Bobanović predstavio Bijeli muškat za srkanje s pupka

– Vino od francuskih sorti proizvedeno u vinariji PZ Masline i vino pokazalo se kvalitetnijim i od francuskih, nije škrtario s komplimentima Eric Bourguet, poznati francuski vinogradar i rasadničar. Pohvalio je i Plavac mali, PZ Svirče s Hvara. – Izvrsno. Samo, šteta da hrvatska vina nisu dovoljno poznata u Francuskoj i drugdje po Europi
Idemo pokazati Francuzima kako mi Hrvati od grožđa naših, ali od njihovih sorti, radimo vrhunska vina, govorio je Zoran Starešina, savjetnik za poduzetništvo Hrvatskog poljoprivrednog zadružnog saveza.
Tako su on i dugodišnji šef nakladničke djelatnosti HPZSS-a Branko Žalac uspjeli animirati 40-ak vinara, voćara, povrćara, maslinara, agroekonomista, upravitelja i članova poljoprivrednih zadruga iz svih krajeva Hrvatske da u organizaciji spomenutog saveza i tvrtke Promosalons- Croatia (zastupnika francuskih sajmova za jugoistočnu Europu), posjete Međunarodnu izložbu vina, voća, povrća i maslina SITEVI 2013. u francuskom gradu Montpellieru. Radi se zapravo o vodećoj svjetskoj bijenalnoj izložbi, koja se održava 26. put. Očekuje se više od 50 tisuća profesionalaca iz cijelog svijeta kojima će biti predstavljeno preko tisuću robnih marki iz Francuske i svijeta, među njima i naše, pojašnjavao je Žalac.
-A ko to ne bi iša vidti, komentirao je u svom stilu okorjeli zadrugar Gordan Marinović dok su se putnici za Francusku okupljali u ponedjeljak rano ujutro ispred zagrebačke Arene da bi točno u šest sati posebnim autobusom krenuli na šestodnevnu stručnu ekskurziju.
 Đurđini cekeri i Radine sadnice
 Ekspediciji se priključila i bivša dopredsjednica Vlade RH Đurđa Adlešić sa suprugom Straškom. Na ovu stručnu ekskurziju ona ne ide kao političarka, već kao predstavnica Ženske zadruge Ceker iz Bjelovara. Zadruga je osnovana s ciljem razvoja malog ženskog poduzetništva i zapošljavanja, a ima i humanu notu – pomoć ženama s posebnim potrebama i žrtvama obiteljskog nasilja, posebice onima koje “čame” na zavodima za zapošljavanje.
Jednostavno, u zadruzi prave cekere (i to one moderne za nositi tablete, laptope, računala), uz to se osjećaju korisnima i zarađuju.
Ne znam zašto, ali dok ovo pišem, sinula mi je misao da biti uspješan znači obične stvari činiti neobično dobro. Je, ali kako reče Marinović, treba i izdržati 990 kilometara vožnje u autobusu da bi se iz Zagreba, preko Slovenije i Italije uz kraća zaustavljanja i posjet bazilici sv. Antuna u Padovi, i dalje putujući uz obalu Ligurskog mora stiglo do francuske Azurne obale. Točnije do gradića Mentona gdje smo prenoćili. Ustajanje u pet ujutro, jer valjalo je prevaliti još 370 kilometara i u 11 sati stići u Montpellier na otvaranje SITEVI sajma.
Zašto sajam baš ovdje, a ne primjerice u mondenoj gotovo polumilijunskoj Nici? Vidi se iz aviona, a i autobusa. Dok smo putovali ovamo promicale su nepregledne površine vinograda, maslina, voćnjaka, stada ovaca, krava… Uostalom kao posvuda u Provansi, pa i cijeloj Francuskoj jer ova zemlja, šire poznata po kankanu i šansoni, zapravo je najveća poljoprivreda sila u Europi. O turizmu da se i ne govori. Ima i najviše nuklearki, razvijenu industriju, ali ne u Montpellieru. Nećete vjerovati, u radijusu od gotovo 300 kilometara oko ovog grada ne postoji nijedno industrijsko postrojenje koje bi se moglo smatrati onečišćavačem. Sve što se ovdje uzgaja, potvrđuje i Žalac, ekološki je ispravno i zdravo. Naročito rasadničarstvo.
– Sadnice za naše vinograde morali smo nabaviti upravo ovdje u Montpellieru, otkriva Radoslav Bobanović, upravitelj i glasnogovornik polačke PZ “Masline i vino” (MasVin). Prije sedam godina na hrvatskom tržištu nije bilo kvalitetnog sadnog materijala.
– Tražili smo najkvalitetnije i put nas je odveo upravo ovdje u Montpellier.
Susret s Ericom Bourgetom
– Prethodno smo tražili informacije, kontaktirali smo Društvo hrvatsko-francuskog prijateljstva te preko Veleposlanstva RH u Francuskoj. Na listi najboljih proizvođača sadnog materijala našao se Eric Bourguet. On posjeduje oko 500 hektara vinograda od čega 100 ha površina za pproizvodnju sadnog materijala. Ima matičnjak s više od 50 izvornih sorti. Najprije smo nabavili sorte syrah i merlot potom crljenak, cabernet souvignon i muškat žuti.
