Borba čovjeka s podivljalom vatrom nezabilježena objektivom

One najzanimljivije, spektakularne scene borbe čovjeka s ogromnom i podivljalom vatrom, nikad nisam uspio fotografirati. Često sam gledao te prizore, bio i dio njih, a nisam ih mogao zabilježiti

Zdenko Knežević – Zdene  osebujan je i svestran zadarski  autor. Ali, bilo da se radi o  vizualnoj umjetnosti u obliku  fotografije ili kratkih filmova,  glazbe ili njegovim satiričkim  tekstovima, uvijek će se postaviti jedno važno pitanje.  Zašto ovaj čovjek toliko godina radi u sjeni i zašto se nije  afirmirao u okvirima svojih talenata koji su i više nego  očigledni? A odgovor je jednostavan. Zdene je jedan od  onih ljudi za koje se simbolično može reći da “radi na  sebi”. Uz svoj stalni posao u  Javnoj vatrogasnoj postrojbi  grada Zadra, uz kojeg je onako  usput završio i fakultet, već se  godinama formira kao stvaratelj i intelektualac, kao osoba s kojom se uvijek ugodno  sresti i popričati. Jer on nije od  puno riječi, nije jedan od onih  koji vise po kafićima i “događajima”, što bi se reklo – koji  je “u toku”. On je, jednostavno  rečeno – zanimljiv čovjek, čovjek koji je uz to i višestruko  nadaren za ono čime se u slobodno vrijeme bavi.
Živimo u vremenima kada  svatko tko kupi malo skuplji  digitalni aparat odmah otvara  samostalne izložbe, kada svatko tko napiše dvije rime postaje “priznati pjesnik”, a onaj  tko ima sponzora automatski  je “poznati zadarski književnik”. Kneževiću je takav način  rada i stvaranja nepoznat. Njega ne zanimaju ni pozerstvo ni  materijalni dobici. On je čovjek koji jednostavno stvara za  svoje vlastito zadovoljstvo i za  široki krug svojih prijatelja.  Nažalost, u njegovom se  slučaju još jednom dokazuje  da kod nas samozatajnost  najčešće znači i anonimnost.  Nadamo se da će mu ova  izložba, čiji je pokretač i glavni  autor, biti dodatni podstrek za  daljnju prezentaciju onoga što  radi i da ćemo se vrlo skoro  upoznati i s njegovom glazbom, literarnim uracima, kao i  s drugim njegovim fotografijama i filmovima.
Povod razgovoru velika je  izložba “Vatrena priča zadarskih vatrogasaca” koja će od  11. do 17. svibnja biti predstavljena zadarskoj javnosti u  prostorima Gradske lože. Cijeli je projekt nastao na inicijativu zadarskog fotografa  Zdenka Kneževića koji je tijekom svog dugogodišnjeg radnog staža u Javnoj vatrogasnoj postrojbi grada Zadra snimio veliki broj zanimljivih fotografija vezanih uz svoj posao  na terenima Zadarske županije pa i šire. Organizaciju su  preuzeli Narodni muzej Zadar  i JVP Grada Zadra, a pridružili su se i drugi poznati  zadarski fotografi koji su u  svome radu zabilježili motive  na ovu temu. S Kneževićem  smo razgovarali neposredno  prije otvaranja izložbe.
Mjesec zaštite od požara
Kako je uopće došlo do ove  izložbe?
– Ideja se u meni rodila  odavno, kako je rasla moja  zbirka fotografija vatrogasne  tematike. Naš zapovjednik,  Željko Šoša pozdravio je i podržao projekt, a ove su se godine složile i određene okolnosti. Dobili smo termin u  Gradskoj loži pa smo se uhvatili u koštac s organizacijom  izložbe. Moram spomenuti  susretljivost i pomoć ljudi iz  Narodnog muzeja, posebno  ravnateljice Renate Peroš.  Izložbu smo uklopili u svibanj,  mjesec zaštite od požara, u  kojem i inače imamo specifične aktivnosti, kao što su pripreme za ljetnu sezonu  požara, educiranje i druženje s  građanima, slavimo i Svetog  Florijana, zaštitnika vatrogasaca.
