Apsurdno je otok Ravu tretirati kao razvijeni Grad Zadar

To je onaj čovik što uvik priča o škojima i bodulima. Ove i slične riječi mogu se čuti kod mnogih Zadrana kada se spomene ime Vladimira Šarunića, rodom iz Savra na Dugom otoku, koji je u posljednjih 20-ak godina postao svojevrsnim simbolom borbe za boljitak života na našim otocima. U brojnim medijskim nastupima, na konferencijama, po radnim skupinama, od Zadra do Zagreba, Šarunić je neumorni promicatelj velike hrvatske teme – otoci. U posljednje vrijeme aktivno sudjeluje u izradi nacrta novog Zakona o otocima, kao član Radne skupine koja se sastaje u Zagrebu 4. svibnja. U njoj, Šarunić predstavlja Hrvatsku obrtničku komoru, budući da je i sam član član Odbora za otoke pri HOK- u.
Što donosi novi zakon?
Šarunić je bio i član Otočnog vijeća pri Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU, a odradio je i mandat vijećnika u Skupštini Zadarske županije. Vezan je za otoke ne samo rođenjem i strašću nego i poslovno, vlasnik je turističkog obrta.
Koje novosti i promjene otočanima donosi novi Zakon o otocima, koji su gorući životni problemi otočana danas, koje je sve prijedloge i izmjene sam inicirao te kako vidi budućnost života na našim otocima – teme su o kojima govori Vladimir Šarunić.
 Dolazak na svijet, odrastanja i školovanja, rad i podizanje obitelji, starenje pa i samo umiranje na hrvatskim otocima zbivaju se u posebnom svijetu koji se bitno razlikuje od onog u unutrašnjosti Hrvatske. Za većinu ljudi otoci su mjesta gdje se na ugodan način provodi ljeto, a za tisuće ljudi otoci su ipak mjesto njihovog stalnog boravka, mjesto življenja i djelovanja.
Hrvatska, shvativši stratešku važnost otoka, preispituje svoju politiku upravljanja otocima te 1997. godine tadašnje Ministarstvo obnove i razvitka, izradilo je Program razvitka otoka, a iste godine Hrvatski državni sabor donio je Nacionalni program razvitka otoka – prvi program u osamostaljenoj državi koji se eksplicitno bavi jednom regijom gdje su otoci jednakopravni dijelovi Hrvatske. Godine 1999. uslijedilo je i donošenje posebnog Zakona o otocima s posebnim naglaskom na prometnu povezanost i vodoopskrbu otoka.
Razvojne razlike među pojedinim otocima, kao i samih naselja unutar otoka te skupine otoka, su značajne. Svaki otok sam za sebe je poseban geografski mikrosustav. Zasigurno, kad su otoci u pitanju, neizostavna tema je prometna povezanost i vodoopskrba otoka koji predstavljaju glavne ograničavajuće čimbenike razvoja otoka. Prometna povezanost otoka u prošlosti je bila na tako niskoj razini da je bitno utjecala na prometnu izoliranost kako sa svojim prirodnim zaleđem tako i unutar samih otoka. Takvo stanje je bitno utjecalo na gospodarsku stagnaciju s nesagledivim štetnim posljedicama na depopulaciju otočnog stanovništva i u konačnici stihijskim umiranjem pojedinih otoka.
Dakle, od novog Zakona o otocima čiji je nacrt prijedloga u izradi očekuje se puno. Trenutno postoji Zakon o otocima koji je donesen 1999., a novi će zakon objediniti više zakona i pravnih akata, uključujući Zakon o regionalnom razvoju. Novina je da će novi Zakon o otocima objediniti ne samo otoke nego i brdsko-planinska područja i Grad Vukovar. Nositelj zakona je Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU, a predviđeno je da se prijedlozi i primjedbe na nacrt zakona dostave do kraja svibnja ove godine.
