Bašić: Zadar više nitko ne može zaustaviti!

Uglednom arhitektu Zadraninu Nikoli Bašiću francuska veleposlanica u Hrvatskoj Michele Boccoz dodijelila je odličje Viteza reda umjetnosti i književnosti za doprinos u umjetničkom stvaralaštvu.  Tim povodom, ali i o novim vizijama i strategijama razvoja Hrvatske i Zadra kroz prizmu arhitektonske filozofije i bogatog projektantskog iskustva razgovarali smo s arhitektom koji je ime Hrvatske i Zadra protkao kroz najelitnije svjetske umjetničke i arhitektonske krugove.
* Član ste tima hrvatskih intelektualaca koje je predsjednik Vlade Zoran Milanović “okupio” u sklopu projekta “Hrvatska vizija 2030.”. O kakvoj je viziji riječ, što Hrvatska može očekivati od tog projekta?
– Riječ je o 30-ak eminentnih znanstvenika, književnika i umjetnika, među kojima su znanstvenik Ivan Đikić, akademici Zvonko Kusić i Vladimir Stipetić, književnica Jasna Horvat, dizajner Davor Bruketa, poduzetnik Emil Tedeschi, profesor Neven Budak i drugi naši poznati intelektualci. Premijer nas je početkom ove godine okupio kako bismo zajedno s njim promišljali viziju Hrvatske 2030. godine. To su seanse u kojima se raspravlja, iznose se prijedlozi, razmjenjuju ideje, ali bez utvrđenog reda. Svatko od nas ima kratko izlaganje, nakon čega uslijedi rasprava. Bude vrlo zanimljivo, a moderator tih seansi je sam premijer Milanović, a znaju potrajati i po nekoliko sati. Još uvijek nije izrađena nekakva sinteza u formi dokumenta koji bi se prezentirao javnosti, no nadam se da će ova skupina ljudi uspjeti iznjedriti jedan prihvatljiv dokument koji će imati svojstvo vizije koja bi u tom smislu mogla biti motivirajuća za buduće djelovanje. Međutim, nisam siguran da će se to uistinu i dogoditi.
*Ne vjerujete u premijerov tim ili u pokretačko djelovanje vizije?
– Ako se i uspije artikulirati takav dokument, siguran sam da će mnogi sudionici biti nezadovoljni njegovim oblikom i sadržajem. To bi trebao biti svojevrsni svjetionik – vizija, nešto prema čemu bismo se usmjerili kako bismo prevladali sadašnje stanje u društvu.
* Na čemu trenutno radite?
– Radim za turskog investitora Dogus grupu. Dobio sam posao na njihovom natječaju za projekt hotelskog kompleksa “Mandalina” u Šibeniku, gdje su oni prethodno izgradili marinu za megajahte. Hotelski kompleks bit će u komplementarnom odnosu s tom marinom. Također za istog investitora radim na nastavku izgradnje marine Sukošan-Bibinje, koju sam projektirao prije rata, a čijim je vlasnikom u međuvremenu postala ista kompanija. Na obostrano zadovoljstvo nastavljamo suradnju i na tom projektu koji se nastavlja i usklađuje, kako s novim potrebama na nautičkom tržištu, tako i s očekivanjima novog vlasnika. Nastojim da se osigura razvojni kontinuitet tog projekta koji je iznimno važan za cijelu zadarsku regiju. Vjerujem da će se ova marina za 2-3 godine, konačno, sadržajno i oblikovno, profilirati u najsnažnije jadransko nautičko žarište.
* Kao projektanta i Zadranina moramo Vas pitati, kako doživljavate sve ovo što se događa oko Gaženice?
– Mi smo meštri za destrukciju. U ovaj projekt uloženo je do sada blizu 150 milijuna eura, a sada ne želimo realizirati već ugovorena kreditna sredstva od 30 milijuna eura da bismo projekt i završili. Gaženica se zaustavlja iz političkih razloga, to svi vide. Ali Gaženica nije samo luka, nego i cesta koja vodi u luku, zračna luka, gospodarska zona Crno i cijelo zaleđe! Sve to treba gledati kao moćan kompleks prometnih i gospodarskih funkcija od nacionalnog značaja. Zato je neshvatljivo i sramotno ono što se sada događa. Međutim, Zadar ne može nitko više zaustaviti. Naš grad će uskoro prijeći u jednu novu razvojnu razinu koja će, nažalost, mnogima i dalje ostati nedostupna. A ovo što se trenutno događa samo je jedna tužna, siva epizoda. Zato sam uvjeren da ne treba nikoga čekati niti od ikoga tražiti milost. Grad i Županija moraju Gaženicu uzeti u svoje ruke, preuzeti inicijativu i ovaj projekt vlastitim snagama iznijeti na svjetsku investicijsku scenu. Gaženica je ishodište nove prometne kralježnice Hrvatske, nova transverzale koju samo treba nastaviti snažno i uporno promovirati. To je jedna lijepa hrvatska priča. A lijepe priče imaju sretan završetak.
 

 PROSTOR TIZ-a ATROFIRAO KAO NASELJE

Jeste li projektirajući zgrade TIZ-a zamišljali današnje stanje u tom prostoru?
– Ne. TIZ je bio zamišljen kao novi centar grada, Zadar city. Taj prostor trebao je imati funkciju stanovanja, ali u sklopu jednog poslovnog kompleksa s raznim sadržajima što bi doprinijelo živosti cijelog prostora. Danas, međutim, tužno je gledati kako između tih poslovnih prostora raste trava, skoro da bi ovce tamo mogle pasti. Tamo nema živog sadržaja osim onih nekoliko banaka i javnog bilježnika, sva ostala prizemlja s poslovnim prostorima ostala su prazna. Sve to dogodilo se iz više razloga. Prvi razlog je što su zgrade TIZ-a slabo naseljene. Stanove u tim zgradama nisu kupovali ljudi koji su time rješavali stambeno pitanje nego su ulagali novac u nekretnine za koje su smatrali da će zadržati ili povećati vrijednost. Dakle, u velikoj mjeri ti stanovi nisu uopće useljeni. Drugi razlog je što su mnoge stanove i poslovne prostore u vlasništvo dobile tvrtke ili pojedinci koji za to nisu imali posebnog interesa. Dobili su ih kompenzacijom, pa su ih i ostavljali kao svojevrsnu zalihu. Treći razlog zašto TIZ izgleda tako kako izgleda je što su se trgovačke i uslužne djelatnosti preselile u trgovinske centre. Taj eminentni i impozantni stambeni i javni prostor u središtu grada zbog toga je atrofirao. Činilo se da će se dovršenjem cijelog kompleksa (čarapara) stvoriti kritična masa koja će pokrenuti taj prostor, ali zbog krize to se nije dogodilo.