Trnjak – mala, ali velika sorta dalmatinskog krša

Trnjak, trnak ili rudežuša – kako vam drago, ovisno o tome pijete li ga u Imotskom, Vrgorcu ili negdje između Mostara i kamene hercegovačke visoravni – jedna je od onih sorti koje nikada nisu imale lagan put. Ne zato što nisu vrijedile, nego zato što su rasle tamo gdje se vino oduvijek radilo tvrdoglavo, u tišini, više iz uvjerenja nego iz tržišne računice.

Čak je i slavna Jancis Robinson ovu sortu godinama držala ispod radara. No kad jednom trnjak otkriješ, teško ga je zaboraviti.

Trnjak je autohtona crna sorta rasprostranjena Dalmatinskom zagorom i zapadnom Hercegovinom, od Imotskog i Vrgorca, preko Makarske i Opuzena, sve do Mostara. Prije svega petnaestak godina bio je na rubu nestanka, dok danas doživljava tihu, ali odlučnu renesansu. DNK analize ne pokazuju srodnost s drugim europskim sortama, što mu daje ono najtraženije u suvremenom vinarstvu – autentičnost.

Ključni igrač

Lozu treba ozbiljno ukrotiti u vinogradima, zbog njene bujne vegetacije i kaotičnog rasta. Debela kožica grožđa, s fino prisutnim taninima, duboka boja i aromatska koncentracija čine ga idealnim kandidatom za ozbiljna crna vina. Riječ je o srednje do kasno dozrijevajućoj sorti koja lako akumulira šećere, ali zadržava svježe kiseline. Otporan je na sušu i zdravstveno stabilan – sorta stvorena za Mediteran koji se mijenja.

Povijesno, trnjak je bio u sjeni, a često je služio i kao korektiv u kupažama s vrancem. No, posljednjih petnaestak godina više se s takvim stvarima ne igra. Trnjak postaje ključni igrač.

Trnjak u Hrvatskoj ima svoje najjače zagovornike. Vinarije Grabovac, Gašpar i Prović jedne su od najznačajnijih vinarija koje su prepoznale njegov potencijal te su izašle s trnjakom na tržište i pokupili lovorike. Njihova vina za hrvatsku publiku bila su najava, ozbiljna, uvjerljiva i kvalitetna, no to je još uvijek samo gerilska najava. Mali broj vinarija, ograničene količine i gotovo nikakva logistika za širi iskorak značili su da poruka ne može odjeknuti dalje od kruga upućenih vinoljubaca. U vinskom svijetu kvaliteta sama po sebi rijetko je dovoljna, treba joj volumen, kontinuitet i zajednički glas. Zato je trnjak dugo ostao sorta koju »znaju oni koji znaju«.

Luksuz rijetkosti

Važno je odmah reći: trnjak ne može i ne treba čekati tipičnu svjetsku vinsku priču o uspjehu. Nema količine, a nema ni povijesni kontinuitet kakav imaju velike međunarodne sorte. Ali ima nešto drugo, rijetkost, a ona je danas često vrjednija od masovnosti. Trnjak se može nametnuti kao luksuzni mediteranski raritet, vino koje se ne pije svaki dan. No takva pozicija na tržištu traži ozbiljan, gotovo asketski rad.

Nekoliko vrhunskih etiketa, koliko god bile dobre, nije dovoljno. Ako trnjak želi postati prepoznatljiv simbol regije, tada kvaliteta mora biti usklađena kod svih vinara koji ga proizvode. Stilistika, razina zrelosti, rad s drvom, ujednačen alkohol, svježina, sve to mora govoriti istim jezikom. Tek tada se može graditi svjetska priča o luksuzu, rijetkosti i identitetu.

U svojim najboljim izdanjima, trnjak pokazuje kapacitet koji može nadmašiti i kapacitet slavnog plavca malog. Upravo tu leži njegova najveća prednost. Idealno se uklapa u moderan mediteranski stil: zrela vina s nižim alkoholom, finom svježinom, ali i ozbiljnom dubinom, strukturom i potencijalom za odležavanje.

Dobra strategija

Trnjak može dati i zanimljiv rosé ili funkcionirati u pažljivo građenim kupažama, ali s obzirom na ograničene količine, bilo bi gotovo nerazumno trošiti ga na ružičasta vina. Ova sorta jednostavno traži crvenu, ozbiljnu, koncentriranu i odležanu formu.

Dobra vijest je da publika već postoji. Trnjak se sve više sadi, osobito u Hercegovini, a interes potrošača raste. No, najveći neiskorišteni potencijal leži u dalmatinskom turizmu. Milijuni gostiju dolaze u Dalmaciju gdje trnjak najbolje uspijeva, a ako postoji sorta koja se može »prodati« kroz mjesto, krajolik i priču, onda je to ova.

Ono što trnjaku trenutno najaviše treba je strategija. Ako želimo da izađe iz regionalnih okvira i stane uz bok raritetima svijeta, potreban je zajednički iskorak: suradnja vinara s obje strane granice, usuglašena stilistika, jasna poruka i dovoljno vina da ta poruka ne ostane tek simpatična fusnota. Trnjak ima sve preduvjete da postane velika mala sorta. No, samo ako se prema njemu budemo odnosili ozbiljno, disciplinirano i ako udružimo snage sa susjedima.

Grabovac, Trnjak, Riserva, 2022

Često pomislim: ukoliko trnjak ima lice, onda je ono ovakvo kakvim ga interpretira vinarija Grabovac. Bez prenaglašavanja, bez folklora i s jasnom porukom: kao ozbiljno crno vino, duboko ukorijenjeno u krš Dalmatinske zagore.

U čaši, ovaj trnjak pokazuje ono što od sorte i očekujemo u svojim najboljim izdanjima. Suho vino, rubinske boje, srednje punog tijela, s eteričnim i nježnim parfemskim nosom. Voćna osnova je prvenstveno crvena i zrela – ribiz, crvena trešnja, višnja i pomalo borovnice. Cvjetne note ljubičice i mediteranskog bilja otvaraju prostor kožnim aromama i začinima. Šareni papar, klinčići i ugodna gorčina kadulje dobro se snalaze uz fino integriranu i decentnu vaniliju. Arome su precizne i fokusirane, a daju vinu ozbiljnost i poželjan gastronomski karakter.

Na nepcu vino je skladno i samouvjereno. Ekstraktno, ali eleganto; tanini su zreli, meki i fino zrnati, dok živa kiselina nosi vino i daje mu energiju. Drvo je prisutno, ali ne dominira – dodaje slojevitost i ozbiljnost, bez razvodnjavanja sortnog identiteta. Vino pokazuje medijalnu punoću te iznenađuje koncentracijom na sredini nepca. Voćnost je čista i zaokružena, a završetak dug i suh.

Grabovac Trnjak Riserva 2022, dolazi iz srca imotskog vinogorja s najboljih položaja Dalmatinske zagore, a nosi elegantnih 13,5 % alkohola. Ovo je sve samo ne klasičan mediteranski crnjak. Ovo je vino s disciplinom i mjerom kakva se rijetko viđa kod sorti koje su još uvijek u fazi afirmacije. Također, to je vino koje traži hranu – najbolje dolazi do izražaja uz mlađe kravlje sireve, crveno meso i divljač u klasičnim mediteranskim umacima. U pravom gastronomskom okruženju pokazat će puni raspon svog karaktera, od zrele voćnosti do začinske dubine i strukture.

Ovo vino za mene je referentna točka kad je riječ o trnjaku te vrlo jasan smjer razvoja ove sorte.