INTERVJU S PREMIJEROM 'Da nismo intervenirali kriznim mjerama, i nama bi se dogodio rascjep društva kao u Francuskoj'

Konferencija o regionalnom razvoju i korištenju EU sredstava u organizaciji Ministarstva regionalnog razvoja i europskih fondova u Šibeniku iskorištena je i za razgovor s premijerom Andrejom Plenkovićem, i to upravo dan nakon što je obilježio 10. godišnjicu na čelu Vlade. S obzirom da su europske teme bile glavne teme, uz niz kriza u ovih deset godina, bila je to prilika i za analizu na temu koliko je Hrvatska dosad dobila od Europske unije, ali i što može očekivati nakon donošenja novog europskog proračuna za razdoblje od 2028. do 2034. godine.

Tvrđe prema migracijama

Kad smo dogovarali ovaj intervju, bili ste na sjednici Europskog vijeća na kojoj se vodilo razgovore o novom višegodišnjem financijskom okviru (VFO) – dogovor nije postignut. Ovoga tjedna raspravljao je i Europski parlament. Ovo je prilika da čujemo u kojim okolnostima se taj novi sedmogodišnji proračun donosi i kakve su to prilike za Hrvatsku.

– Atmosfera na Europskom vijeću bila je takva da je jasno da smo u završnici pregovora o novom Višegodišnjem financijskom okviru EU-a (2028.-2034.). Na posljednjem Europskom vijeću razgovarali smo i o konkurentnosti EU-a, migracijama, obrani, Bliskom istoku, proširenju, međunarodnoj trgovini i neravnotežama koje postoje, primjerice između EU-a i Kine. Raspravili smo i o više nego kompleksnim odnosima sa SAD-om, osobito u kontekstu njihovih zadnjih odluka o vezi Ukrajine, koje bitno mijenjaju situaciju na terenu, a što je potvrdio i ukrajinski predsjednik Zelenski.

Razgovarali smo o proširenju EU-a, a posebno sam liderima istaknuo temu koja je nama važna s obzirom na niz neriješenih pitanja s Crnom Gorom. To se odnosi prvenstveno na vrijednosna pitanja i dobrosusjedske odnose vezano uz poglavlje 23 i poglavlje 31. Slijedom našeg inzistiranja i otvaranja teme na razini Europskog vijeća, crnogorska Vlada donijela je odluku o promjeni imena bazena u Kotoru i naknadnom odobravanju i očuvanju spomen-ploče u nekadašnjem logoru Morinj. Hrvatska je prema Crnoj Gori konstruktivna i želimo da postane članica EU-a, ali i da pritom ispuni određene aktivnosti koje su važne za naše odnose. To sam jasno kazao i premijeru Spajiću prigodom našeg susreta na Berlinskom procesu u Crnoj Gori.

Aktualna je i politika migracija – vidimo i po onome što se zbiva u Francuskoj da je riječ o kompletnoj promjeni političke arhitekture u velikim državama članicama, kao posljedice migracijskog vala iz 2015. i 2016. Taj je val utjecao na razvoj nekih potpuno novih političkih stranaka i slabljenje »mainstream« stranaka u velikim državama, a stvorio je i novu optiku na koncept europske solidarnosti. Na Europskom vijeću gotovo nitko više nije susretljiv prema fleksibilnosti oko migracija, nego su svi vrlo čvrsti u pogledu sprječavanja nezakonitih migracija.

Kad je, dakle, riječ o europskom proračunu (2028. – 2034.): u fazi smo da idemo prema kompromisu, međutim nekoliko velikih država članica koje su najveći kontributori, žele smanjiti ukupni volumen proračuna što je više moguće. Irci, kao predsjedavajući, predložili su određena smanjenja koja nisu utjecala na »prvi stup« proračuna koji se zove Nacionalni i regionalni partnerski planovi (NRPP). To je s aspekta Hrvatske najvažnije – da tradicionalne politike poput kohezijske, poljoprivredne i ribarstvene, ostanu čvrsto i kvalitetno zastupljene u nacionalnim omotnicama. Time možemo zadržati dinamiku ostvarenja politike u hvatanju koraka. Istovremeno, važno je da dio sredstava iz II. stupa, a to su konkurentnost, prosperitet i sigurnost, te trećeg stupa vezanog uz temu »Globalna Europa«, koji reflektiraju nove izazove pred cijelom Europom, bude dovoljan za jačanje konkurentnosti i za vanjskopolitičko pozicioniranje Europske unije.

