HTV i cajke iza ponoći

Taman misliš da ćeš mirno usnuti kada krene nekakav »Noćni glazbeni program«. I dok ponekad bude dobre muzike u tom glazbenom programu, vikendom valjda neki čudni urednik misli da treba dati prostora i onim izvođačima koji izvode malo prizemnije uratke, a što su prizemniji to više para zarade na pirevima i feštama gdje im je uostalom mjesto, a ne na televiziji. Ne kažem ja da oni ne znaju pjevati (neki čak i imaju glasa i sluha), ali to zbilja ne spada na državnu televiziju. To su mahom pjevačice koje su konstantno u svim medijima, novinama, portalima, a pri čemu nitko ne piše o njihovoj muzici, već o tome koliki je tko imao dekolte i koliko je kratka čija suknjica. Sve to asocira na cajke, a tekstovi su pomozi Bože zbilja vrijeđaju ukus i zdrav razum. Stihovi tipa »u svemu smo prvi/to nam je u krvi« i da ne citiram sada neke »pevaljke« jednostavno bole svakoga tko ima neiskvarene osjećaje i minimum ljudskog i civilizacijskog dostojanstva.

KOORDINIRANE REKLAME

Prije neki dan u jednom društvu, po običaju, pričam ja protiv televizijskog programa, a ponajviše protiv ovih reklama koje traju po desetak minuta, a u kojima se stotinjak puta ponavlja jedno te isto. Onda, naravno, prebacim na neki drugi program i gledam nešto drugo, dok reklama ne završi, pa se i ne vratim na ono prvo jer je i ovo novo zanimljivo. Problem je u tome što to radim sve rjeđe, jer ispada da su na svim programima samo reklame i reklame. A nisu. Kaže mi rodica da je i ona primijetila nešto neobično. Kada je reklama npr. na Novi, onda u isto vrijeme krene reklama i na RTL-u pa tako u krug na svim privatnim kanalima. Jedino još HTV ne sudjeluje u tom kurbinom piru. I zbilja. Obratite malo pažnju pa ćete vidjeti da sam u pravu. U isto vrijeme kilometarske reklame na 4 programa odjednom. I što tada napraviti? Jednostavno. Bacite tv prijemnik kroz prozor (otvoren ili zatvoren – ovisi o godišnjem dobu) i pri tome posebno pazite da sprava aterira na krov nekog skupog automobila, po mogućnosti terenca koji je parkiran negdje na zelenoj površini, nogostupu ili mjestu za invalide. Vjerujte mi – osjećati ćete se bolje.

OPASNA I GLUPA REKLAMA

Opet je sezona reklama vezanih uz intimne dijelove tijela. Opet se spominju nadražena koža, gljivična oboljenja i da ne idem sad u onu zonu koja tjera na povraćanje, a tu je naravno i toaletni papir. Pošto se tu nema što posebno pričati osim toga je li je listić dvoslojan ili troslojan, netko se pametan sjetio da se papir mota oko onog kartonskog tuljca i da je to dobar materijal za neku novitadu, a novitada je to da se taj karton otopi u školjci pa ga možeš bacati i u školjku bez opasnosti od začepljenja. Pazite sad ovo… Oni misle da ću ja kupiti taj papir samo zato što taj spomenuti tuljac ne moram nositi metar i po do kante nego ga mogu baciti direktno u školjku. Kakav fantastičan napredak tehnike i civilizacijskih tekovina općenito. Naš se svijet mijenja i to nabolje i nikada više neće biti isti. Zamislite što nam je omogućeno ovim fantastičnim izumom. Ne morate više prenositi taj izrazito teški tuljac toalet. Osjećam se kao preporođen. Novi čovjek. Jedva čekam da potrošim papir da svečano bacim ostatak u školjku.

A zašto sam napisao da je ova reklama i opasna. Jednostavno. Mala kćerkica moga prijatelja je gledala ovu reklamu i misleći da se to tako mora, bacila ostatak role u školjku. Problem je u tome što to nije bila »ona« rola, nego ona stara, primitivna i zaostala. Ne moram vam pričati što se dogodilo poslije i opisivati radost moga prijatelja dok je navlačio gumene rukavice.

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Zadarskog lista.