RAZGOVOR SA STRUČNJAKOM 'Morskih ježinaca u moru ne nedostaje, ali njihov višak mijenja ekosustav'

Policijski službenici Postaje prometne policije Perušić nedavno su zaustavili krijumčarenje 793,9 kilograma hridinskih ježinaca za koje vozač, Talijan, nije imao pravovaljanu dokumentaciju. Štoviše, policijskim službenicima je predočio tovarni list za koji je utvrđeno da je krivotvoren, kao i deklaracija na plastičnim posudama u kojima su se nalazili ježinci. Kako je poznato, morski ježinci su delikatesa u pojedinim zemljama Sredozemlja, dok mi njihovom pojavom na tanjuru i nismo toliko upoznati. Dapače, više ih se klonimo u moru u strahu od njihovih bodlji. Baš zato, kako bismo bolje razumjeli populaciju i brojnost ove morske vrste, kontaktirali smo stručnjaka splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, Antu Žuljevića, koji je 2024. godine s kolegama Ivanom Cvitkovićem, Marijom Despalatović, Ivanom Vučićem, Petrom Lučić i Jelenom Nejašmić objavio članak na temu »Rasprostranjenost ogoljenih područja uzrokovanih morskim ježincima u plitkim algalnim zajednicama duž istočne obale Jadrana.«

U navedenom članku, autori ističu kako morski ježinci imaju vrlo važnu ekološku ulogu u obalnim ekosustavima Jadranskog mora jer se hrane algama i tako reguliraju njihov rast. Međutim, kada broj ježinaca postane prevelik, njihovo hranjenje može uzrokovati ozbiljne promjene u staništu. Kako navode, jedna od najpoznatijih posljedica prekomjernog hranjenja je pojava tzv. »golobrsta«, područja kamenitog dna gotovo potpuno ogoljenog od algi.

Kontrola populacije

U spomenutom radu prikazani su rezultati prvog opsežnog kartiranja ogoljenih područja uzrokovanih morskim ježincima te analiza njihova utjecaja na glavne algalne zajednice duž 1955,5 km stjenovite obale na istočnoj strani Jadranskog mora. Kartiranje je provedeno na vrlo širokom geografskom području i obuhvatilo je približno 40 % obalne linije središnjeg dijela Jadranskog mora, a dobiveni rezultati pokazuju kako su ogoljena područja uzrokovana morskim ježincima prisutna duž više od 35 % obalne linije, dok je potpuni izostanak algalnog pokrova zabilježen na 8 % pregledanog područja.

Kako nam Žuljević objašnjava, na našem području nalazimo najčešće dvije vrste koje žive u plitkom moru. Jedna se zove hridinski ježinac (latinskog naziva Paracentrotus lividus), a druga crni ježinac (latinskog naziva Arbacia lixula).

– Kada hodate uz obalu, često ćete primijetiti da nema algi. Nema ih zato što su ih pojeli ježinci. Oni se ponekad prekomjerno namnože iz različitih razloga, ali u pozadini su najčešće antropogeni utjecaji. To može biti posljedica prelova njihovih prirodnih predatora, poput određenih riba kao što su komarča i šarag, ili vađenja prstaca, pri čemu se uništavaju i alge i u njima mikropredatori koji se hrane s malim ježincima, onima koji su se iz planktonskog stadija spustili na morsko dno. Danas se procjenjuje da je gotovo 30 % obalne linije hrvatske pod snažnim utjecajem ježinaca, najčešće od same površine pa do oko dva metra dubine, odnosno da je gotovo 30 % obale pod tzv. »golobrstom«, dakle bez alga koje su pojeli ježinci. Samih ježinaca u našem podmorju ima puno, kazao nam je Žuljević objasnivši nam kako ježinci u nisu ugroženi, ali su zaštićeni kako bi se ipak kontrolirano obavljao njihov izlov.

Prema Pravilniku o obavljanju gospodarskog ribolova na moru ronjenjem, zabranjeno je sakupljanje, držanje na plovilu, prebačaj, iskrcaj i stavljanje na tržište morskih ježinaca čiji je promjer tijela manji od 50 mm. Također, gospodarski izlov mogu obavljati isključivo ovlaštene osobe koje posjeduju odgovarajuću povlasticu i odobrenje nadležnog ministarstva.