Važnost infrastrukture

Konkretno, za Hrvatsku se spominje plus od 7 milijardi eura.

– Tako je, Hrvatska bi trenutno, nakon prijedloga Irskog predsjedništva Vijeća EU-a, bila u plusu od oko 7 milijardi eura u odnosu na sredstva koja će se uplatiti u europski proračun.

Možete li malo objasniti 7 milijardi, na što se one zapravo točno odnose, uključuje li to i trošak inflacije, uključuje li to i troškove izrade samih projekata?

– To uključuje razliku između iznosa kojeg ćemo mi na godišnjoj razini uplaćivati u europski proračun i sredstava koja su apriori rezervirana za Hrvatsku. Imamo dva načina kako koristiti europske fondove. Prvi se odnosi na fiksna sredstva po modelu kako smo pregovarali financijski okvir, a drugi se tiče konkurentnosti gdje hrvatske kompanije i drugi subjekti mogu aplicirati za horizontalne programe i tu priskrbiti više sredstava nego što smo inicijalno dobili. Mi se trenutno borimo za prvi stup, i tu smo mogu reći dosta solidni. Ne možemo vječno imati toliko veliki plus u odnosu isplata i uplata u europski proračun kao onda kad smo krenuli kao Vlada prije deset godina, jer je hrvatski BDP tada iznosio 47 milijardi eura, a krajem ove godine bit će preko 100 milijardi eura. Kumulativno gledajući – od 2016. pa do kraja narednog sedmogodišnjeg paketa 2034. – Hrvatska će biti u plusu više od 30 milijardi eura.

Jesmo li ikad izračunali koliko bi hrvatski BDP drukčije rastao bez toga?

– Sigurno je da bez europskih sredstava ne bi hrvatski BDP toliko snažno rastao, niti bismo imali tako snažan oslonac u krizama. Jedan dio političke scene koji nije identificiran s projektom članstva Hrvatske u Europskoj uniji, ustraje s podcjenjivačkim i neistinitim tezama da nam EU šteti ili da će presušiti europski fondovi. Pravo pitanje je gdje oni vide Hrvatsku ako ne u užoj integraciji europskog projekta? Brojni projekti nisu sami po sebi došli u Hrvatsku, već su rezultat sredstava za koja smo se izborili i reformi koje smo proveli.

Ti isti kritičari kažu da se u proteklom razdoblju jako puno ulagalo u infrastrukturu, odnosno u objekte koje će sada biti skupo održavati, a da se premalo ulagalo u produktivnost, u gospodarstvo. Imate li možda za njih neke dobre vijesti za ovo sljedeće razdoblje? Hoće li narednih sedam godina biti više okrenuto gospodarstvu?

– Ulagalo se u sve sektore. Ako nemate razvijenu prometnu infrastrukturu, ako nemate modernizirane zračne luke, energetsku i digitalnu infrastrukturu, onda je teže postići napredak i razvoj. To je važno i u smislu hvatanja koraka za razvijenijima u EU-u. Kad smo krenuli kao Vlada 2016. godine, bili smo na 62 posto prosjeka razvijenosti EU-a, a sada smo na 78 posto.

Troškovi obrane

Sasvim konkretno, znači li to da će i mala i srednja poduzeća narednih godina imati veće prilike? Da malo objasnimo zapravo što to znači za gospodarstvo.