Predlažem “otočnu ljestvicu”
Još tijekom donošenja Zakona o regionalnom razvoju RH, podsjeća Šarunić, dao sam primjedbe i prijedloge u svezi indeksa razvijenosti otoka, a koje regulira taj zakon, te sam predložio sljedeće izmjene navedenog zakona:
“(1) jedinice lokalne samouprave razvrstavaju se prema indeksu razvijenosti iz članka 33. ovog Zakona u:
– I. skupinu jedinica lokalne samouprave čija je vrijednost indeksa razvijenosti manja od 50 % prosjeka Republike Hrvatske, kao i otoci iz prve skupine (nedovoljno razvijeni i nerazvijeni, te mali, povremeno nastanjeni i nenastanjeni), definirani u čl. 2. st. 2. Zakona o otocima,
– II. skupinu jedinica lokalne samouprave čija je vrijednost indeksa razvijenosti od 50% manje od 75% prosjeka Republike Hrvatske, kao i otoci koji su razvrstani u drugu skupinu definiranu čl. 2. st. 2. Zakona o otocima.
Budući pojedini otoci, odnosno skupine otoka administrativno pripadaju većim jedinicama lokalne samouprave koje imaju veliki indeks razvijenosti, predlagao sam tada da će budućom regionalnom podjelom navedeni otoci biti u opasnosti gubitka posebnog statusa koji predstavlja stečeno pravo temeljem Zakona o otocima. Primjera radi, navodim Grad Zadar koji, sukladno važećoj Odluci o razvrstavanju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema stupnju razvijenosti, spada u visoko razvijene jedinice lokalne samouprave. Grad Zadar u svom sastavu ima sedam naseljenih otoka (Olib, Silba, Premuda, Ist, Molat, Iž Veli i Mali i Rava) koji svi spadaju u I. skupinu nedovoljno razvijenih i nerazvijenih otoka. Predloženom regionalnom podjelom navedeni otoci bi bili pripali u skupinu zajedno s pripadajućom visoko razvijenom jedinicom lokalne samouprave. Da se navedeni prijedlozi i primjedbe nisu prihvatili, de facto bi se ukinuo povlašteni položaj reguliran Zakonom o otocima, te predmetni pravni akt ne bi imao smisla, pojašnjava Šarunić, navodeći konkretan primjer otoka Rave koji administrativno-teritorijalno spada pod Grad Zadar i samim tim se tretira kao visoko razvijeno područje, a što nikako ne odgovara njegovom stvarnom stupnju društeveno-ekonomskog razvoja.
– Zato sam svojim prijedlozima inicirao uvođenje pojma i provedbe tzv. “otočne ljestvice” koja se odnosi na provedbu otočne razvojne politike. Otočna ljestvica je dvodimenzionalna – društvena i ekonomska dimenzija, koja otoke svrstava prema njihovoj razvijenosti, odnosno nerazvijenosti u četiri ili više specifičnih otočnih skupina.
Vinjete za prijevoz na otoke
Kako je znatno povećana cijena javnog pomorskog prijevoza, isto za posljedicu ima smanjenje broja putnika, odnosno ljudi koji posjećuju naše otoke (osobe koji su domicilno s otoka, imaju rodbine na otocima, vikendicu ili neki drugi interes za češćim posjetima otocima). Veći broj takvih posjetitelja doprinio bi bogatijem društvenom životu, te bi imao i pozitivan učinak na gospodarstvo otoka, posebice u ugostiteljskoj i trgovačkoj djelatnosti. Iz tih razloga predlažem uvođenje vinjeta na godišnjoj razini za fizičke osobe koje nemaju prebivalište na otocima. Dao sam amandman po kojem bi fizičke osobe koje nemaju prebivalište na otoku na taj način ostvarile pravo na povlaštenu cijenu javnoga pomorskog i cestovnog prijevoza na linijama koje povezuju otok s kopnom i otoke međusobno, te cijene javnoga otočnoga cestovnog prijevoza uvođenjem vinjete na godišnjoj razini.
Iako to nije regulirano Zakonom o otocima, smatram kako bi cijene u javnom trajektnom prijevozu putničkih i teretnih vozila trebalo određivati na način da cijene pomorskog prijevoza putničkih i teretnih vozila ne budu veće od troškova goriva, vozila i cestarine koji bi nastao da su trajektne linije ceste, a trebale bi se utvrđivati Otočnim godišnjim programom Republike Hrvatske.
