Bokanjcu drugi uzastopni naslov

Drugu godinu za redom košarkaši Bokanjca pobjednici su zadarske Ljetne lige. U finalu su, pred oko 1500 gledatelja u Jazinama, nadigrali momčad Brodarice, koja je u polufinalu izbacila jednog od glavnih favorita natjecanja, Kalelargu. Bokanjani, koje su njihovi navijači Brabori bučno bodrili s istočne tribine, bolje su otvorili utakmicu, te preko Gazića, Palčića i Krizmana poveli 8:2. Usljedilo je razdoblje nešto bolje igre Brodarice, koja se vratila u egal koševima Pantalona, Mujkanovića i Lovrića pa nešto kasnije, nakon četiri vezana poena Baždarića na drugoj strani, i povela tricom Blaslova za 13:12. Ipak, Bokanjac je cijelo vrijeme bio korak ispred. Baždarić i Palčić nastavili su poentirati, a kada su im se priključili Guzobad i Mrkić, „crni” su početkom druge četvrtine ponovno odmakli na +8, 19:27. Sve što su „plavo-bijeli” u tim trenucima uspijevali bile su tri vezane trice Pribanovića i bacanja Čiklića, no Bokanjani su imali više raspoloženih igrača.
Bokanjac diktirao tempo
Ranije spomenuta četvorka odvela ih je sredinom druge četvrtine do prve dvoznamenkaste prednosti, +10, 26:36. Malo kasnije, poslije Krizmanove trice, bilo je i +12, 30:42, no Brodarica je u završnici prvog poluvremena ipak uspjela prepoloviti zaostatak. Čim su počeli igrati malo raznovrsnije (poentirali su Grašić, Čiklić, Mujkanović, Lovrić i Pantalon), došli su na -4, da bi se na veliki odmor otišlo pri rezultatu 38:44. Početkom drugog poluvremena Bokanjac je nastavio držati svoj ritam, ali raspucao se Roko Čiklić. Stavio je dvije trice i koš-faul u kratkom razdoblju, četiri poena dodao je Grašić i na semaforu je u 23. minuti svijetlilo 51:51. To je, međutim, bilo manje-više sve od Brodarice na ovoj utakmici. Južna tribina, na kojoj su bili smješteni brojni poklonici „plavo-bijelih”, gorjela je od euforije, ali igračima Ante Rubeše kao da je ponestalo snage. U preostalih 7 minuta i 20 sekundi treće četvrtine nisu postigli niti poen, što su Palčić, Mrkić, Uzelac, Guzobad i Gazić kaznili i odveli svoje na, pokazat će se nedostižnih, 51:62. Iskusni Blaslov pokušao je tricom vratiti nadu Brodarici, no 6-7 minuta prije kraja sjevnula je nova serija Bokanjca za najviših +16, 57:73. Čiklić i Grašić nisu se predavali, dovukli su Brodaricu na 67:73, ali kada je Blaslov na ulasku u posljednju minutu promašio šut za mogućih -4, priča je definitivno zaključena. Sastav Mate Kanjera imao je dovoljno koncentracije, pameti i snage da ne dopusti nikakvo iznenađenje u završnici.
Zasluženo prvaci
– Poslije prvog kola (poraz od Kampo Kaštela, op.a.) nismo ni očekivali da ćemo doći u priliku da se borimo za naslov. Nismo bili posloženi, ali tada kao da nam je nešto krknulo u glavi. Odigrali smo muški do kraja i zasluženo obranili naslov prvaka. U odnosu na prošlu sezonu ostali smo bez dva centra, koji su nam bili praktički pola momčadi, ali zato su sada bekovi više povukli – komentirao je trener Bokanjca.
U finalu se ključnom pokazala sredina treće četvrtine, kada su njegovi igrači zaigrali zonsku obranu, a protivnici gotovo osam minuta nisu postigli ni koša.
– Mi smo inače više obrambena nego napadačka momčad. Okrenuli smo na zonu, oni su se malo pogubili i tu smo prelomili utakmicu. I fizički smo mnogo spremniji. Svi naši igrači su u treningu, za razliku od njihovih i u posljednjoj četvrtini nismo imali problema sa zadržavanjem prednosti.
Ciljate li sljedeće godine na „hat-trick”, čime bi postali druga momčad, poslije Škabrnje, kojoj je to uspjelo.
– Vidjet ćemo što će biti dogodine. Sada prvo treba dobro proslaviti ovaj naslov.
S druge strane, Ante Rubeša, trener Brodarice, ovako je vidio finalnu utakmicu.
– Izgubili smo ne zato što su oni bili bolji, nego zato što smo mi bili gori. Nadam se da ćemo više sreće imati sljedeće ljeto. Ovom prilikom želim zahvaliti svim dečkima koji su igrali. Većina ih je iz našeg kvarta, a i oni koji nisu, igrali su kao da su s Brodarice.
Više puta tokom lige su se Rubešini igrači vraćali iz velikog zaostatka, no u finalu im protivnik to nije dopustio.
– Ovaj put nismo uspjeli. Možda smo malo i podlegli atmosferi. Možda nas je i previše pomazilo tokom sezone, ali dečki su stvarno oduševili i mene i sve navijače svojom upornošću i igrom do posljednjeg zvuka sirene. Zato smo i imali toliku podršku i želim se zahvaliti navijačima, koji su po mom mišljenju najbolji u ligi.
