OPG VIDAIĆ U Murvici Gornjoj prava oaza zdravih domaćih proizvoda! 'Cijelu zimu smo imali...'

Iako smo danas sa svih strana bombardirani raznim savjetima o pravilnoj prehrani, sva filozofija stane u dvije riječi – sezonsko i lokalno. A mi itekako imamo sreće, okolica Zadra puna je vrijednih ljudi koji obiteljski proizvode povrće i voće. Pravi je primjer OPG Vidaić iz Murvice Gornje gdje se, uz prilagođavanje sezoni i potrebama tržišta, uzgaja bez upotrebe pesticida.

Povrće i voće prvi su put zasadili 2011. godine, a pet godina nakon otvorili su i štand na tržnici u City Galleriji. Kupcima omogućuju da, ako to žele, posjete njihov OPG i sami uberu povrće i voće kako bi se uvjerili da ono što nude zbilja jest njihovo.

Priču počeli mladi

– Volimo svoj posao i zadovoljstvo nam je omogućiti ljudima da na stol stave hranu koja doprinosi njihovom zdravlju, ali i donosi užitak kroz bogatstvo okusa specifičnog samo za domaće namirnice. Želimo kupcima ponuditi voće i povrće čije smo sjeme sami posijali, a plod ubrali vlastitim rukama, govori Matea dok s majkom Sandom obilazi ogromna polja, ali uređena »kao u pitaru«.

Sav posao, kojeg nipošto ne manjka ni u jednom dijelu godine, obavljaju Matea i suprug te Mateini roditelji. No, zanimljivo, OPG su pokrenuli mlađi članovi, Matea i suprug.

– Moji mladi su krenuli u poljoprivredu, kad je Matea imala 20 i koju godinu. Kćer i zet dali otkaze i oslonili se na poljoprivredu. Već nakon par godina smo pokupovali plastenike i počeli proizvoditi, priča Sanda, a danas 37-godišnja Matea napominje kako su imali sve uvjete, zemlju i bušotinu za vodu.

No, naravno, trebalo je zasukati rukave, tijekom 15-ak godina uzgajali su gotovo sve vrste povrća, istovremeno gradeći povjerenje s kupcima.

U proljetnoj sezoni imaju blitvu, špinat, salatu, brokulu, karfiol, kelj, kupus, grašak, bob, zelenu i crvenu salatu kristal, puter salatu, rikolu, korabu, peršin, selen… Ljeti rajčicu šljivar i jabučar, papriku rogu i običnu, mahune žute, zelene, grah trešnjevac, lubenicu, dinju, krastavac, tikvicu, bogata je ponuda i na jesen i zimu, a batat i tikvu skladište za cijelu godinu.

Prepoznati domaće

– Mi slijedimo sezonu, nikad na štandu ne ostajemo ispod 12, 13 artikala, u svako doba. Cijelu zimu smo imali kupusarke, na dva, tri hektara, u plasteniku blitvu, salatu… Sad nam u plastenicima stižu pomidore, krastavci, balancane, mahune… Evo cvjetaju, kornišoni su već za brati, pomidori su već veličine šake, nabraja Sanda i napominje kako su jedni od rijetkih koji proizvode svoje, dok je oko njih more uvoza.

Govoreći o toj temi, Matea ističe kako je problem to što kupci ne znaju što se bere po sezonama, primjerice, misle da u veljači mogu naći domaću tikvicu.

– Kupci ne znaju što je domaća, a što uvozna jagoda. Stranci su puno više educirani, znaju prepoznati domaće proizvode i cijene ih. Naši kupuju rajčicu koja izgleda besprijekorno, a stranci znaju da je ona malo oštećena netretirana, objašnjava Sanda.

A širokoj lepezi proizvoda od ove su godine dodali jagode i za prvu su godinu itekako zadovoljni.

– Jagode se više toliko i ne proizvode, nema ih puno ni na pijaci. Strašili su i nas da ih je teško uzgojiti, da tu treba puno pesticida, a na kraju je nama uspjelo, i to bez ikakvih pesticida. Važan je domaći gnoj, koristimo ovčji i navodnjavamo. Sad imamo oko tisuću i pol sadnica, prodaja tek kreće, ako bude uspješno, na jesen ćemo proširiti proizvodnju, na 5.000 sadnica. Zasad smo zadovoljni, tek dogodine je pravi rod, kazuje Sanda.

Pogled prema nebu

– Djeca uđu u jagode i jedu neoprane. To vam sve govori, ističe Matea.

Njen 10-godišnji sin isto pomaže u poslovima, ali, dodaje kroz smijeh, za dnevnicu.

Uz posao u polju, posvetili su se i ruralnom turizmu, imaju dvije kuće s bazenom za odmor, u mirnom okruženju, bez buke, u zelenom plavetnilu…

Lijepo je živjeti na selu, uzgojiti nešto svoje, znati što jedeš i što nudiš kupcima, no bilo bi naivno poljoprivredu opisati isključivo kao bajku. Poljoprivrednicima su ruke uvijek na zemlji, a pogled na nebu, sav njihov trud u kratkom vremenu mogu uništiti vremenske neprilike.

– Čim zapuše, nema spavanja. Molimo Boga da nam radije odnese crijep s kuće nego plastenik. Prošle godine, nekoliko dana prije Uskrsa, bura nam je digla plastenik, šteta je bila sedam, osam tisuća eura, kaže Matea.

Da, poljoprivreda puna izazova i neizvjesnosti, ali uz upornost i ljubav uvijek cvjeta i osobno zadovoljstvo i poslovni uspjeh.

Nagrada Općine Poličnik

Prošle je godine OPG Vidaić dobio nagradu Općine Poličnik za razvoj poljoprivrede što je Vidaićima bio dodatni poticaj.

– Sretni smo što su nas prepoznali, velika je ovo općina, ali najjači smo po plasteničkoj proizvodnji, možda i na vrhu u županiji, kazuje Matea.