Nakon njega ništa više neće biti isto

Nakon svega ovog vremena koje je prošlo od finala i nakon što sam puno razmišljao, želim svima priopćiti da se povlačim iz reprezentacije… Bila je to odluka koja me boljela i još uvijek boli u duši, ali osjećam da je došao pravi trenutak. Kunem vam se da sam uvijek davao sve od sebe, ne samo posljednjih godina kada smo osvojili sve nego i prije toga. Uvijek sam se borio i davao sve za ovaj dres kako bih vam donio radost i kako biste kroz nogomet bili ponosni što ste Argentinci, započeo je Lionel Messi svoje oproštajno pismo od reprezentacije Argentine, koju napušta nakon 21 godine aktivnog služenja.

Kao član Teama Ronaldo, nemam problem reći da iz reprezentativnog svijeta odlazi najbolji nogometaš u povijesti. Znamo da su se tijekom američkog prvenstva povlačile teze o pogodavanju Argentini i sudačkom navlačenju, ali ostavimo teorije urote sa strane. Ne može nekoliko sudačkih odluka skinuti sjaj Messijevim golovima i asistencijama, bez kojih Argentina ne bi preskočila ni Zelenortske otoke, ni Egipat, ni Švicarsku, a bome ni Englesku. Messijev put do statusa božanstva u svojoj domovini bio je posut trnjem. On nije kao Diego Armando Maradona, čovjek iz naroda, odgojen u slamovima Buenos Airesa. Nije ni ekstrovert kao El Pibe, a niti se razvio u Argentini kao osvajač zlata sa Svjetskog prvenstva 1986. Messiju Argentinci nisu nikada sporili talent, već privrženost bijelo-plavom dresu. Još kao tinejdžer Messi je napustio domovinu, a u Barceloni je savio gnijezdo. Igračko i ljudsko. Neuspjesi u prvom dijelu reprezentativne karijere teško su mu padali, a kritike o ‘nestajanju’ u finalima pratile su ga sve do Copa Americe 2021., kada je započeo nisku trofeja. Protiv Čilea se doslovno nije vidio, dok je protiv Njemačke u finalu Mundijala 2014. imao matnu situaciju u drugom poluvremenu, ali ono što je inače zabijao u Barceloni, falio je kontra Manuela Neuera na Maracani. Mnogi su stvari gledali crno na bijelo, pa su poraze Argentine pripisivali – Leu, ali s kakvom je on to momčadi povezao tri finala sredinom 2010-ih? U sredini su mu bili Biglia, Banega i Mascherano, uglavnom razbijači, dok mu nije baš ni pomogao Gonzalo Higuain, čija su tri mrtvaca mogli prekinuti argentinsko prokletstvo.

Pod prašinom je zameteno i Messijevo Svjetsko prvenstvo 2010., koje je završilo debaklom za Albiceleste u četvrtfinalu protiv raspoloženog Elfa. Messija je u Južnoj Africi izdala realizacija, ali u istom trenutku od njega se tražilo da bude playmaker i finišer. I šanse je servirao svojim suigračima, pucao je iz svih pozicija, ali tada ga lopta nije išla. Messi je ‘prvak’ postao 2016., kada je od sebe otjerao demone koji su ga tjerali u reprezentativnu mirovinu. Teško je bilo progutati poraz od Čilea u Americi, ali kada se glava ohladila, Messi se opet stavio na dispoziciji svom izborniku. Trebalo je proći i poraze protiv Francuske u Rusiji te Brazila na Copa Americi 2019. i sačekati da oluja prođe. Oblaci su se razišli na Copi 2021., da bi se sve naplatilo u Kataru i još jednoj Copi 2024.

– Hvala vam na svoj ljubavi koju ste mi pružali tijekom ovih 20 godina. Jako će mi nedostajati slušati vas s terena. Sada ću biti jedan od vas, navijat ću i uvijek pružati podršku izvana — i u dobrim i u lošim trenucima, a u lošima još i više. Hvala mojoj obitelji što je uvijek bila uz mene i što me pratila na ovom predivnom, ali teškom putovanju. Hvala svakom treneru, suigraču i čelniku s kojim sam imao priliku dijeliti ovaj put. Sa sobom nosim uspomene i nezaboravne trenutke koje smo zajedno proživjeli. Odlazim miran i ponosan što smo vam, s mojim suigračima, uspjeli podariti trenutke o kojima smo sanjali. Bilo je nevjerojatno sve to proživjeti s vama. Volim vas! Hvala Bogu što me učinio Argentincem. Idemo, Argentina! Ove sam riječi napisao 21. srpnja, dva dana nakon finala. Danas, nakon svega što se dogodilo s mojim ocem, još sam uvjereniji u svoju odluku nego prije, napisao je Messi za kraj. Za kraj jedne ere koja će nam svima faliti. Bili vi Argentinac, ili ne.