Oni trebaju našu "pomoć"

U studiju su kao gosti bili neki dobri gosti. Svi su zajedno komentirali reportaže na kojima smo vidjeli ljude koji trebaju našu pomoć. Tako jedna mama mora teško bolesnu djecu voziti u staroj kanti (zanimljivo – moj fiat je još stariji a sasvim me pristojno vozi), a jedan od naivnih gostiju je uvjeren da će nakon ove emisije neki od hrvatskih trgovaca autima mami pokloniti jedan. Hoće, kako da ne. Pa, kada mama dođe kod liječnika u Zagreb ili Split i pokuša se parkirati na mjestima predviđenim za invalide, a ne može, jer su ta ista mjesta zauzeta od strane »Marcedesa i Benveja« iz kojih izlaze stasite momčine, koje za cijenu svojih felgi mogu kupiti i mamu i njenu kanticu.

To je daleko zanimljivija tema od ove, jer se već godinama prosipa iz šupljeg u prazno o tome kako to nije u redu, a u isto se vrijeme progresivno smanjuju prava djece invalida i njihovih roditelja. Ima tako u jednom prilogu jedna mama koja ne može otvoriti bolovanje.

NEZANIMLJIVA DJECA

Bolovanje joj ne treba u vrijeme jematve, branja maslina, sređivanja apartmana ili fešte u rodnom selu, već za brigu o teško oštećenom djetetu. U isto vrijeme ljudi u nekim državnim službama godinama razvlače bolovanja, rade u fušu, i što je najzanimljivije uopće im nije neugodno zbog toga. Samo bi se o tome moglo napraviti desetak emisija, i osnovati desetak komisija, oduzeti nezakonito stečenu imovinu i podijeliti invalidima. Ovako ispada ona stara »psi laju a karavani prolaze.

«Kao i obično, imamo i prilog o mnogočlanoj obitelji, i prvi put otkako pamtim tata i mama okruženi gomilom djece nisu imali u ruci cigaretu, a na stolu pivo. To je pohvalno. Ali s druge strane, oni traže pomoć jer imaju sedmero djece. Obično se svi gledatelji raspekmeze i žale ih. Zašto ne budemo realni? Njihova djeca su zdrava i kao takva meni potpuno nezanimljiva. Oni su ih htjeli i rodili ih, za razliku od tate i mame jednog Downovog sindroma, koji sigurno to nisu planirali.

Znači, ako nema pomoći za bolesno dijete, onda bogami nema ni za zdrave. S druge strane, volio bi da griješim, ali onaj koji je pažljivije gledao prilog nije mogao ne primijetiti da su ta djeca same djevojčice, a to je znakovito. Čekao se sin. Česte su to pojave među zaostalim življem ove zemlje da im je jako važno dobiti sina.

Postoje primitivci, koji ne žele posjetiti ženu u rodilištu jer je rodila žensko, što je odlična tema za novu emisiju. Znam obitelj koja je nakon tri kćeri dobila i blizance, muško i žensko. Kupili su samo jedna kolica, jer se samo sin izvodi u šetnju. Ali to je već nova priča.

AUTOMOBIL – LJUDOŽDER

Svi televizijski programi naše bogate i prebogate zemlje, kako na nacionalnom tako i na lokalnom nivou imaju emisije o automobilima. Prosječni stanovnik hrvatske ionako jako često kupuje nove automobile pa je red da mu se prikaže što se nudi. Naravno, u obzir dolaze samo najskuplji modeli jer, bože moj, ima se para, ima se s čim. I tako, dok nesretnici napasaju oči, mislim o tome kako je to i razumljivo.

Svi vole gledati filmove s prekrasnim ženama koje ne mogu imati, živote koje ne mogu živjeti, pa neka. Ono što me fasciniralo je predstavljanje novoga modela jednog auta, koji pazite sada -«ima haubu koja se diže naletom na pješaka«. Kako to? Prvo i prvo, ispada da je cilj svojim novim autom oboriti pješaka.

Ako se diže prednjim djelom znači li to da pješak upadne u prostor za motor, poklopac se spusti i ovaj biva prožvakan, ili, u slučaju da se podiže stražnjim djelom haube, baca nesretnika pod kotače da ga bolje pregazimo. Ponekad je teško razumjeti neka egzistencijalna pitanja.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Zadarskog lista.