Predložena odredba je bila na snazi kad je donijet Zakon o otocima 1999. godine, ali je naknadno stavljena izvan snage. Ponovnom implementacijom ove odredbe i njenom praktičnom provedbom, znatno bi se umanjili troškovi otočnih gospodarstvenika, te poboljšali njihovi uvjeti poslovanja, čime bi se donekle izjednačili s uvjetima poslovanja s poduzetnicima na kopnu.
Unatoč ovoj činjenici, došlo je do stanovitih pozitivnih pomaka, odnosno kvalitetnijeg javnog pomorskog prijevoza, odnosno pomorski dio sustava je unaprijeđen izgradnjom novih i dogradnjom postojećih otočnih luka i pristana za prihvat plovila u trajektnom, brodskom i brzobrodskom prijevozu. Nadalje, uvođenjem novih trajektnih, brodskih i brzobrodskih linija koji otoke povezuju s kopnom i međusobno većom učestalošću plovidbi na pojedinim linijama, kao i uvođenjem noćnih plovidbi. Nužna je, dakle, urgentna izrada Prometne strategije javnog pomorskog i cestovnog prijevoza otoka.
Što se tiče povlastica u potrošnji vode, primjera radi, na području Općine Sali isporuka vode se vrši iz vodonosca, cijena kubičnog metra za domaćinstva s prebivalištem na otoku iznosi 19,54 kune, a pravne osobe 107,58 kn. Što se tiče vode iz autocisterne, cijena za jednu autocisternu (8,5m3) za domaćinstvo s prebivalištem na otoku iznosi 166,09 kuna, dok je za pravne osobe 861,31 kn.
Usporedbe radi, prosječna cijena isporuke pitke vode za kućanstva čiji nositelji imaju prebivalište na otocima u sustavu Grada Zadra, iznosi 16,67 kuna po metru kubičnom..
Zato predložem da fizičke osobe – obrti i pravne osobe koje imaju sjedište na otoku, a opskrbljuju se vodom vodonoscem ili cestovnim vozilom, plaćaju potrošnju vode po cijeni koja je jednaka prosječnoj cijeni isporuke vode za gospodarstvo u matičnoj obalno-otočnoj županiji.
Također, predlažem da fizička osoba – građanin koja pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu (iznajmljivači soba, apartmana, kuće za odmor i kampovi) koji ima prebivalište na otoku, a domaćinstvo se opskrbljuje vodom vodonoscem ili cestovnim vozilom, plaća vodu do 450 m3 ukupne godišnje potrošnje po domaćinstvu po cijeni koja je jednaka prosječnoj cijeni isporuke vode u matičnoj obalno-otočnoj županiji.
Porast otočnog stanovništva
Zaključno, htio bih istaknuti kako su dosadašnje provedene mjere i aktivnosti provedbe politike razvoja naših otoka rezultirale boljim, kvalitetnijim i jeftinijim povezivanjem otoka s kopnom i otoka međusobno.
U sklopu projekta Vlade RH obnovljena je flota, odnosno izgrađene su nove plovne jedinice – trajekti te su kupljeni katamarani. Također, rezultirale su izgradnjom prometne, komunalne i društvene infrastrukture (izgradnja, sanacija, rekonstrukcija, dogradnja pomorskih luka, cesta, vodoopskrbnih sustava i sustava odvodnje, izgradnja sanacija i rekonstrukcija škola, dječjih vrtića, ambulanti, domova za starije i nemoćne i dr.). Ovdje želim istaknuti provedbu projekta EIB III (Razvoj infrastrukture na otocima i priobalju) i CEB IV (Izgradnja objekata komunalne i društvene infrastrukture na hrvatskim otocima).
Nastavno na prednje navedene provedene mjere i aktivnosti, uslijedili su pozitivni demografski tokovi te je uslijedio porast broja otočnog stanovništva u odnosu na popis stanovništva od 2001. do 2011., i to na području Zadarske županije osam posto, Primorsko-goranske županije tri posto i Splitsko-dalmatinske županije jedan posto.