Božić je

Božić je proslava čovjeka i Boga. Moćna je to simbioza dviju ljubavi. Sredstvo spasenja u kršćanstvu jest čovjek.

»Ako ljubiš Boga koga ne vidiš, a mrziš brsta koga vidiš, lažac si.« Tako, nema kršćanstva gdje se izbacuje čovjek. Kaže filozof kako su kršćani pokvareni ljudi koji preziru život na zemlji, kako bi »baštinili život na nebu u vječnosti«. Ratovi, po filozofu, stradanja ljudi, bešćutnost vjernika, sredstvo su kako bi usprkos čovjeku, promovirali svoju ideju o čovjeku. Vjernike zanima naša ideja o čovjeku, a ne konkretan, stvaran, čovjek Zemljanin. S pravom vjernicima zamjeraju pozive vjerskih vođa, patrijarha, biskupa, u sveti rat protiv »kvarnih« ideologija.

Ubij čovjeka, kako bi pomogao čovjeku. Kako tužno, kako krivo, kako promašeno. I kada se objavljuje »sveti rat« promašuje se i evanđelje i kršćanstvo. Kada crkvenjaci, istočni i zapadni, drže stranu ratu izdaju i evanđelje koje je Radosna vijest, Isus Krist. Isus Hrist. Kršćanstvo je najdublja afirmacija čovjeka Zemljanina, jer kršćanstvo jest ljubav u akciji. Ako ideja o čovjeku zamijeni konkretnog čovjeka, mijenja ga, a ne ljubi, kršćanstvo je reklo – laku noć. I svaka zloupotreba kršćanstva i evanđelja od crkvenjaka laž je, obmana je.

Božić je konkretan čovjek Zemljanin, Božić je Bogočovjek satkan od ljubavi u akciji. Crkvo, zaspi ideji o čovjeku, probudi se u ljubavi za čovjeka, u slobodi i pravu da svatko bude osoba suvereno različita od drugih. Isus se rodi! Hristos se rodi! Amen. Aleluja!