Četvrtak, 26. veljače 2026

Weather icon

Vrijeme danas

7 C°

VINO TJEDNA

Četvrto izdanje VAPT-a pokazalo da vrhunska vina ne poznaju sezonu

Autor: Manuela Plohl

26.02.2026. 18:05
Četvrto izdanje VAPT-a pokazalo da vrhunska vina ne poznaju sezonu

Foto: MANUELA PLOHL



U veljači, kada se Rovinj još uvijek kreće u sporijem, zimskom ritmu, a more podno Hotela Grand Park poprima metalno-sivu nijansu pod postojanom kišom koja nas je, nažalost, pratila tijekom čitavog 4. izdanja Vinotrade Acrobat Portfolio Tastinga, ponovno se pokazalo da vrhunskim vinima ne treba sezona.


U četvrtak, 19. veljače 2026., hotel se pretvorio u veliku, pulsirajuću vinsku kartu svijeta. Cjelodnevni walk-around tasting na popularnom VAPT-u, sa sedamdesetak vinarija iz Francuske, Italije, Španjolske, Slovenije, uz ponešto domaćih predstavnika te ozbiljni, sadržajni masterclassovi – VAPT je i ove godine potvrdio status najambicioznijeg profesionalnog kušanja u regiji.


Vinska enciklopedija


U panoramskoj dvorani rovinjskog Grand Parka imena su se izmjenjivala poput velikih poglavlja svjetske vinske enciklopedije: španjolsku aristokraciju u čaši utjelovile su Vega Sicilia i Viña Tondonia, pri čemu je Vega Sicilia pokazala širinu vlastite palete – od Ribere del Duero, preko interpretacija Rioje, pa sve do tokajskih vina koja svjedoče o ambiciji ove slavne kuće.




Talijansku ikonografsku snagu predstavljali su Gaja i Biondi Santi, barolski perfekcionisti Marchesi di Barolo i Vietti, toskansku eleganciju Poggio di Sotto, Castello di Ama i Isole e Olena, monumentalna vina Valpolicelle kuća Romano dal Forno, južnjački karakter Mastroberardino, a preciznu eleganciju Alto Adigea Elena Walch.


Francuska je govorila jezikom šampanjske raskoši kroz Billecart-Salmon, Louis Roederer i J. Lassalle, dok su burgundsku finesu donosile Louis Latour i Olivier Leflaive. Slovensku preciznost predstavljao je Marjan Simčič – a sve to tek je mali dio impresivnog mozaika portfelja koji se mogao kušati tijekom cijelog dana.



Na radionicama su dodatnu dimenziju dali Soldera, Louis Roederer te vina Marjana Simčiča – potvrđujući da je VAPT mnogo više od degustacije: to je koncentrirana lekcija iz svjetske vinske izvrsnosti.


U takvoj koncentraciji prestiža lako je izgubiti dah, a još teže izdvojiti samo nekoliko etiketa koje su me osobno najviše dirnule. Ipak, neke čaše u sjećanju ostaju dulje od drugih.


Razvoj festivala


Bila sam na svim izdanjima VAPT-a, još od prvog, kada se događaj zvao Akrobat Portfolio Tasting i kada ga je, bez logističke i distributivne »supomoći« Vinotradea, samostalno organizirao Dino Kušen, vlasnik Akrobat distribucije. Iako je i tada Akrobat imao snažan i respektabilan portfelj, u kontekstu tog vremena bilo je iznimno zahtjevno okupiti takva imena svjetske vinske scene i realizirati događaj takvog formata – organizacijski, financijski i reputacijski – oslanjajući se isključivo na vlastite kapacitete.


Upravo zato to izdanje pamtim kao možda i najreprezentativnije u svojoj pionirskoj energiji i hrabrosti, i za to organizatoru doista treba stisnuti ruku. No, s druge strane, nastavak organizacije i podizanje na višu razinu, sa svakim sljedećim izdanjem, također je iznimno cijenjena činjenica, koju ne treba zanemariti.



