Zaboravljeni dragulj zadarskog zaleđa nosi prirodne, ali i povijesne osobitosti

Oaza usred krša. Tako se najbolje može opisati vodotok rijeke Karišnice i priroda koja je okružuje. Škrt i nepristupačan kraj zadarskog zaleđa odjednom presijeca bujna šuma i močvarno područje koje oplahuje ova prekrasna rijeka koja nabuja za jakih kiša i oslabi u vrućem i sušnom razdoblju, a svojom ljepotom oduzima dah. Prostor gdje se susreću snaga prirode i ljudska ustrajnost, skriven od pogleda te još uvijek relativno nepoznat, predstavlja istinski biser prirode.

Posjetili smo rijeku Karišnicu s biologinjom JU Natura – Jadera Moranom Bačić i lokalnim ekološkim aktivistom Tomom Aračićem koji su nam ispričali sve o prirodnim i kulturno-povijesnim osobitostima ovog lokaliteta. Nakon zadnjih jakih kiša rijeka je još uvijek bila snažna te je ogromnom jačinom napadala ostarjele konstrukcije mlinica, koje povijest polako zaboravlja. No, kao i rijeka, mlinice također pričaju svoju priču, o kontinuitetu života i rada uz Karišnicu te razgovorima i tonama brašna koje su se u njima prerađivale.

Jedinstveno područje

Rijeka Karišnica predstavlja vrijedno krajobrazno područje. Na međi Ravnih kotara na zapadu i jugu te Bukovice na istoku, u susjedstvu Karinskog i Novigradskog mora, a s franjevačkim samostanom Blažene Djevice Marije iz XV. stoljeća u neposrednoj blizini ovaj kraj oduševljava vizurama. Osim toga, obalno močvarno područje – Tuvina predstavlja važno odmorište i hranilište brojnih ptica pa je tako i mamac za ornitologe.

– Zanimljivo je da Karišnica izvire prema istoku, a teče prema zapadu, započeo je Aračić. Iako siromašna kaskadama i slapovima, njezin se izvor skriva unutar spilje, gdje, čak i za najvećih vrućina, voda uvijek teče. Mlinice uz vodotok Karišnice dokaz su ljudske upornosti, ali i poštovanja prema prirodi.

– Tuvina se nalazi na samom ušću rijeke u Novigradsko more, u blizini samostana te uz most koji tu rijeku prelazi. To močvarno područje značajno je zbog svoje visoke prirodno-ekološke vrijednosti. Obalni dio je šljunkovita plaža u zaleđu koje se nalazi bočato močvarno područje, na kojem dubina vode varira ovisno o izdašnosti Karišnice i Bijele, odnosno o godišnjem dobu. Ljeti, za vrijeme najvećih suša, Tuvina gotovo u potpunosti presušuje, i najčešće pod vodom ostaje samo manji dio u njenom središnjem dijelu koji se naziva »Blato«, pojasnila je Bačić.

Morana Bačić i Tomo Aračić

Zaštita ili devastacija

Područje stoga predstavlja nisko, muljevito-pjeskovito, povremeno plavljeno područje velike slanosti, kakvo je izuzetno rijetko u Hrvatskoj.

– Malo je to močvarno područje, koje je važno stanište brojnih životinjskih vrsta. Takva su mala močvarna područja rijetka uz našu obalu koja je pretežito kamenita, ali javljaju se upravo u našoj regiji. No, uvijek su postojala paralelno s ljudskim djelatnostima. Često su u blizini plaža, a pošto su na međi mora i rijeke, iz njih se može širiti neugodan miris, naročito jer je u Tuvini prisutno peloidno blato, govori nam Bačić, dok gledamo sjecište rijeke Karišnice i Novigradskog mora. Komentiramo i budućnost kraja uz rijeku koji je pod sve većim pritiskom turizma, naročito obala koja se sve više spominje u kontekstu uređenih rivi i šetnica, što bi u mnogočemu narušilo prirodnu ravnotežu rijeke Karišnice.

