Vatreni s Ganom u utakmici istine, pojavio se i novi Dark Horse

Krenimo od kraja i zadnjeg dana drugog kruga. Hrvatska se protiv Paname ‘došlepala’ do bodova nakon jedne utakmice koja je mirisala na patnju iz 2002. i susreta s Ekvadorom. Postoji dosta sličnosti između sadašnje Paname i tadašnjeg Ekvadora, no kombinacija Ante Budimir – Josip Stanišić zadržala je bodove u našem okrilju. Malo je toga funkcioniralo u Torontu. Kovačić i Gvardiol očito su van ritma, Modrić nije gospodario sredinom terena, što je panamskoj agresivnosti davalo vjetar u leđa. Jedini dvojac koji je uz strijelca i asistenta zaradio pozitivnu ocjenu jest duo Livaković – Baturina, no sve se ove negativnosti mogu okrenuti u našu korist u susretu s Ganom. Tada možda i počinje pravi turnir. – Nismo željeli srljati kroz sredinu. Čekali smo, tako ćemo igrati i protiv Gane. Gol smo dali iz akcije po boku, što nam je bio cilj. Moramo se paziti kontre protiv Gane, oni su obje utakmice igrali u niskom bloku, najavio je Ganu izbornik Zlatko Dalić.

U drugom mundijalskom kolu zvijezde su pokazale zašto su zvijezde. Messi, Ronaldo, Mbappé i Haaland zabijali su dvaput, a Argentinac je ‘u procesu’ odmakao Miroslavu Kloseu po broju golova na svjetskim prvenstvima. No pitanje je dana kada će mu Francuz preoteti taj rekord, jer vrijeme radi za njega, a nećemo otpisati ni norveškog kiborga, koji je u svoje prve dvije utakmice na SP-u zabio četiri komada. Ovime pada u vodu priča o iscrpljenim nogometašima i dugoj sezoni, koja je nekoć bila alibi kritičarima zgusnutog rasporeda. Na Svjetskom prvenstvu 2010. Ronaldo je zabio samo jednom, Messi nijednom, kao ni Rooney, Lampard, Torres, Kaka…, ali američko tlo očito je plodno za epske nastupe. Rekorde uglavnom ruše Messi, Ronaldo i Mbappé, ali Mundijal nisu samo oni. Vratar Curacaa Eloy Room poput Dock Ocka iz Spidermana lovio je ekvadorske udarce, točnije njih 15, dok iransku jedinicu Alirezu Beiranvanda i dalje sanjaju neprecizni belgijski napadači. – Ovo je nevjerojatno, i ponavljam, ne mogu to učiniti sam. Učinio sam to s momčadi, svojim braničima, veznjacima i napadačima. Tako da smo ovo napravili kao momčad, ali sretan sam što sam mogao obaviti svoj posao jer sam prije svega vratar i moram zaustavljati lopte. Za mene je ovo stvarno posebno. Ali opet, to je i moj posao, skromno je kazao Room o nastupu protiv Ekvadora.

Dakle, Vozinha, Room i Beiranvand tri su vratarska amigosa koji dijele status apsolutne mundijalske senzacije. Senzacija su i raspoloženi domaćini SAD i Kanada, a pogotovo je momčad Jesseja Marscha poput razuzdanog revolveraša u zadnjoj trećini. Kanađani napadaju ‘u brojevima’, pun ih je protivnički kazneni prostor, a kao netko tko je veliki štovatelj formacije 4-4-2, smatram da je glazba za uši vidjeti u vrhu napada dva prava napadača – Davida i Larina.

Uoči svakog turnira dodjeljuje se uloga ‘Dark Horsea’, a to je zadnjih nekoliko godina uredno – Turska. Četvrtfinalist zadnjeg Eura imao je i povoljnu skupinu, ali njihov turnir završio je nakon dva kola. U dvije utakmice Turci su uputili 62 udarca protiv Australije i Paragvaja, ali nisu postigli niti jedan pogodak, a još je poraznije to što su Paragvajce cijelo jedno poluvrijeme napadali s igračem više. Turci u kaznenom prostoru nisu imali nikakvu prijetnju, a Güler, Yildiz i Çalhanoğlu kao da su se sudarali u međulinijama.

Za kraj naglasimo tko nas je najviše raspištoljio, a to su – Nizozemska i Japan. Nizozemski izbornik Ronald Koeman nikako se ne može riješiti etikete defenzivnog trenera, no u drugom kolu održao je taktičku školu Grahamu Potteru. Iznenadio ga je postavljanjem robusnog Briana Brobbeyja u vrh napada, a ovaj mu se zahvalio dvama pogocima i teroriziranjem Hiena, Lindelöfa i Lagerbielkea. Brobbeyjeva prisutnost pomogla je i Codyju Gakpu da ‘uđe’ u turnir, a napadač Sunderlanda omogućio je i Denzelu Dumfriesu da ima pravog targetmana u ‘boxu’. Ima Koeman još ‘otkrića’, a jedno od njih je Crysencio Summerville, koji Nizozemcima daje direktnost i na drugoj strani. Tu su još Malen, Depay i Weghorst, svi različiti, ali itekako korisni napadači. Japanci su Tunisu učinili isto što i Nizozemska Švedskoj, ali Plavi Samuraji sve to rade bez usluga Enda, Mitome i Minamina.

Nije bez razloga njihov susret s Nizozemskom iz prvog kola proglašen ljepoticom prvenstva. Kod Japana je samo pitanje kako će na njih djelovati psihologija nokaut-faze, gdje je potrebno biti pragmatičniji nego što to nekada želite. Ali sada barem znamo tko je Dark Horse. To je Japan.