Arbanasa ispitivali o nestanku srpskih civila u Vukovaru 1991. godine

Umirovljenog vukovarskog zapovjednika Ivicu Arbanasa na okolnosti nestanka osoba srpske nacionalnosti u srpnju i kolovozu 1991. godine s područja grada Vukovara ispitali su vukovarsko-srijemski istražitelji, no na ta pitanja nije želio odgovarati dok se ne intezivira potraga za nestalim hrvatskim braniteljima

– O stvarima koje njih zanimaju ja nisam želio razgovarati niti ih komentirati. To ne želim iz svojih principa jer odgovarati na pitanja tipa “gdje je Jovo, gdje je Stevo” za mene su neprihvatljiva dokle god se jednako tako intenzivno ne počne raditi na slučajevima nestalih hrvatskih branitelja, dok se ne znaju njihove sudbine i dokle nema krivaca za to – rekao je predsjednik zadarske HVIDR-e Ivica Arbanas nakon što je danas izišao iz prostorija Policijske uprave zadarske gdje je temeljem zahtjeva zagrebačkog Županijskog državnog odvjetništva u svojstvu građanina pozvan na obavijesni razgovor. Umirovljenog vukovarskog zapovjednika i dobitnika Medalje Grada Vukovara o okolnostima nestanka osoba srpske nacionalnosti u srpnju i kolovozu 1991. godine s područja grada Vukovara ispitali su vukovarsko-srijemski istražitelji koji su danas u Zadar došli upravo s tim zadatkom.
– Dečki su bili izuzetno korektni i ja znam da oni samo rade svoj posao, da nisam jedini koji prolazi kroz ovu proceduru, ali jednostavno, na pitanja koja njih zanimaju, ja nisam želio odgovarati. Na koncu, ja ni ne moram znati te odgovore – rekao je Arbanas, koji je poziv za današnji razgovor na kućnu adresu primio još prošli tjedan. Potpisao ga je i odazvao mu se, iako je danas, upravo u vrijeme kada je boravio u policijskim prostorijama, trebao zajedno s ostalim zaslužnim sudionicima Vojno-redarstvene akcije Oluja, biti na prijemu u Uredu predsjednika Republike, Ive Josipovića, povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti.
– Da. Trebao sam ići na prijem, ali… Ovo mi je valjda čestitka. Nažalost, doživjeli smo od države koju smo branili da moramo odgovarati na niz čudnih pitanja, kao da smo mi prešli Dunav i išli u Novi Sad ili tamo negdje – pomalo cinično prokomentirao je nastalu situaciju Arbanas, inače poznat po skromnosti i ponosu kada je on sam u pitanju, te izuzetnoj angažiranosti kada su njegovi kolege i suborci u kakvoj nevolji i problemu. No iako je danas na razgovor došao sam, njegovi kolege bili su uz njega, a Klaudio Vidaić, dopredsjednik zadarske HVIDR-e nije mogao skriti nezadovoljstvo i ogorčenost zbog situacije u kojoj se našao Ivica Arbanas, ali i brojni drugi branitelji.
– Ne znam što bih rekao. Ogorčen sam zbog silnog maltretiranja branitelja i svega što se događa. Našim političarima su svaki dan puna usta branitelja, a onda se ovakve stvari događaju – rekao je Vidaić dodavši kako se očigledno poduzima baš sve kada su u pitanju osobe srpske nacionalnosti, a premalo kada je riječ o nestalim Hrvatima tijekom Domovinskog rata. Tako će, kaže, najvjerojatnije i ostati sve dok je vlast takva kakva jest, a dodaje i kako neku svijetliju budućnost u neko skorije vrijeme ne vidi.

 RATNI PUT I ZASLUGE

Iako je prema prvotnim neslužbenim informacijama Ivica Arbanas trebao biti ispitan zbog ratnih zločina na području Vukovara 1991. godine i to temeljem zahtjeva Ministarstva pravosuđa Srbije na čijem popisu se među 332 imena nalazi i njegovo, to se srećom danas ipak nije dogodilo. On je, podsjetimo bio jedan od zapovjednika obrane Vukovara zbog čega je i odlikovan Medaljom Grada Vukovara. Tijekom ratnih aktivnosti bio je pripadnik 1. gardijske brigade – Tigrova, a krajem lipnja 1991. kada dolazi u Vukovar, postaje zapovjednikom silosa “Đergaj”. Nedugo potom po zapovijedi tadašnjeg ministra obrane preuzima dužnost zapovjednika 4. bojne 3. gardijske brigade Zbora narodne garde, kao i dužnost zapovjednika obrane grada Vukovara. Obranu Vukovara, odlukom tadašnjeg povjerenika Vlade RH za Vukovar, Marina Vidića Bilog, predaje 2. rujna Mili Dedakoviću Jastrebu. Arbanas međutim, u Vukovaru kao zapovjednik gardijske bojne ostaje sve do njegova pada, a ratni put nastavlja u postrojbama Hrvatske vojske tijekom svih ratnih djelovanja. Odlukom predsjednika RH umirovljen je 30. studenog 1999. u činu pukovnika, a posljednje tri godine predsjednik je zadarske HVIDR-e.