Crkvenu baštinu upoznati poštujući svetinje

Ulaz je slobodan za sve, ali uz uvjet da vodiči koji vode grupe turista sve o crkvi objasne ispred katedrale, a ne unutra. To je praksa u svim crkvama jer je ovo mjesto molitve. Što bi turisti vidjeli u gradu kad bismo izuzeli crkve. Naša je želja da turisti vide i upoznaju našu crkvenu baštinu, ali ujedno da poštuju naše svetinje, naglašava župnik Sv. Stošije mons. Ivan Mustać

Turistička je sezona u punom jeku. Gradske  ulice su prepune inozemnih i  domaćih gostiju. Među učestalim prizorima, koji se javljaju u ljetnim mjesecima,  brojni su turisti koji posjećuju  crkve na Poluotoku. No ovdje  se često javlja problem nedoličnog odijevanja unutar  sakralnog objekta. Župnik  katedrale sv. Stošije mons.  Ivan Mustać ističe da bi, kad  govorimo o crkvenim propisima o odijevanju u crkvi, trebalo prije svega “pogledati u  povijest jeruzalemskog hrama i način kako su Židovi  častili i brinuli se o njegovom  dostojanstvu koje predstavlja  za njih najsvetije mjesto”.
Turisti na misi
– Znamo da je Isus u svojoj  dvanaestoj godini hodočastio  u hram. Jednom je zgodom,  ulazeći u hram i videći da  ljudi vrše trgovinu i da su  napravili mjenjačnicu novaca, istjerao sve trgovce i rekao  da su od kuće oca njegova  napravili špilju razbojničku.  Crkveni zakon u Kanonu  1220, između ostalog, kaže da  se u crkvi treba održavati ona  čistoća i ljepota koja dolikuje  kući Božjoj te da se iz njih  ukloni sve što ne dolikuje,  kazuje mons. Mustać.
Prije svake turističke sezone Vijeće za pastoral turista  HBK upućuje pismo na koji  način treba dočekati turiste i  služiti im, a između ostalog  tiska se letak koji se stavlja na  ulaz u crkvu te upućuje posjetitelje što nije dopušteno  činiti u crkvi.
– Crkva ima svoje dostojanstvo. U javne ustanove,  županiju, sud ili kazalište ne  puštaju se neprikladno odjevene osobe. Osim toga, u  tradiciji naših obitelji je da se  ni u vlastitom domu ne dopušta da se članovi odijevaju  bilo kako, pojašnjava sugovornik.
Na ulazu u crkve postavljeni su čuvari koji paze  upravo na ovo dostojanstvo  posjetitelja, upozoravajući da  jedino dostojanstveno odjeveni smiju ući u crkvu.
– Turiste dočekujemo kao  braću koju trebamo poslužiti  i vidimo da veliki dio u našim  mjestima u velikom broju  sudjeluju na nedjeljnim misnim slavljima te su često brojniji od domaćih. Devedesetih  godina u većim mjestima svete mise održavale su se na  stranim jezicima, kao što su  francuski i njemački, jer su s  turistima dolazili i njihovi  svećenici.
Mons. Mustać dodaje da  bi, s obzirom na to da sve više  gostiju dolazi iz Poljske,  Češke, Slovačke i Mađarske,  bilo dobro da ih prate i njihovi svećenici. Također, dodaje  sugovornik, bilo bi poželjno  da se oni tijekom dvije do tri  nedjelje uključe u život Crkve.
– Dolaskom u Hrvatsku turisti se susreću s ljepotama  naše domovine i kulturnom  baštinom, ali i vjerom. Lijepo  je vidjeti da turisti rado dolaze u crkvu za velike blagdane, kao što su Uskrs, Tijelovo i Velika Gospa. Mislim  da se po ovom pitanju crkva  treba puno više angažirati.  Možemo samo zamisliti koliki broj turista vjernika svake  godine posjeti Međugorje.  Zanimljivo je vidjeti da profesor Tomislav Ivančić svake  godine održi duhovni seminar na otoku Viru.
Posljednjih godina primjetno je da se na prigodama,  kao što su krštenje, pričest,  krizma i vjenčanje, uzvanici  pojavljuju nedolično odjeveni.
Bahatost na  vjenčanjima
– Mi svećenici i vjeroučitelji  u pripremi za sakramente  nastojimo da se naglasak stavlja na bitne stvari. Običaj je  da za prvu pričest djeca odjenu iste haljine kako bi se  izbjegla situacija da netko tko  ima novca kupi skupo odijelo,  a onaj koji nema dovoljno  sredstava nije u toj poziciji.  Razmišljamo da bi to trebalo  uvesti i za krizmu, kazuje župnik katedrale.
Što se tiče slavlja vjenčanja,  veliki utjecaj imaju mediji,  odnosno ono što je viđeno na  malim ekranima ili u novinama želi se prenijeti u konkretne situacije, kao što je  vjenčanje.
