Voli li me Bog?

Ja nisam ono što drugi misle o meni. Ja nisam ono što sam mislim o sebi. Ja jesam. Ja sam osoba kakvu Bog misli.

Drugi o meni misle po gestama, riječima i djelima koje odašiljem. Geste, riječi i djela, nisam cjelovit ja. Drugi me doživljava po prirodi svoga uma, svojih navika i svojih kulturoloških obrazaca. Ja sebe doživljavam po prirodi svoga ega. Moj ego najveći je moj neprijatelj koji hoće zavladati s mojim bitnim ja koje je kreirao Bog.

Kada sam u grijehu stanje je to moga ega natopljenog ohološću i sebičnošću. Kada živim iz svoga bitnoga ja, Božjeg stvorenja, živim ljubav prema Bogu, prema drugomu, prema sebi, dobrota sam, velikodušnost sam, opraštanje sam.

Voljeti sebe kakav jesam, slobodan i drugačiji, voljeti drugoga, slobodnog i drugačijega, voljeti Boga slobodnoga i drugačijega, stanje je Kraljevstva Božjega, ‘koje je tu u vama i među vama’.

Ego proizvodi rat u meni, rat oko mene rat u svijetu. Ego rađa zlo koje žrtvuje sebe i drugoga. Ego razara. Ego započinje ratove. Ego ubija malene. Ego ruši gradove. Ego gospodari svijetom. Ego je ustalo protiv moga bitnoga ja, protiv djeteta Božjega koji sam ja i zavladalo je sa mnom.

Kada se živi iz bitnoga ja nestaju ratovi, razaranja, a nastaje mir ‘sve do konca svijeta, nastaje blagostanje duše i uma i trbuha, diše se, pjeva se, pleše se.

Danas biram biti ja. Bog je ‘nemoćan’ pred mojim izborom.

Voli li me Bog? Nego ča!

Volim li ja sebe? Kako kad. Danas, jer ja sam danas, da!