Je li svetac normalan čovjek?

Eno se u Padovi čuva neraspadnuti jezik svetoga Ante rođenog kao Ferdinand u Lisabonu. Maleni je to, osušeni jezik čija jeka dopire sve do u prašumu Amazonije. Eno se u Veneciji čuva maleno tijelo svete Lucije rođene u Siracusi na Siciliji. Eto u Zadru neraspadnutog tijela svetoga Šime rođenoga u Rimskom Carstvu u pokrajini Judeji.

Jezici i tijela, ostaci prstiju i rebara, razasutih djelova tijela osoba koje Crkva časti kao svece. Jesu li sveci normalni ljudi? Nisu. Biti normalan znači ispunjavati norme kao samorazumljivi genom ljudskog ponašanja. Norma je uski okvir koji usisava svaku originalnost osoba koje su jedne i jedinstvene u cijeloj povijesti ljudskog roda. Normalnost je okvir u koje se trpa ljude kako bi se s njima lakše manipuliralo, kako bi ih se lakše držalo na kratkom konopcu jedne ideje i poželjnog ponašanja u zajednici.

Lakoća i poželjnost alat su kojim se čovjeka pokorava. Sveci nadilaze normalnost i poniru u dublje slojeve sebe gdje se normalnost rasplinula kao para.

Jesu li sveci politikanska metoda kojom Crkva lakše stavlja čovjeka u okvir prikladnosti? Biti svet znači biti osoba koja raste do punine čovječnosti.

Svet si u Bogu koji je jedini svet. Svet si kada oživljavaš svoju bitnu dubinu, svoj duh koji je šator Boga u tebi. Svoj sam kada sam Božji, svet sam kada oživljavam Duha Svetoga u sebi. Svet sam jer sam u ljubavi, jer sam ljubav. Biti svet jest biti čovjek narastao do punine. Čovjek je biće rasta. Biti svet jest Boga prihvatiti kao Stvoritelja, Otkupitelja, Bogu ne oduzimati božanskost, svemoćnost, stvarateljsku bit.

Pa draga sestro, dragi brate, sveta si, svet si!