– Upravo kod vjenčanja vidimo određenu bahatost, rasipnost i nekulturu, ističe  župnik.
U ljetnim mjesecima tijekom održavanja bogloslužja  turisti često ulaze u crkvu razgledavajući, što nikako ne dolikuje. Za kršćane sveta misa  je najsvetije slavlje.
– Zamislite da u kazalištu  tijekom predstave posjetitelji  šetaju i fotografiraju. Ako  pratite tenis, a upravo je završio Wimbledon, možete zapaziti da je atmosfera s većim  dostojanstvom nego što je to  u crkvi, kazuje mons. Mustać.
Problem ulaska i šetnje crkvom prisutan je u svim crkvama na Poluotoku i čini se,  kako naglašava župnik, nerješivim, jer ljudima nije moguće zabraniti ulazak u crkvu,  ali je istovremeno vrlo neprikladno da, dok se čita  Božja riječ ili u tijeku pretvorbe, netko slobodno šeta.
– U Zadarskoj nadbiskupiji  nekoliko je svećenika na  službi iz Poljske i jedan od  njih mu je ispričao iskustvo iz  svoje gradske župe gdje se,  kad počne misa, zatvore ulazna vrata u crkvu. Postoji sporedan ulaz kroz koji, ako se  želi ili mora, može izaći. U  nekim talijanskim crkvama  postave se barijere kad počne  misa da se ne može dalje od  ulaznih vrata, pojašnjava  mons. Mustać.
Što se tiče naplate posjeta  crkvama, crkveni zakon  izričito kaže da pristup za vrijeme slavlja svete mise treba  biti slobodan i besplatan, no  drugo je pitanje treba li naplatiti ulaz kada nisu sveta  slavlja.
– Do prije nekoliko godina  grupe turista koje su dolazile  posjetiti katedralu davale su  naknadu župi za ulazak u crkvu. No to mi se činilo neprikladno jer nikada ne  možete razlikovati žele li turisti razgledavati ili se moliti.  Stoga je ulaz slobodan za sve,  ali uz uvjet da vodiči koji vode  grupe turista sve o crkvi objasne ispred katedrale, a ne  unutra. To je praksa u svim  crkvama jer je ovo mjesto  molitve. Što bi turisti vidjeli u  gradu kad bismo izuzeli crkve. Naša je želja da turisti  vide i upoznaju našu crkvenu  baštinu, ali ujedno da poštuju  naše svetinje, naglašava župnik Sv. Stošije.
Ljepota katedrale
Postavlja se pitanje zašto  brojni turisti iz sezone u sezonu posjećuju crkve, pokazujući interes za njihovu povijest, a istovremeno diveći se  njihovoj ljepoti koja se  održala kroz mnoga stoljeća.  Istovremeno, turisti imaju  priliku posjećujući crkve  upoznati povijest jednog naroda. U brojnim kontinentalnim talijanskim gradovima  katedrale su se gradile na geografski najuzvišenijem mjestu, ističući da je Božja vlast  iznad svjetovne.
– Kad netko želi posjetiti  Rim, bez obzira je li vjernik ili  nije, želi posjetiti baziliku sv.  Petra u Vatikanu. Tako je i sa  zadarskom katedralom. Imamo divna iskustva s turistima  iz Japana, Kine i Koreje.  Među njima ima kršćana, ali i  onih koji to nisu. Primijetili  smo da s velikim poštovanjem  ulaze u naše crkve i s njima  nemamo nikakvih problema,  kazuje mons. Mustać.
Kad se govori o crkvama,  nadovezuje se na tu temu pitanje koncerata za vrijeme turističke sezone. Crkve su lijepi ambijenti za izvođenje  ozbiljne, sakralne glazbe, ali  nisu koncertne dvorane.
– Po tom pitanju moramo  voditi računa o dostojanstvu  prostora i prikladnosti koncerata, naglašava mons. Mustać.
Što se tiče ponašanja i dostojanstvenosti u crkvenom  prostoru domocilnog stanovništva, župnik naglašava da  naši ljudi još znaju kako se  dolično dolazi na svetu misu.
– U tradiciji našeg naroda  postoji stav da u garderobi  imaju misnu odjeću. Što se,  pak, tiče turista, oni su na  odmoru u ležernom i opuštenom stanju pa je razumljivo  da ne nose odijelo i kravatu sa  sobom, govori mons. Mustać,  dodajući da je Crkva svjesna  koliko je turizam važan za  Hrvatsku i domaće ljude koji  žive od njega. Također, crkva  je odgovorna izvršiti svoju zadaću u prihvatu ljudi. Dakle,  kad se vrate svojim kućama  da su, osim što su bili na moru  i suncu, mogli upoznati  kršćane i vidjeti njihove vrijednosti.
– Upravo radi naše hrvatske kulturne i duhovne vrijednosti, pokojni papa Ivan  Pavao II. i sadašnji Benedikt  XVI. mišljenja su da je Hrvatskoj mjesto u Europi, zaključuje mons. Mustać.