Napokon je dalmatinski ego dobio svoju epopeju - i to u vinskoj čaši

Dalmaciji, gdje je more staro kao kamen, a kamen tvrd poput ljudskog ponosa, rodila se nova vinska priča – Dalmatian Ego. Ime koje nekome zvuči kao provokacija, a nekome kao priznanje. Jer treba imati popriličan ego – da se uhvatiš posla u kojem loza prkosi buri, suncu i škrtom tlu, a ti vjeruješ da će iz tog prkosa nastati visoko kvalitetno vino s egom.

Priča počinje 2021. godine, kada je Nikola Baran, današnji vlasnik, preuzeo firmu i vinograde na Jadrtovcu. Danas, svega četiri godine poslije, Dalmatian Ego raspolaže s 50 hektara vinograda na jednom od najpoznatijih položaja u Dalmaciji.

Mozaik autohtonih sorti

Sorta po sorta, trs po trs, Dalmatian Ego gradi mozaik isključivo autohtonih dalmatinskih sorti – onih koje su stoljećima rasle iz kamena i preživljavale samo zahvaljujući upornosti i karakteru.

U vinogradima na Jadrtovcu njeguju se pošip, maraština, babić, tribidrag i plavac mali, a osobitu pažnju privlači svrdlovina – stara, gotovo zaboravljena sorta koja je po prvi put u povijesti zasađena izvan svoje domicilne zadarske regije.

Taj potez, promišljen i vođen sugestijama prof. Ede Maletića, govori o viziji i želji da se tradicija ne čuva kao relikvija, već kao živi organizam koji raste i širi se.

Dalmatian Ego obuhvaća tri mikro terroira u kojima svaki od njih priča vlastitu priču. Vrpolje, položaj koje su tako nazvali zbog pogleda na isto, s crvenicom koja puca pod suncem i južnim ekspozicijama, daje vina puna topline, ali i svježine.

Veli Jože, nova je nada projekta posađena uz široke redove, promišljeno i moderno, također na crvenici, ali s nešto manje kamena nego na susjednom Žaboriću.

Žaborić je pak dragulj za tribidrag, na kamenitom, vapnenačkom, skeletnom tlu – loza je gotovo mitska, svaka borba za kap vode ujedno je borba za karakter.

Na jednoj od lokacija posađen je i matičnjak, simbol trajnosti i reprodukcije. Očito se Dalmatian Ego ne želi zadovoljiti samo sadnjom, već želi ostaviti i genetski trag u budućnosti dalmatinskog vinogradarstva.

Cijela je proizvodnja certificirana ekološki. Mali prinosi, zelene rezidbe, plijevljenje vinograda – sve to govori o filozofiji koja se ne vodi kvantitetom, već autentičnošću.

Tri lica iste priče

Brend Dalmatian Ego već sada ima jasno razvijene linije i planove. Ego je premium linija vina, ozbiljna, strastvena, namijenjena onima koji žele razumjeti terroir. Fjaka je opuštenija, entry level linija, ali razvijena s istom filozofijom iskrenosti. Bubble linija je linija pjenušaca proizvedenih Charmat metodom.

Iako još uvijek bez vlastite vinarije, Baran i njegov tim rade svoja vina u suradnji s perfekcionističkom vinarijom Galić, i strpljivo čekaju da se u iduće dvije-tri godine izgradi dom za Ego. »Čekamo Vinsku omotnicu«, kaže Nikola, s osmijehom koji odaje i ambiciju i strpljenje – dvije rijetke, ali neophodne vrline u vinarskom svijetu.

U razgovoru s Nikolom Baranom osjeća se mirna odlučnost. On ne želi običnu vinariju, već brend koji će u deset godina postati sinonim za autohtone sorte i ekološku proizvodnju. Desetogodišnji plan je jasan: do 300 000 boca godišnje, vinarija u Jadrtovcu i prepoznatljiv identitet.

No iza brojki stoji nešto dublje – ideja da se dalmatinski ego može pretočiti u vino. Onaj isti ego koji tjera čovjeka da ustraje na škrtom tlu i da se ne preda ni buri ni tržištu. Onaj koji je odraz pravog dalmatinskog karaktera, jer u Dalmaciji, loza mora imati ego da bi preživjela. A ako ga ima loza, mora ga imati i vinar.

Ego, Tribidrag, 2021

U čaši, Ego Tribidrag, pokazuje zašto ova vinarija već sada izaziva pažnju ozbiljnih poznavatelja vina. Vino se otvara sporo i senzualno, s mirisom koji polako gradi napetost. Na nosu dominira bogatstvo bobičastog voća – kupine, maline, crni ribiz – uz elegantne tonove tamne čokolade, crnog čaja, kože i diskretne vanilije. Sve je precizno posloženo, alkohol ne iskače, već nosi strukturu kao topli okvir mirisne slike. Bouquet je pun, voćno-začinjen, ali profinjen, s onom rijetkom lakoćom kojom se istodobno osjeća snaga i suzdržanost.

Na nepcu vino potvrđuje tu unutarnju eleganciju: tanini su svilenkasti, ali prisutni, svježina živa i čista te daje vinu ritam. U aromatskom registru izmjenjuju se note kave, crnog čaja, tamnog bobičastog voća i kadulje, a iza svega ostaje dugi, suhi finiš s diskretnom crnom voćnošću. To je vino s karakterom, ali bez agresije – robusno, a opet nježno. Pri stajanju u čaši, javljaju se tragovi kože i duhana, a u pozadini i note suhog bilja, kadulje i smilja koji ga vraćaju u njegov mediteranski krajolik iz kojeg je ponikao.

14 % alkohola djeluje lako i prirodno, gotovo paradoksalno za sortu koja često zna djelovati teže. Ovdje se alkohol ne osjeti, već ga nosi harmonija i tekstura. Taj balans između snage i elegancije ono je što ovo vino izdvaja – primjer sorte izveden s mjerom i razumijevanjem.

Servirano na lagano rashlađenih 18 °C, vino pokazuje punu širinu, nježnost tanina i dubinu mirisa koji tek naznačuju svoj tercijarni potencijal. Još uvijek mlado, ali s obećanjem da će tijekom nekoliko godina razviti plemenite tercijarne arome.

To je vino koje traži autohtona moćna jela – paški sir, janjetinu u vinskom umaku od graška, dobar steak ili ragu od divljači. Ali i bez hrane, ovo vino funkcionira kao iskustvo samo za sebe.

Lakoćom i elegancijom govori jezik svijeta, ali srcem ostaje čisto dalmatinsko – vino u kojem će svi pronaći užitak, bez obzira odakle dolaze.