Ideja je bila da fotografijom  prikažemo ono čime se bavimo, da ovim putem približimo građanima profesiju  koja je istovremeno izuzetno  zahtjevna i opasna, ali isto tako i zanimljiva i privlačna. Da  ispričamo jednu priču o nama,  a da ništa ne moramo govoriti.  Uglavnom, želio bih da posjetitelji ove izložbe, osim dokumentarnog prikaza događaja na kojima smo sudjelovali, na ovim fotografijama  pronađu i nešto drugo. A to  drugo je nešto što nas vatrogasce veže i vuče tom poslu –  izazov, odvažnost, a ponajprije  strast.
Uz vas se kao autori pojavljuju zadarski fotografi Filip Brala, Marin Gospić, Dino  Stanin, Jure Mišković i Andrija Lučić. Osim što ste jedini  među njima vatrogasac, imate  i najviše izloženih fotografija.  Kakav je vaš pristup?
– Kada sam postao vatrogasac s vremenom sam, kao  fotograf amater, sve više zapažao zanimljive motive na  našim intervencijama. Gledao  sam veliku snagu vatre, destruktivnu, razarajuću, ali istovremeno sam vidio i snagu  čovjeka koji se upušta u bitku s  tom istom podivljalom vatrom. Želio sam zabilježiti takve trenutke. Od tada sam, kad  god bi mi se ukazala prilika,  nastojao učiniti poneki snimak. Nekad bih u toj namjeri  uspio, nekad ne.
Dok se ostali autori na ovoj  izložbi pojavljuju u ulozi fotoreportera koji su po prirodi  svog posla bili zaduženi fotografirati događaje, u ovom  slučaju naše intervencije, ja se  pojavljujem u ulozi fotografa,  ali i vatrogasca koji aktivno  sudjeluje u gašenju požara. Iskoristio sam, eto, ovu priliku  da javnosti pokažem jedan dio  svoje ogromne zbirke “vatrenih” fotografija, koje su se  rađale na požarima na kojima  sam sudjelovao u razdoblju od  preko 15 godina. Kao što sam i  napisao u katalogu, zaista se  osjećam privilegiranim što  sam imao priliku ovjekovječiti  ono čemu većina ljudi nikad  nema priliku svjedočiti. Jer mi,  u većini slučajeva, do mjesta  intervencije odnosno požara  dođemo prvi, odmah stupamo  u akciju i nastojimo što prije  obuzdati i ugasiti požar. Iz tog  razloga predstavnici medija  često nemaju priliku napraviti  neku atraktivnu fotografiju.
Nepristupačnost  lokacija požara
Druga je stvar nepristupačnost lokacija požara.  Uglavnom djelujemo daleko  od putova, ponekad na planinama ili na otocima. Postoje  još neke otežavajuće okolnosti  kao što su opasnost pristupa  zbog vatre i dima, miniranog  terena, djelovanja kanadera i  sl. Ove su slike najvećim dijelom iz samog srca akcije, iz  neposredne blizine, gdje u  većini slučajeva zna biti jako,  jako vruće, zadimljeno i  općenito veoma gadno. Pokušao sam prikazati situaciju  iz kuta vatrogasca, odnosno  namjera mi je bila prikazati  ono što bih kao vatrogasac  želio da fotografija prikaže.
I jeste li uspjeli u tome?