Crljenak?!
Da, Eric je posebno za nas pripremio sadnice, snašao se za podloge koje odgovaraju našem zemljištu. Napravio je analizu tla, proizveo 7000 sadnica. Primitak odličan, gotovo stopostotan.
Sveukupno 50 000 sadnica.
Od Erica su poslije nabavljali i drugi vinogradari s područja Ravnih kotara. Sve dok u međuvremenu nisu stasali i naši proizvođači sadnog materijala, mahom iz Imotskog, Metkovića i Sinja.
– Od njih smo nabavili značajan dio domaćih sorti – plavine, babića i maraštine, pojašnavao je Bobanović.
 Prije sedam godina on i Željko Uzelac su ovdje nabavljali sadnice, a sada Rade na svjetski poznati sajam donosi vino od grožđa tih sadnica proizvedeno u vinariji PZ Masvin.
Dan hrvatskih vina
Kako će reagirati izbirljivi Francuzi i brojni gosti, vinoljupci iz većine europskih zemalja i svijeta? Iz mnogoljudne Kine također. U internacionalnom salonu na Danu hrvatskih vina okupili su se u velikom broju, neki su i stajali, iščekujući konferenciju za medije, predstavljanje i ponajviše degustaciju naših vina.
Tko je sve i što predstavljao pročitajte u okviru ovog teksta, a ovdje samo djelić ozračja koje je na svoj način kreirao Bobanović.
– Ekološki smo proizvođači vina, ulja i smokava. Sve je nastalo na cca 60 hektara površine, koju smo velikim dijelom razminirali da bismo u sedam godina od miniranih postali poznati proizvođači vrhunskih vina i ekstradjevičanskih maslinovih ulja, rekao je za uvod Bobanović, a onda redom počeo predstavljati i nuditi okupljenima da kušaju najprije Merlot, berba 2011. To vino je na Decanteru u Londonu proglašeno trećim najboljim u svijetu. Na Sabatini je okrunjeno zlatom, u Benkovcu i Stankovcima također zlatom. Potom je Rade ponudio Cabernet Souvignon, berba 2011., šampiona ovogodišnje Sabatine i kao šećer na kraju – Muškat žuti, berba 2012.
– Muškat nije vino koje se pije. Ovo vino se srče s pupka, rekao je Bobanović izazvavši simpatije svih nazočnih među kojima je osim francuskih bilo i talijanskih, portugalskih, grčkih i kineskih novinara, te iz cijele Europe i svijeta koji su pratili događanja na SITEVI.
Banuo je i spomenuti Eric, probio se kroz mnoštvo do Rade, čestitao mu i izljubio ga, rekli bi naši kotarci “ki rođenog brata”.
Naše more i Provansa
– Vino od francuskih sorti proizvedeno u vinariji PZ Masline i vino pokazalo se kvalitenijim i od francuskih, nije škrtario s komplimentima Eric koji je na sajmu na posebnom štandu izložio svoja vina i sadnice. Pohvalio je još neka predstavljena hrvatska vina, ponajprije Plavac mali, PZ Svirče s Hvara.
– Izvrsno. Samo, šteta da hrvatska vina nisu dovoljno poznata u Francuskoj i drugdje po Europi. Treba ih promicati, stvarati robne marke ili znamke, kako bi rekao profešur Bage. A glede toga i Bobanović ima svoje mišljenje: “Ovaj sajam najbolji je i najkvalitetniji prijenos informacija o vinima sa zadarskog područja. Pogotovo kad se zna da je najveći dio sadnog materijala upravo tih sorti nabavljen u Francuskoj. Na začuđujući način svojim potencijalom, bistroćom, bojom, mirisom, okusom i pitkošću daje bolje rezultate nego u matičnoj državi” poentirao je Rade pred okupljenim novinarima. To je, kaže, otkriće i za Francuze koji su svakako među najvećim svjetskim proizvođačima i potrošačima vinske kapljice.
 Na kraju je još dometnuo: “Volio bih da se za naša vina zainteresira neki ugostitelj ili određena trgovačka mreža, koja se bavi prodajom ekoloških ili na drugi način specifičnih vina i drugih proizvoda, kako bi se u ugostiteljskim lokalima u Montpellieru našla i vina iz zadarskog kraja. Slijedom toga možda će i Francuzi kada budu dolazili na zadarsko područje posjetiti imanje PZ Masline i vino gdje mogu guštati u francuskim vinima proizvedenim na našem imanju i na naš način. Guštati, u za njih novom okruženju, uvjeren je Bobanović.
Guštali smo i mi obilazeći vinarije i kušaonice u okolici Montpelliera, uz Azurnu obalu, dijelom i po Provansi za koju naš vodič Trpimir Čokolić reče da je među najljepšima i za život najpoželjnija na svijetu. Ali, ima nešto još bolje, kad bi se moglo spojiti u jednu cjelinu. Naše more i francuska Provansa. Raj na zemlji.