Prekomjeran izlov

– Dozvola propisuje i minimalnu veličinu, što znači da se mogu vaditi samo veći primjerci. Manji ostaju u moru i nastavljaju se razmnožavati. Inače, u područjima gdje nastane golobrst, znači gdje nemaju više što jesti, ipak mogu desetljećima opstati hraneći se detritusom, organskim česticama na dnu mora, ali ne rastu i ostaju mali te ne dozvoljavaju razvoj alga. Ova se situacija može promijeniti npr. pojavom bolesti u populaciji ježinaca, pojašnjava stručnjak.

– U Sredozemlju, primjerice u Italiji i Francuskoj, situacija je drukčija nego kod nas. Tamo su populacije ježinaca doživjele kolaps iz dva razloga. Jedan je kulturološki jer ih oni masovno konzumiraju. U skladu s time, kako su bili zanimljivi u restoranima, onda je prirodno došao i drugi razlog – komercijalne prirode. U kombinaciji s prelovom i mogućim bolestima, to je u Italiji i Francuskoj dovelo do velikog pada populacija, povećanja potražnje, a time vjerojatno i ovog nedavnog ulova naše policije, govori nam Žuljević.

Inače, hridinski ježinac je jestiva vrsta, dok crni ježinac nije. Napominje kako ih obični ljudi teško mogu razlikovati u odnosu na profesionalce koji točno znaju prepoznati vrstu. Kako nam objašnjava, razlike između crnog i hridinskog ježinca postoje i u dubini rasprostranjenosti, ali često se nalaze na istim lokacijama.

– Crnog ježinca možemo najčešće naći od 0 – 1 m, a hridinskog između 1 – 2 m dubine. Crni je više ljubitelj toplog mora, dok se hridinski češće povezuje s nešto sjevernijim područjima. Njihova reprodukcija je sinkronizirana pri čemu u isto vrijeme mužjaci i ženke ispuštaju gamete u vodu, gdje dolazi do oplodnje i razvoja ličinki koje struje mogu odnijeti vrlo daleko. Ako ih odnese prema obali, mogu se uspješno naseliti, a ako ih odnese na otvoreno more, ugibaju, napominje.

– Isto tako, tamo gdje već postoji golobrst, naseljavanje im je čak i uspješnije jer nema mikropredatora u algama koji bi ugrožavali rane stadije, malene ježince u prijelazu iz planktonskog života u život na morskome dnu. Mikropredatri bi bili male ribice i račići, mnogočetinaši, a koji žive u naseljima alga. A, kad nema algi – nema opasnosti, nema mikropredatora. Dapače, iskorištavaju gomilu rupa od prstaca koje smo mi proizveli vadeći te školjkaše iz kamena, pa su u tim rupicama dobro zaštićeni do vremena kada su dovoljno veliki da izađu i da ih nitko ne može pojesti, govori nam.

Uloga u ekosustavu

Kako nam objašnjava, što se tiče njihove uloge u ekosustavu, njihova velika brojnost nema pozitivan utjecaj na bioraznolikost, naprotiv!

– Eksplozije populacije ježinaca dovode do osiromašenja biološke raznolikosti jer uništavaju alge, a time staništa brojnih životinjskih organizama. Alge su ključne jer u njima žive i skrivaju se i mladi stadiji komercijalno bitnih riba te mnogi beskralježnjaci. Kad nestanu alge, nestaje niz s njima povezanih vrsta, dolazi do kolapsa cijelog plitkovodnog ekosustava, upozorava Žuljević dodajući kako su upravo su prva dva metra dubine i područja najveće biološke raznolikosti kako alga, tako i beskralješnjaka.

Što se tiče prirodnih predatora, dakle, kod mlađih stadija to su spomenuti mali organizmi poput poliheta, račića i sitnih ribe, a kod odraslih jedinki najvažniji predatori su ribe poput komarče i šaraga, kao i zvjezdače koje su im veliki predatori.

– Smanjenje populacija tih predatora, sigurno je utjecalo na širenje ježinaca, a time i do osiromašenja ekosustava. Suprotno tome, njihova prisutnost pomaže u kontroli populacije ježinaca, očuvanju staništa algi i većoj bioraznolikosti, kazao je Žuljević kojeg smo na kraju upitali koliko je istinit mit – »gdje ima ježeva, more je čisto«.

– Da je more »čisto« tamo gdje ima ježinaca, to nije točno. U lukama i lučicama, koje su često vrlo onečišćene, također se mogu naći brojni primjerci ježinaca. Još jedna zabluda u narodu je da se ženske jedinke »kite«, odnosno ukrašavaju kamenčićima i školjkama. To radi samo hridinski ježinac, ali mužjak i ženka. Razlog tog ponašanja nije do kraja razjašnjen, objašnjava nam Žuljević.