Bio je štit svoje zemlje i asistirao u 'ludnici': “To se ne zaboravlja”

Samo se još čeka – Venezuela. Sve su CONMEBOL reprezentacije osjetile kako je to igrati na Svjetskom prvenstvu, no La Vinotintu nije pomoglo ni proširenje Mundijala na 48 momčadi, iako su ovaj put bili u igri skoro pa do samog kraja. Nije Venezuela bila bez nogometnog oružja zadnjih godina, o čemu svjedoče imena Salomona Rondona i Juana Aranga, a da zaista mogu iznenaditi pokazali su na Copa Americi 2011., kada su se ‘probudili’ u svom prvom polufinalu u povijesti kontinentalnog natjecanja.

Tada im je kao pravi štit na vratima bio Renny Vega, vratar sa 66 kapica u nacionalnom dresu, stigavši i upisati asistenciju na tom turniru – u povratku protiv Paragvaja. Tada je Venezuela gubila od La Albirroje 3-1 sve do sudačke nadoknade, a onda je nakon gola Mikua, Vega otišao na skok, omogućivši poentiranje svojom asistencijom – Grenddyju Perozu.

– Ključ našeg dobrog nastupa na toj Copi i osvajanju četvrtog mjesta bio je u pripremama tijekom mnogo mjeseci u Dallasu, u Teksasu. Pripreme su bile jako zahtjevne i dobre. U reprezentaciji se samo sjećam trenutaka radosti. Najveća je čast nositi dres svoje zemlje, kaže nam Vega.

Zanimljiv put

Vega je tijekom karijere igrao za Deportivo Italchacao, Deportivo Táchiru, Caracas FC, Araguu, Carabobo, Bursaspor, Denizlispor, Colo-Colo, Deportivo La Guairu, União da Madeiru, Deportivo Anzoátegui i Zuliu, a zanimljiva mu je poveznica s Turskom, gdje je bio u dva kluba.

– Do odlaska u Tursku došlo je nakon nastupa na Copa Américi koju sam igrao u Venezueli 2007. godine; tamo su me došli gledati menadžeri i primijetili su me, govori nam, zaključivši ovaj razgovor s izborom najdražih klubova.

U kojim klubovima sam se najbolje osjećao? Bursaspor, Caracas FC i Deportivo La Guaira bili su timovi u kojima sam se osjećao najsretnije u karijeri, zaključuje.