Je li važnije ispaljivanje čepova ili muzika?

Koliko smo otišli u krajnost, koliko smo postali robovi jeftinog senzacionalizma, koliko je sve postalo besmisleno, mogli smo se uvjeriti ovih dana, kako na portalima i novinama, tako i na televiziji. Poznato nam je svima da je nakon Svjetskog prvenstva, potresa, smrti nekih pjevača, rastava i sastava tzv. »poznatih« ličnosti, a da i ne spominjemo rat u Ukrajini i koronu, na red došla grupa »Let3«.

Dok su stvarali svoja najbolja djela u medijima su bili ne zbog muzike i tekstova, nego zbog ispaljivanja čepova, kipova falusoidnih baba i sličnih ekshibicija, čime su kod pravih rokera malo i izgubili kredibilitet. Ali moramo ih razumjeti jer oni ipak od toga žive, a i njima vodoinstalater ili električar, kao i meni, kaže kako su cijene otišle u nebo i kako će popravak koštati toliko i toliko, pa bude i suza i sve u tom tonu, pa ljudima treba i novac za te trivijalne stvari. Znači, da bi mogao preživjeti treba biti u javnosti prisutan, malo provocirati, malo šokirati i raditi ostalo što je potrebno za skretanje pažnje na sebe.

Najbolji potez je bio otići na Eurosong i to s pjesmom koja ne samo da nije dosadna, glupa, bezlična i besmislena kao većina dosadašnjih hrvatskih predstavnica, već je, naprotiv, jako dobra, pjevna i pamtljiva, pa je to super i momci (mislim »momci« – stariji od mene, a ja sam jednom nogom u …) su opet prisutni u javnosti. Slušamo već tjednima kako stoje na kladionicama, kako će izgledati traktor i ostale važne stvari bez kojih ne bi mogli živjeti. Ali, malo je to i dosadilo i sada imamo nešto sasvim novo, a to je… Skandal!!!

VAŽNA VIJEST OD KOJE SE SVJETSKOJ JAVNOSTI TRESU HLAČE

Skandal je nastao jer je moj dragi prijatelj Zoran kojeg javnost zove Prlja spomenuo nekakve fritule, što običnom čovjeku ne znači baš ništa, ali onima koji su u to upućeni to je kao neka strašna uvreda i sada se digla i kuka i motika (zanimljiv izraz) na sirotog čovjeka koji se sada ispričava jer ga proglašavaju neprijateljem, a ja Zorana znam od ranog djetinjstva jer su nam mame s Korčule i znam da je dobar kao kruh i da je sve ovo bez veze, jer meni zbilja nije jasno što je to on napravio da ga se tako sotonizira. Ali dobro…, čovjek se ispričao, a navijači su poznati kao dobri vjernici koji slušaju božju riječ i preziru nasilje pa će mu sigurno oprostiti ovaj strašni grijeh, i svi smo sretni u tom ekumenskom duhu.

KAKO SAM SE SOLIDARIZIRAO I RAZUMIO

A prije nekoliko dana putujem ja u Dubrovnik u društvu dvije prekrasne dame u njihovom skupom automobilu, točnije ujutro idemo, popodne se vraćamo, što će reći najmanje 6, 7, 8 sati u autu, a u autu ima i radio, a moje prije vole slušati lokalne radio stanice, pa smo tako slušali Radio Dalmaciju ili nešto slično.

Ja, inače, ne namećem drugima svoj muzički ukus koji je običnom čovjeku najčešće nedostupan, a kada si u tuđem autu onda moraš poštovati vozačev izbor i slušati ono što i on, a ja sam imao tu sreću da se radilo o nekom ogranku toga radija koji je namijenjen isključivo navijačima Hajduka, a za još bolje, taj je dan bila utakmica tog polufinala, tako da smo cijelim putem, iz minute u minutu, slušali što se tamo događa, slušali navijačke i dalmatinske pjesme. Sve je to barem za mene bilo jako naporno jer me takve stvari odavno ne zanimaju, a dobro je da postoje takve radio stanice, pa neka takvo što sluša onaj tko to voli i neka se veseli. Ja se samo nadam da (još) nisu došla vremena kada ćeš dobivati batine ako si indiferentan prema takvim subkulturnim događanjima.