Amputirali mu zdravu nogu, liječili desnu umjesto lijeve i to nevjerojatno dugo

Primljen je u bolnicu San Giovanni u Rimu zbog ishemije lijeve noge. No, liječnici su također intervenirali više puta na desnoj nozi, unatoč tome što u desnoj nozi nije imao simptome kao što su bol ili slaba cirkulacija, što je na kraju dovelo do amputacije uda. Sada je medicinski tim osuđen na isplatu odštete od 383 tisuće eura članovima obitelji žrtve liječničke pogreške, Adalberta Arcidiacona, 60-godišnjeg trgovca antikvitetima koji je u međuvremenu umro iz razloga koji nisu povezani s amputacijom, javlja Il Corriere della Sera.

Otišao na hitnu zbog jake boli u lijevoj nozi

Bez simptoma u desnoj nozi

Kao što sudac navodi u obrazloženju svoje odluke, prije “liječenja” desne noge Arcidiacono nije pokazivao nikakve simptome u toj nozi, dok nakon tih intervencija dolazi do pogoršanja stanja pacijenta te do “nepovratne ishemije uda”. Kako bi mu liječnici pokušali spasiti nogu, Arcidiacono je prebačen prvo u kliniku Pio IX, a zatim u bolnicu San Camillo. Međutim, liječnici ne mogu učiniti ništa osim nastaviti s amputacijom. Arcidiacono se 13. siječnja 2013. vratio kući, nažalost bez desne noge.

Trgovac antikvitetima tada je podnio građansku tužbu. No, 2016. godine u dobi od 64 godine umro je, a uzroci smrti  nisu povezani s operacijom iz 2012. godine. Njegova udovica Juana Eugenia Steffan, koju zastupaju odvjetnici Antonio i Marco De Fazi, nastavlja pravnu bitku koju je započeo Arcidiacono.

U obrazloženju svoje odluke, sudac ističe kako je bila potpuno opravdana hospitalizacija zbog bolova u lijevoj nozi, kao i liječenje lijeve noge. Kako nadalje kaže sudac, “za osudu je pak odluka da se pacijent podvrgne ponovljenim tretmanima na desnoj nozi”. Liječnici tvrde da je desna noga bila ugrožena. Ali prema sučevu mišljenju, “to ne pokazuje medicinska dokumentacija”. U dokumentaciji naime piše da se “pacijent ne žali na bol i angiografski pregled ne pokazuje probleme”. Naprotiv, ponovljene terapije koje su proveli liječnici, po sučevu mišljenju, uzrokovale su trombozu koja nije bila reverzibilna. Sudac zaključuje: “Postojao je  određeni ishemijski rizik, ali u nedostatku simptoma uporno provođenje terapije ne može biti opravdano”.