– Sigurno da, jer gledajući u cjelini, to je i pitanje gospodarske snage u odnosu na druga svjetska tržišta. Zašto to govorim? Ako pogledate današnji odnos EU-a s tri glavna aktera, SAD-om, Kinom i Rusijom, i ako znate da imate trgovinski deficit s Kinom od 370 milijardi eura godišnje, to znači da moramo više raditi na konkurentnosti europskih kompanija. S druge strane imamo trenutno raspoloženje američke administracije da koristi carinsku i trgovinsku politiku za ostvarenje svojih ciljeva u međunarodnim odnosima. Pritom vodimo računa o hrvatskim izvoznicima, osobito onima koji rade samo sa SAD-om. Oni su nam rekli: 15 posto carina možemo iznijeti, ali bude li carina od 20 posto, mi na američkom tržištu teško možemo biti konkurentni. I treće, imate Rusiju koja kroz agresiju na Ukrajinu politički, obrambeno i energetski nastoji destabilizirati Europu. Zato se struktura EU proračuna bitno mijenja. Tko je mogao zamisliti da će se 5 posto BDP-a izdvajanja za obranu postaviti kao cilj svih članica NATO-a. Hrvatska je prešla 2 posto i želimo, uz daljnja ulaganja u modernizaciju Oružanih snaga, doći do 3,5 posto za obranu i 1,5 posto za povezane aktivnosti do 2035. Srećom, sad to i možemo jer smo ekonomski puno snažniji. Moramo znati da se danas mir i sigurnost više ne doživljavaju u EU-u zdravo za gotovo. Sve to valja imati na umu kad se raspravlja o proračunu EU-a.

A kad smo kod lidera, kako komentirate nove izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa oko Rusije, koju otvoreno ističe kao partnera? Mijenja li se nešto u tom smjeru?

– SAD zbog dogovora o izvozu dizelskog goriva iz Rusije na američko tržište narušava koncept režima sankcija za uvoz fosilnih goriva iz Rusije. U pozadini je očito vrlo pragmatičan potez vezan za izbore koji su za desetak dana u SAD-u.

Dok razgovaramo, još traju veliki prosvjedi po metropolama Europe. Kako procjenjujete, u kojem je stanju Europska unija ekonomski, socijalno, i što je uzrok ovim ogromnim problemima? Kao da se ruše temelji svih tih društava?

– Jedan razlog sam već naveo, to su političke posljedice velike migracijske krize iz 2016. No, ovo što se sada događa u Francuskoj, to je amalgam više uzroka. Inicijalno, to su mladi koji su nezadovoljni obrazovnim sustavom, pri čemu je bilo više izostanaka profesora iz obrazovnog ciklusa nego učenika, i to je bio početak. Sada su se pridružili i »žuti prsluci«, ljudi koji prosvjeduju radi visokih životnih troškova i skupljih energenata i koji osjećaju ekonomske i socijalne posljedice dugotrajne krize u kojoj su države članice EU-a različito reagirale. Nerijetko sam u javnim nastupima govorio o ovim isprepletenim krizama. Što je nama kao Vladi bilo najbitnije? Da očuvamo socijalnu koheziju. Da nije bilo tih intervencija države, imali bismo rascjep u društvu, velike nejednakosti i nezadovoljstvo, koje bi se i ovdje politički reflektiralo. Znate zašto se to nama nije dogodilo? Zato što je cijena energenata, dakle struje, plina i goriva, uz intervencije Vlade sve ovo vrijeme praktički ostala za ogromnu većinu aktera nepromijenjena ili samo blago povećana. Nema tko nije došao u Hrvatskoj pod kišobran zadržavanja cijena energenata. Da nismo intervenirali i da smo sve prepustili tržištu da odredi, zaista se pitam gdje bi Hrvatska danas bila u političkom, gospodarskom i socijalnom smislu.

Izborni procesi

Malo je čudno da ste vi, kao Vlada desnog centra, posegnuli za tim intervencionizmom?

Ali, morali smo, i to ne jednom. Mi to više od pet godina radimo kontinuirano.

Stalno su vas pratile krize, izgleda?

– Mi smo vanjske šokove uspjeli smirivati snažnim mjerama Vlade. Oni koji to nisu uspjeli, sada osjećaju posljedice kriza i onda dolazi do ove eskalacije, koja je u Francuskoj poduprta i predizbornim tajmingom u kojem se pojavljuju radikalne i antiglobalističke skupine.

Kako Europa to može izdržati?

– Velika je snaga Europe i dalje bez obzira na sve, ali se osobito u velikim državama osjeti socijalna kriza.

Možemo li u takvim okolnostima očekivati da se sedmogodišnji proračun uopće donese do Nove godine, ili će se pregovori otegnuti i dalje?

