A gdje je Bog?

Drama Isusa Krista raspinjanjem na križ događa se u kontekstu psalma 22. Drama je to Isusa Krista, drama je to svakoga čovjeka. Drama kojoj je temeljni motiv: A gdje je Bog? Psalam započinje »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Kakav je to Bog Stvoritelj, koji svoje stvorenje ostavlja na cjedilu u presudnim trenucima života, u tragičnoj drami koja viče: u smrti je spas?

Kada te raspnu na križ, osudiše te na okrutan način, postaješ sramota ljudskoga roda, sam, napušten i od čovjeka i od Boga. Tekst psalma ultimativno opisuje taj trenutak sumnje, napuštenosti, prokletstva kojim doživljavaš svoj život, riječju promašenost.

Između tog prvog i posljednjeg stiha psalma 22 opisan je i moj i tvoj i život Isusa Krista kao borba moga srca i moga uma, kao drama između moga ega i moga ja. Otmjeno i strpljivo isčitavanje psalma 22 (Biblija, Stari i Novi zavjet), otmjeno je i strpljivo shvaćanje života čovjekova.

A psalam 22 završava riječima: »Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć! Hvalit će Jahvu koji traže njega; nek živi srce vaše dovijeka!«

Tako: Bog je uvijek tu. Ja nisam uvijek tu. Živim u drami između moga srca i moga uma. Tako: vjera je suglasje moga srca i moga uma. Tako: vjera je spona kada moj um procesuira riječ moga srca. Tako: vjera je kada moje srce prihvaća objašnjenje moga uma. Drama nestaje kada postajem cjelina: tijelo, duša i duh. A moj duh u Božjem je Duhu. Tako: Uskrs je to.