I dok su Bokanjani sa svojim Braborima nakon utakmice slavili, navijači Brodarice također su skandirali svojim igračima, koji u konačnici mogu biti zadovoljni osvojenim drugim mjestom.
– U finalu možeš ili žaliti ili biti zadovoljan. Ovoga puta smo zadovoljni drugim mjestom, ali opet će ostati mali žal za propuštenom prilikom. Potrudit ćemo se više sljedeće godine – zaključio je Rubeša.
Finale
BRODARICA 67
BOKANJAC 73
(19:25, 19:19, 13:16, 16:13)
ZADAR – Dvorana Jazine. Gledatelja 1500. Suci: Anzulović, Vulić, Čanković.
BRODARICA: Čiklić 23, Blaslov 7, Beram, Kabić, Gunjević, Fain 1, Mujkanović 6, Pribanović 9,
Pantalon 4, Grašić 11, Lovrić 6, Dorkin. Trener: Ante Rubeša.
BOKANJAC: Krizman 5, Mrkić 14, Palčić 14, J. Meštrović, Uzelac 8, Surijan, Guzobad 12,
Baždarić 12, Gazić 8, Karakaš, Pulja. Trener: Mate Kanjer.
Utakmica za 3. mjesto
KALELARGA 0
BOKOLJE 20
*Momčad Kalelarge nije došla na utakmicu.
Najbolji Guzobad i Čiklić
Najboljim igračem ovogodišnje Ljetne lige proglašen je član pobjedničke momčadi Lovre Guzobad.
– Očekivali smo pune tribine, kao što su i bile. Ovo nam je treće finale i imali smo malo više iskustva i kondicije nego oni. Presudilo je to i naša opuštenost, kao i uvijek. Posebno hvala Braborima i vidimo se opet dogodine – kazao je Guzobad o finalnoj utakmici, a o osobnom priznanju dodao.
– Nisam to očekivao, ali netko od nas je morao biti. Igramo timski, uvijek svi zabijemo podjednako koševa, a tijekom lige sam se ja malo istaknuo.
Roko Čiklić, igrač Brodarice, je sa 208 poena ponio titulu najboljeg strijelca lige, no to mu je, kako kaže, samo utješna nagrada.
– Šteta. Uspjeli smo se vratiti na 51:51, a onda su oni do kraja treće četvrtine opet otišli na 9 razlike. Više nismo imali snage za povratak. Sve utakmice do sada smo se vraćali, ali ovoga puta nismo uspjeli. Drugo mjesto je dobro, ali kada smo dobili Kalelargu, mislio sam da će nam u finalu biti lakše. No, i momci iz Bokanjca igraju dobru košarku i čestitam im na pobjedi – rekao je Čiklić.
Priznanje za najmlađeg igrača lige dobio je Dario Parisatti iz Borik L.A., a za najstarijeg Ivan Zanki iz Sabunjara.
Konačni poredak
1. Bokanjac
2. Brodarica
3. Bokolje
4. Kalelarga
5. Sabunjar
6. Starigrad
7. Caffe bar Crni
8. Borik L.A.
9. Sukošan
10. Maraska Park
11. Galovac
12. Kampo Kaštelo
13. Adriatic
14. Pakoštane
Pobjednici Ljetne lige
1998. Sabunjar
1999. Poljana Zadranka
2000. Poljana
2001. Škabrnja
2002. Škabrnja
2003. Škabrnja
2004. Debeljak
2005. Debeljak
2006. Sukošan
2007. Pristan
2008. Škabrnja
2009. Arbanasi
2010. Bokanjac
2011. Bokanjac
Čanković: „Ovo ne vodi nikamo”
Milan Čanković, tajnik Košarkaškog saveza Zadarske županije, nakon 14. izdanja Ljetne lige bio je polovično zadovoljan.
– Finalom sam iznimno zadovoljan. Ponašanje publike i igrača je bilo dosta korektno, a Bokanjac je bio bolji i zasluženo osvojio naslov. Do petog kola je sve bilo lijepo i regularno, ali kada se počelo igrati po sistemu eliminacije, počeli su ekscesi, ne igrača, nego publike. Nije mi jasno otkud toliko frustriranih, pijanih mladih ljudi, koji su ligu praktički učinili neregularnom. Ako savez i dalje bude vodio ovo natjecanje, obećajem da će sljedeće godine biti mnogo promjena, kako bi sve bilo bolje i kvalitetnije. Bit će rigorozne mjere što se tiče tih neregularnosti, jer ovo ne vodi nikamo.
Finale se trebalo odigrati u Kampo Kaštelu, ali je na sam dan utakmice prebačeno u dvoranu Jazine. Zašto?
– Trebali smo odigrati finale u Kampo Kaštelu, ali dečki su srušili koševe pa to nije bilo moguće. Na kraju mi je drago što se igralo u Jazinama, pred toliko gledatelja i što je sve odlično završilo. Ipak, prevruće je da bi se finale uvijek igralo u dvorani. Jedne godine smo imali prekrasno finale u Sv. Filipu i Jakovu, a lani u Arbanasima. Ove godine smo prije početka lige odredili Mornaricu, jer tamo inače ima najviše publike. Čak smo htjeli postaviti još jednu tribinu da može biti više gledatelja, no na kraju smo, nažalost, morali pribjeći rezervnom rješenju.