– Pa moguće je. Glavni politički cilj je dogovoriti se na Europskom vijeću o novom europskom proračunu najkasnije do sredine prosinca ove godine, jer niz država, u prvom redu Francuska, ima izbore iduće godine. Tu su i Španjolska krajem studenoga, zatim Poljska, pa Italija, velike njemačke regije, Grčka – svi će biti 2027. u izbornom raspoloženju. Zato je ambicija svih da se ovaj dio europskog proračuna zatvori što brže. Imamo tri susreta do nove godine i ako se do tada dogovorimo, bit će dobro. Ako ne, stajat će sve otvoreno, po mojom mišljenju, do ovog doba iduće godine.

Za kraj, da se vratimo na ključnu temu, a to je pitanje narednog sedmogodišnjeg perioda i razvoja. Kad bismo mogli izdvojiti tri glavne reforme ili projekta za sljedeće razdoblje koje će se financirati iz novog VFO, što bi to bilo? Recimo u dogledno vrijeme do izbora 2028.?

– Ulaganja koja mi trenutno provodimo i dalje su rezultat korištenja sredstava iz sadašnjeg EU proračuna, tako da se nova omotnica neće osjetiti do 2028. Ali ključ će biti sigurno željeznica, poput drugog kolosijeka na dionici željezničke pruge Dugo Selo-Novska, veća kvaliteta zdravstvene skrbi, gdje bih spomenuo investicije u KBC Osijek i KBC Split, nakon što smo obnovili velike zagrebačke bolnice, i na kraju gospodarstvo i inovacije.

Ono što mi želimo jest poticati izvrsnost, a pritom su važna ulaganja u obrazovanje – izgradnja škola, školskih dvorana, vrtića i uvođenje jednosmjenske nastave. Za europsku budućnost glavno je pitanje demografije, teme koju je Hrvatska nametnula na europsku agendu. Mi smo realno star kontinent i imamo prosjek godina 45, dok Afrika ima 19. A posebno nam je drago da demografske mjere, za koje smo znatno podignuli proračunska sredstva u Hrvatskoj, već počinju davati određene rezultate.

Gradit ćemo istarski X

Spomenuo bih i politiku ravnomjernog regionalnog razvoja kao jednu od najuspješnijih Vladinih politika u proteklom desetljeću za koju koristimo i nacionalna i europska sredstva. Cilj te politike je omogućiti sredinama koje su manje razvijene postupno dizanje standarda i hvatanje koraka s razvijenijima. Zahvaljujući sinergiji svih razina vlasti, realizirani su brojni projekti u obrazovanju, zdravstvu, pravosudnoj i prometnoj infrastrukturi i drugim sektorima, što je dovelo do vidljivog napretka u razvijenosti svih krajeva Hrvatske.

I ovaj naš razgovor se odvija u okviru jubilarnih 10. Dana regionalnoga razvoja i EU fondova, koji su tu u Šibeniku okupili brojne predstavnike županija, gradova, općina, javnih tijela i poduzetnika. Isti dan smo održali i 1. sjednicu Vijeća za lokalni razvoj, gdje smo predstavili smjer daljnje suradnje s općinama i gradovima, s naglaskom na jačanje njihovih kapaciteta, funkcionalnu i fiskalnu decentralizaciju te ulaganja prilagođena njihovim potrebama. Mi smo u zadnjih deset godina na lokalnoj razini uložili skoro 10 milijardi eura i proveli gotovo 7.500 projekata.

Vodili smo itekako računa o Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji. Aktivno podupiremo razvoj Luke Rijeka, u kojoj je prvi put u povijesti prekrcano više od pola milijuna kontejnerskih jedinica u jednoj kalendarskoj godini. Uz to, povećavamo kapacitete LNG terminala na otoku Krku, otvorena je nova cijev tunela Učka, a obnovljena je i stara cijev. Do kraja godine planiramo dovršiti posljednju dionicu Istarskog ipsilona do čvora Matulji, pripremamo i izgradnju istarskog X-a, a počela je i gradnja dionica autoceste Križišće – Žuta Lokva.

U dijalogu i kroz formate regionalnog razvoja sa županima, urbanog razvoja s gradonačelnicima središta županija i lokalnog razvoja s manjim gradovima i općinama, nastavit ćemo stvarati i realizirati brojne projekte u svim krajevima Hrvatske.