Austrijanci u Kruševu dali novac za zgradu, a onda se nisu mogli uknjižiti

Općinski sud u Zadru prihvatio je tužbu dvoje tužitelja, državljana Austrije, protiv hrvatskog državljanina, također s prebivalištem u Austriji, presudivši kako im treba solidarno isplati iznos od 100.000 eura, sa zakonskom zateznom kamatom. Sklopili su ugovor o kupoprodaji nekretnine na području Kruševa, isplatili su mu za to 100 tisuća eura, ali im ovaj Hrvat nikad za ovu nekretninu nije izdao tabularnu izjavu, bez čega se nisu mogli uknjižiti kao vlasnici ove nekretnine.

Ovaj austrijski Hrvat tužiteljima treba nadoknaditi i trošak postupka u iznosu od 10.502,05 eura.

Ugovor o kupoprodaji stambene zgrade i dvorišta na predjelu Meke Drage u Kruševu, ukupne površine 712 metara četvornih sklopljen je 4. siječnja 2022. godine, a već dan kasnije kupci su isplatili cjelokupnu kupoprodajnu cijenu iz ugovora na bankovni račun tuženika.

Međutim, ovaj austrijski Hrvat nikada nije izdao tabularnu ispravu, što je bio dužan. Dvoje austrijskih državljana stoga je prodavatelju predložilo da se sporazumno raskine kupoprodajni ugovor, što su i potpisali 4. svibnja 2023.

Usmeni dogovori

Austrijski Hrvat se u svom odgovoru usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Ne spori da je kao prodavatelj zaključio s tužiteljima kao kupcima dana ugovor o kupoprodaji, kao i da mu je ugovorenih 100 tisuća eura isplaćeno na njegov račun.

– Međutim, mi stranke smo se usmeno dogovorili da ću kupcima, uz ugovorenu nekretninu u Kruševu, prodati još nekoliko nekretnina na području Austrije te da će ukupna kupoprodajna cijena za sve nekretnine iznositi 710 tisuća eura.

Uplata ovih 100 tisuća eura iz ugovora bili je garancija da će tužitelji sa mnom sklopiti i ugovore o kupoprodaji drugih nekretnina na području Austrije.

U slučaju da ne dođe do sklapanja tih ugovora, 100.000 eura ću imati pravo zadržati s osnova naknade štete zbog nezaključenja daljnjih kupoprodajnih ugovora te troškova koje sam imao oko cjelokupnih pregovora i dogovora glede zaključenja ugovora, kao i troškova sklapanja ugovora iz 2022., napominje ovaj Hrvat dodajući kako tužitelji pokušavaju neistinito prikazati sudu da je ugovor o kupoprodaji nekretnine raskinut sporazumom stranaka, pa bi zato imali pravo na povrat onoga što su dali.

– To bi i trebalo biti tako da nije postojao drugačiji dogovor između stranaka, ali je postojao, pa zato tužiteljima nisam dužan vratiti apsolutno ništa, ističe ovaj austrijski Hrvat.

Sud, pak, navodi kako je nesporno da je prodavatelj – tuženik na dan sklapanja ugovora 4. siječnja 2022. ovjerio tabularnu izjavu i da je nikada nije predao tužiteljima. Nesporno je i da su stranke bile u pregovoru oko kupnje poslovnog objekta u Grazu i da ta prodaja nije realizirana.

Neishođena dozvola

– Prema iskazima stranaka dogovorili su se da ukupna cijena za kuću u Kruševu bude 160 tisuća eura, s time da se tuženik obvezao ishoditi dozvolu za dogradnju kata. Na ovu činjenicu ukazuje i rukom pisani dokument koji su stranke nazvale »Ponuda«.

Iz te dokumentacije proizlazi da je dozvola za gradnju trećeg kata uvjet ugovora i da je trebala biti ishodovana do 31. prosinca 2021., pa je taj rok prolongiran na kraj kolovoza 2022. No ova dozvola nije izdana, napominje sud.

Smatraju potpuno neosnovanim navode tuženika da bi njemu isplaćenih 100 tisuća bilo za neke njegove troškove. Dodaju kako je vidljivo za što je iznos uplaćen, a to je za kupnju kuće.

– Prema odredbi Zakona o obveznim odnosima (ZOO), kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranoobveznom ugovoru postalo nemoguće zbog izvanrednih vanjskih događaja nastalih nakon sklapanja ugovora, a prije dospjelosti obveze, koji se u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti, niti ih je ugovorna strana mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti te za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obveza druge strane.

Ako je druga strana nešto ispunila od svoje obveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove. Budući da je nesporno da su na ime kupoprodajnog ugovora tuženiku uplatili iznos od 100 tisuća eura, sukladno ZOO-u tuženik je bio dužan tužiteljima vratiti uplaćeni iznos kupovnine sa zateznom kamatom, naglašava sud.