Poljak doselio u Zadar i pokrenuo posao koji mijenja život osobama s invaliditetom: 'Mogu gdje hoću, kad god hoću!'

Za brojne osobe s invaliditetom i običan izlazak iz kuće predstavlja izazov. Bez odgovarajućeg prijevoza i pomoći drugih, odlazak na kavu, u kino ili druženje često ostaje samo želja. Zato je dolazak specijaliziranog taksija u Zadar mnogima donio više slobode i samostalnosti. Uz uslugu prijevoza osoba s invaliditetom, koju organizira javni prijevoznik Liburnija, od lipnja, otkad vozi ovaj taksi, mnogim je Zadranima s invaliditetom život postao puno lakši, a svakodnevna druženja i dnevne obveze lako dostupnima.

Život Zadranke Nine Dražević s multiplom sklerozom, znatno se poboljšao. Nema gdje nije bila ovoga ljeta. Najdraži su joj rock koncerti. Sada ima i snove koje, za promjenu, može realizirati, piše Radio Zadar.

– Već sedamnaest godina sam u invalidskim kolicima. Ići ću na let balonom pa ću možda angažirati Kristijana, ali mogu gdje hoću, kad god hoću, ispričala je. Jer Poljak Christian uskače u pomoć kad god to treba. danju i noću. Dosad je Nina, kao i brojni naši sugrađani s invaliditetom, ovisila o gradskom kombiju za osobe s invaliditetom. No, on vozi do 19:30 navečer, a ni vikendom ni blagdanom se ne može koristiti.

– Sjećam se kad sam išla kombijem u Nin jer mi je nećaku bila pričest, onda sam morala direktora Liburnije angažirati da mi odobri vožnju van grada, istaknula je. No, zato je sada ovaj prijevoz čeka i u jedan sat u noći kada se vraća iz provoda. Naručiti obični taksi za nju je bilo prekomplicirano.

– Ako je veći u pitanju onda naprijed sjednem, netko me iz kolica prebaci, ali to je toliko komplicirano. Ovo je nešto kao svemirski brod, objasnila je.

Njezin dobročinitelj je Poljak koji već tri godine živi u Zadru. Da bi uopće imao flotu s tri vozila za osobe s invaliditetom morao se “dobrano provozati” po bespućima naše birokracije. Kaže, u Europi je ovo uobičajena stvar.

– Ja radim na transportu invalida petnaest godina, naglasio je Christian Haas, taksist iz Zadra. 15 je godina živo u Marseilleu, na moru u Francuskoj, a bio je i u Njemačkoj i u Turskoj, gdje je također radio kao taksist. Sada Christian govori čak šest jezika. Kaže, hrvatski najgore. Volio bi uspostaviti suradnju s Gradom Zadrom jer ga zove i puno ljudi koji si ovu uslugu ne mogu priuštiti.