Dom za mlade ili zbogom mladosti

U prirodi je svake vlasti da pod svoje okrilje privede što veći broj mladih. U totalitarnim režimima mladost se pokorava od doba djetinjstva (pioniri, omladina, balile, …). Ako nisi dio tog društvenog obrasca ispadaš iz jata, izbačen na vjetrometinu u tabor neprijatelja. U totalitarnim režimima sve treba biti podvrgnuto sto posto.

U društvima koja pokušavaju biti izgrađena u demokratskim obrascima mlade se tetoši interesima, kupovinom, domovima za mlade, torovima, laskanjem.

Biti mlad znači biti avangarda. Biti mlad zbači biti izvidnica budućnosti koja se naslanja na sadašnjost. Biti mlad zbači ne uklopiti se u lokote interesa, nego na slobodno polje novih ideja. Biti mlad znači buniti se, boriti se, ne pristajati. Mlade u Zadru, šutljive starce u mladim tjelesima, kupuje se gradnjom velebnih zdanja. Evo vam kuća, predajte nam misli!

Na Sveučilištu u Zadru nekoliko je tisuća mladih žena i muškaraca. Na društvenoj razini grada i županije kao da ih nema. Ako i djeluju, rade u već zadanim okvirima starijih: ni radiopostaja, ni časopisa, ni studentskih televizija, ni mladalačkog teatra, ni avangarde, tek ukrcavanje u vagone postojećih ideja koje su inplodirale u interese. Kad ne vičeš, povlačiš se u svoje komfotmističke tišine »blažene« nezainteresiranosti.

Vlast, a to je njezino pravo, ne spava.