozili Židove na smaknuće u plinskim komorama iz cijele Europe koja je bila pod nacističkom okupacijom. Procjenjuje se da je u Auschwitz poslano 1,3 milijuna ljudi, a tamo ih je umrlo 1,1 milijun uključujući 960.000 Židova, 74.000 ne-židovskih Poljaka, 21.000 Roma, 15.000 sovjetskih ratnih zarobljenika i do 15.000 drugih Europljana.
Zapovjednik kampa Rudolf Höß je na suđenju u Nürnberškom procesu svjedočio da je ubijeno 3 milijuna ljudi za vrijeme njegovog vođenja kampa. Kasnije je smanjio na oko 1,1 milijun. Godine 1990. dr. Franciszek Piper je procijenio da je bilo oko 1,1 milijun, od toga su oko 90% bili Židovi iz svih zemalja Europe. Većina je ubijena u plinskim komorama Ciklonom B, drugi su umrli od gladi, iscrpljenosti, bolesti, individualnih pogubljenja, premlaćivanja ili su ubijeni tijekom medicinskih eksperimenata..
Prema podacima s memorijala u Auschwitzu, najmanje 232.000 djece i mladih deportirano je u Auschwitz, odnosno 216.000 djece Židova, 11.000 Roma, oko 3.000 Poljaka, više od 1.000 Bjelorusa i nekoliko stotina Rusa, Ukrajinaca i drugih. Jedva nešto više od 700 oslobođeno je na teritoriju Auschwitza u siječnju 1945..
Kad su pripadnici sovjetske Crvene armije ušli u logor i oslobodili preživjele zatekli su zastrašujuće prizore, o kojima su informacije dolazile i tijekom rata, ali baš nitko nije mogao vjerovati u zatečene razmjere zla.

UNESCO o Auschwitzu
Kao krajolik ljudskog iskorištavanja i patnje, ostaci dvaju logora Auschwitz I. i II Auschwitz-Birkenau, kao i zaštitne zone, postavljeni su na popisu svjetske baštine kao dokaz toga nehumanog, okrutnog i metodičnog nastojanje da se uskratiti ljudsko dostojanstvo skupine koju se smatra inferiornom, što dovodi do njihovog sustavnog ubojstva. Logori su živo svjedočanstvo ubojite naravi antisemitske i rasističke nacističke politike koja je dovela do uništenja više od 1,2 milijuna ljudi u krematorijima, od kojih su 90% bili Židovi…
Osobni predmeti u kolekciji su svjedočanstvo života žrtava prije nego što su dovedeni na istrebljenje, kao ciničnog korištenje njihovih posjeda i ostataka. Stanica i njezin krajolik ima visoku razinu autentičnosti i cjelovitosti, jer izvorni dokaz je pažljivo očuvan bez nepotrebne obnove….
.. Ključno je mjesto memorije za cijelo čovječanstvo na holokaust, rasističke politike i barbarstvo; to je mjesto našeg kolektivnog sjećanja ovog mračnog poglavlja u povijesti čovječanstva, mjesto slanja mlađim generacijama znaka upozorenja od mnogih prijetnji i upoznavanja s tragičnim posljedicama ekstremnih ideologija i poricanja ljudskog dostojanstva.
Iako se broj žrtava Auschwitza ne zna i neće nikad znati, možemo kazati da je približno maksimalnoj procjeni, odnosno oko 1,5 milijun oduzetih ljudskih života, bilo ljudi koji su se u godini prije Corone došli pokloniti i podsjetiti na stradanje, da se nikad i nikome ne ponovi.

Život dramatičniji od svih filmova
Radi životnih priča, uvijek dramatičnijih od bilo kakvog filma, i djece logoraša, spomenimo Anu Frank, Branka Lustiga i Oskara Schindlera. Anna Frank nakon skrivenog pisanja čuvenog potresnog dnevnika u Amsterdamu, deportirana je kao dijete 1944. sa 15 godine u Auschwitz, potom prebačenu u Bergen-Belsen, gdje umire od tifusa, nekoliko tjedana prije oslobođenja logora od strane Crvene Armije. Branko Lustig također je kao dijete (rođen 1932.) deportiran u Auschwitz, i potom prebačen u Bergen-Belsen, kao i Anna Frank, i preživjeo. Film o Oskaru Schindleru i njegovom spašavanju Židova (službeno 1.200) iz Auschwitza Stevena Spilberga, producirao je i Branko Lustig i za to, 48 godina nakon oslobađanja iz logora, primio »Oscara«.