Zadarskom policajcu krivo obračunavali plaće. Država mu treba isplatiti poveći iznos

Jednom policijskom službeniku Postaje pomorske policije Zadar Republika Hrvatska mora isplatiti 5.172,59 eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama, a koji novac je potraživao u tužbenom zahtjevu zbog toga što su mu isplatili manje novca nego je bilo određeno zakonom i Kolektivnim ugovorom za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i blagdanom za sva 24 mjeseca u 2014. i 2015. godini.

Odlučeno je to prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru koji je tuženoj, RH naložio da po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplati tužitelju iznos od 4.064,53 eura.

Odbijeno mirno rješenje

Tužitelj se pozvao na odredbe Zakona o radu, Zakona o policiji i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, prema kojima se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava za 40 posto, za prekovremeni rad 50 posto, za rad subotom 25 posto i za rad nedjeljom 35 posto, a PU zadarska mu tijekom 2014. i 2015. to nije pravilno obračunala i stoga niti isplatila toliko veliku plaću koju je trebala.

Spor je pokušao riješiti mirnim putem, podnijevši zahtjev Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, koje zastupa i PU zadarsku, za mirno rješenje spora, međutim, odbijen je.

Tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, a prvotno ističe prigovor zastare. Napominje i kako nisu točni navodi tužitelja da nije pravilno obračunala i isplatila razliku uvećane plaće.

Sukladno Kolektivnom ugovoru (KU), naglašavaju, vrijeme provedeno na brodu izvan stvarno odrađenih sati rada se smatra pasivnim dežurstvom, a sukladno KU za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu tužitelju je isplaćeno 10 posto satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva.

Ovaj policajac pojašnjava kako su pomorski policajci koji službuju na brodovima cijelo vrijeme službe psihofizički spremni na intervenciju koja može biti u bilo koje doba, iz čega je jasno da nemaju slobodnog vremena.

– Tako smo 24 sata na policijskoj radiovezi i javljamo se šefu smjene, nadziremo državnu granicu i radar, javljamo se na pomorsku radiovezu…, a zbog nedostatka djelatnika i nepostojanja duple posade koja bi zamijenila onu koja bi se trebala odmarati 12 sati neprekidno, bio sam dužan biti na raspolaganju i na radnom mjestu cijelo vrijeme boravka na plovilu, zbog čega se ova odredba i pojam pasivnog dežurstva na mene ne može odnositi, napominje.

Nalaz vještakinje

Za odluku suda ključni su bili nalaz i mišljenje u ovom postupku angažirane stalne sudske vještakinje za ekonomiju, financije i računovodstvo Maje Kostijal koja ga je izradila uzimanjem u obzir činjenice da je tužitelj u utuženom razdoblju tijekom višednevnih plovidbi poslove svog radnog mjesta obavljao ukupno 16 sati dnevno, odnosno 24 sata umanjeno za osam sati dnevnog odmora.

– Temeljem tog materijalnog dokaza, nalaza i mišljenja sudske vještakinje, kao nedvojbeno smo utvrdili kako, s obzirom na efektivno odrađene sate rada tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju, uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada, tužitelju, uz iznos koji mu je po osnovi plaće i naknade plaće PU zadarska obračunala i isplatila za utuženo razdoblje, pripada i dodatni iznos od ukupno 5.172,59 eura bruto, navode sa suda.

Neosnovanim su ocijenili i istaknuti prigovor zastare. U Zakonu o radu zastarni rok tražbine po osnovi isplate plaće i naknade plaće je pet godina.

Prva plaća koja je predmet tužbenog zahtjeva na naplatu je dospjela 15. veljače 2014., dok je iz potvrde o dostavi zahtjeva tužitelja za mirno rješenje spora podnesenog Općinskom državnom odvjetništvu razvidno kako je ovaj zahtjev poslao preporučenom poštom 8. veljače 2019. i da ga je tužena zaprimila tri dana kasnije.