Jednako je zanimljivo promatrati kako se festival razvijao: od inicijalno zatvorenog, ekskluzivnog susreta dostupnog gotovo samo uz pozivnicu, do današnjeg modela u kojem publika za 60 eura (ili 80 eura na dan festivala) može kušati neka od najprestižnijih vina svijeta – cijenu koja je, s obzirom na etikete prisutne na događaju, doista simbolična.


To postupno otvaranje prema široj publici smatram jednim od najvažnijih iskoraka VAPT-a, jer edukacija o vrhunskim vinima ne bi smjela ostati privilegij uskog kruga profesionalaca, već postati temelj šire vinske kulture koja se na ovakvim događanjima sustavno gradi.


Poggio di Sotto, Brunello di Montalcino, Riserva 2018

U toj, gotovo »nepristojno« jakoj konkurenciji velikih imena, odlučila sam izdvojiti Poggio di Sotto i njihov Brunello di Montalcino Riserva iz berbe 2018. Ne zato što je najglasniji. Upravo suprotno. Odabrala sam ga jer u svijetu vina, kao i u životu, najviše cijenim ono što ne traži reflektore – a ipak ih prirodno privlači.


Ovo je 100 % sangiovese iz Castelnuovo dell’Abate, rađen klasično, bez prečaca i bez kompromisa. U Riservu ulaze samo najbolji grozdovi i najbolje bačve; fermentacija je spontana, s dugom maceracijom, a zatim slijedi gotovo asketski čin strpljenja – oko 30 mjeseci u velikim bačvama slavonskog hrasta, pa još dodatne godine u boci prije izlaska na tržište. Nefiltrirano punjenje čuva teksturu i istinu terroira. To je vino koje nastaje sporo i koje traži vrijeme – i u podrumu i u čaši.


Berba 2018. bila je hladnija i svježija u odnosu na niz toplijih godina koje su joj prethodile, i to se jasno osjeća u čaši – ne kao nedostatak zrelosti, već kao dodatna napetost, preciznost i energija koja vinu daje gotovo kristalnu jasnoću izraza.


U aromatskom smislu, ono je fenomenalno slojevito: višnja, crveni ribiz, suha ruža i tek naznačene note ljubičice. U drugom planu razvijaju se duhan, koža, kakao, kava, sladić, mediteransko raslinje i suptilne balzamične note. No ono što me najviše dirnulo nije spektar aroma, već linija – ta živa, vertikalna svježina tipična za Brunello, koja nosi vino kroz nepce s nevjerojatnom preciznošću. Tanini su fini, svilenkasti, ali čvrsti; struktura je arhitektonski ozbiljna. Završetak je dug, dubok, s onim mineralnim dodirom tla Montalcina koji ostaje još dugo nakon posljednjeg gutljaja.


Zašto baš ono? Jer u toj nepoštenoj konkurenciji, među ikonama poput brendova: Gaja, Isole e Olena ili Biondi Santi, ovo vino nije pokušavalo nadjačati susjede. Ono je jednostavno postojalo – sabrano, koncentrirano, gotovo meditativno. Poggio di Sotto je ikona Montalcina.


Cijena mu je visoka i mnogima nedostupna. To nije vino svakodnevice. Ali upravo zbog limitirane proizvodnje, dugog odležavanja i reputacije kuće, ono ima i snažnu kolekcionarsku vrijednost. Riječ je o boci zamišljenoj za desetljeća – bez problema više od 20 godina u dobrim uvjetima. Predlažem ga kušati tek nakon dugog dekantiranja. Predstavnik vinarije otkrio nam je kako je vino dekantirao još rano ujutro, kako bi u trenutku kušanja bilo na najvišoj mogućoj razini. Pravi vrhunac ovog vina tek dolazi. To je vino za strpljive, za one koji razumiju da je vrijeme najvažniji sastojak velikog Brunella.


Odabrala sam ga jer predstavlja sve ono što vino može biti kada se radi bez kompromisa: koncentrirano, ali eterično; snažno, ali tiho; monumentalno, ali introspektivno. U danu prepunom velikih etiketa, ono je za mene bilo najdublji trenutak.