– Nažalost, samo djelomično. Razlog su mnoge  otežavajućih okolnosti na terenu. One najzanimljivije,  spektakularne scene borbe  čovjeka s ogromnom i podivljalom vatrom, nikad nisam  uspio fotografirati. Često sam  gledao te prizore, bio i dio njih,  a nisam ih mogao zabilježiti.  Zašto? Zato jer sam se tu  našao najprije kao vatrogasac.  U tim dramatičnim trenucima,  kada se sve rješava brzim i  intenzivnim djelovanjem u samo nekoliko minuta, nema se  vremena ni za što drugo. Niti  jedne sekunde ne smijem prekinuti rad dok god ne otklonimo opasnost i lokaliziramo  požar. I onda nakon toga, kada  prođe glavna opasnost, imam  u kratkoj stanci priliku napraviti fotku, ali ona scena koju  sam vidio nepovratno je nestala. Onda bih se, kako se kaže  – “živ pojeo” jer bih uistinu htio  zabilježiti te često jako opasne  i dramatične situacije.
U svakom slučaju, nadam se  da smo ovom izložbom skrenuli pažnju na jedan poseban  vid dokumentarne fotografije,  pokazali da ona može biti itekako zanimljiva i atraktivna.  Uostalom, tome u prilog govori i činjenica da je jedna od  izloženih fotografija i ona Andrije Lučića, koja je pobijedila  u kategoriji “Događaj”, na godišnjem natječaju “Hrvatska  novinska fotografija 2010.”. Ta  fotografija naime, prikazuje  upravo zadarske vatrogasce u  akciji gašenja požara salona  Lesnine.
Na više fotografija vidimo  kanader u akciji? Je li vas  kad, dok ste ga slikali, “okupao”?
– Mnogo puta. I to do gole  kože. Sva sreća što se to događa uglavnom ljeti kada je  toplo. Isto tako, naučio sam  kako da zaštitim sebe i foto  opremu pa nema problema, a  voda i pjena s odjeće ionako se  brzo osuši. Za dobar snimak  valja nešto i žrtvovati. Ostali  kolege znaju za moju strast pa  me često zovu na požarište i  onda kada nisam u službi. Jednom sam tako ustao iz kreveta u ponoć, uzeo foto opremu i zaputio se prema mjestu  Poljica, gdje se odvijala prava  drama nadomak kuća. Do  četiri sata ujutro trčao sam po  požaru i snimao. Pekle su me  iskre koje su letjele zrakom,  hodao sam po žeravici, gušio  me dim, ali isplatilo se. Upravo jedna od tih fotografija išla  je na izložbu “Photodays” u  Rovinj, jer ju je moj fotoklub  Fotozine izabrao među 40 najboljih fotografija u 10 godina  postojanja kluba.
Jesu li ove fotografije objavljivane i negdje drugdje?
– Dobar dio ovih i ovakvih  fotografija redovito mi objavljuju u mjesečniku Vatrogasni vjesnik, glasilu hrvatskih vatrogasaca. S nekim fotografijama sudjelovao sam na  skupnim izložbama, a  često ih  objavljuju i na internetskim  portalima. Osim toga, Javna  vatrogasna postrojba grada  Zadra ima i svoje web stranice  (www.jvp-zadar.hr.) na kojima se može vidjeti i dio ovog  materijala.
Osim fotografija, na izložbi  će biti prezentiran i vaš video-prilog o zadarskim vatrogascima.
 – Tijekom godina, osim fotoaparatom snimao sam i videokamerom. Iz mnoštva tog  materijala izabrao sam jedan  dio i ukomponirao u kraći film  koji će se prikazivati za vrijeme trajanja izložbe. Na taj  sam način, cijeloj priči htio  dodati određeni dinamički naboj. Sudeći po prvim reakcijama mojih kolega koji su  prvi vidjeli ovaj uradak izgleda  da sam u tome i uspio.
Je li do sada u Hrvatskoj  bilo izložbi ovakve vrste?
– Nije mi poznato, ali bila bi  mi želja da ovu izložbu pogledaju i u drugim dijelovima  Hrvatske. Bilo bi mi drago da  u skoroj budućnosti prikažem  i onaj dio svog kreativnog rada  koji nije vezan za moju profesiju. Pri tome mislim i na  druge žanrove fotografije kojima se već dulje vrijeme bavim, a uz to me sve više zaokuplja i video-stvaralaštvo.  Postoji još puno stvari koje bi  htio napraviti, a nadam se da  ću u tome i uspjeti.