– U povijesti se iz Karišnice i iz Zrmanje redovito vadio prekomjerni pijesak koji bi se nakupio u koritu rijeka i tako vršila preventivna kontrola protiv poplava što, vidimo iz poplava naročito u Obrovcu, više nije tradicija, napomenuo je pak Aračić.

Rijeka Karišnica od svog izvora do ušća u Karinsko more kod Donjeg Karina u blagom padu meandrira kroz plitki kanjon, a duž cijelog njezina toka nalaze se brojni ostaci starih mlinica s pripadajućim sustavom kamenih kanala.

Povijest života

Rijeka za svake velike kiše poplavi rukavce koji je prate, što privlači brojne ptice i druge životinjske vrste. Karišnica zato postaje sve popularnija među promatračima ptica.

– U zadnje su se vrijeme i labudovi vratili u rijeku te se gnijezde u šašu s drugom pticama koje na ovom području obitavaju. Karišnica i njezina šuma u sebi čuvaju brojne tajne i uspomene. Prema povijesnim predajama, bila je poprištem bitaka, tu se branilo od Turaka. S jedne su strane rijeke bile Osmanlije, a s druge domaći živalj, prepričao je Aračić te dodaje dalje kako su seljaci tada fenjere stavili na glave kozama, tako da su Osmanlije odustale od napada, misleći kako će selo braniti ogromna vojska.

Duž toka rijeke Karišnice, na četiri mjesta nalaze se ostaci građevina s mlinicama, a za koje postoje navodi da ih je u 19. stoljeću bilo čak 17. Postojanje ovako velikog broja mlinica pokazuje da je Karišnica u prošlosti barem u jednom dijelu godine obilovala tekućom vodom koja je uvelike iskorištavana za preradu žita i valjanje grobnog sukna. Od 15. stoljeća prva od četiri takve građevine pripadala je franjevačkom samostanu, dok su ostale tri, uključujući i onu na samom izvoru zvanu »Paulića mlinica«, bile u vlasništvu lokalnog stanovništva iz Karina, Obrovca i Novigrada.

Život uz i od prirode

Uz tok rijeke Karišnice, iako kratke, a silinom jake, vide se ostaci života te, moglo bi se reći, nekih boljih vremena, kada se uz rijeku i od rijeke živjelo. Najveći dokaz za to su upravo mlinice, čiji su ostaci još uvijek jasno vidljivi jer, iako Karišnica za velikih suša slabi i polako presušuje, kada se njezina snaga najviše trebala, u sezoni mljevenja žita, seljake nikada ne bi razočarala.

– Upravo su mlinice bile centrom društvenog života. Muškarci su danima ranije dolazili s teretom, pod izlikom da čekaju svoj red, no, danima bi zapravo pili i zabavljali se s mlinarom. Ima tako priča koja se vezuje upravo uz jednu od mlinica. Lokalni je svećenik, tada, poznat po ljubavi prema kapljici, prijateljevao s mlinarom, kojeg bi, svaki put kad se napije, nagovarao da se preobrati na katoličku vjeru. Mlinaru je jednom prilikom dojadilo njegovo nagovaranje, kazao je svećeniku da će se preobratiti, ali samo kada bi mu svećenik prepustio lokalni samostan, nasmijao nas je Aračić, dok kroz šumu idemo prema mlinicama koje još uvijek stoje uz rijeku.

– Corinium je jedna od prvih tvrđava građenih na uzvisinama iznad rijeke, što dovoljno govori o kontinuitetu života na ovom području. Tu je naravno i most Marije Terezije koji je kraljica dala sagraditi kako bi pomogla seljacima, a u povijesti se pričalo i da je imala ljubavnika u ovom kraju do kojeg je mogla stići samo preko rijeke, zaključio je Aračić.