Iz HUP-a podsjećaju da je godišnja stopa harmonizirane inflacije usporila na 3,8 posto u prosincu, uz padove u svim glavnim kategorijama, posebno kod hrane i energenata. Ističu i da su proizvođačke cijene bez energenata porasle 1,4 posto godišnje, najniže od rujna 2024., što upućuje na slabljenje troškovnih pritisaka u proizvodnom lancu.


Pozitivne trendove dodatno potvrđuju i kretanja u europodručju, pad FAO indeksa cijena hrane te očekivanja ESB-a o nižim cijenama energenata u idućim godinama. Kažu da niža inflacija odražava i “hlađenje” tržišta rada, slabiju realnu potrošnju stranih turista, sporije kreditiranje i usporavanje maloprodaje.


Poslodavci tako u 2026. godini očekuju usporavanje realnog rasta bruto osobnog dohotka na 2,5 posto, sa šest posto u 2025. godini. Kada je pak o maloprodaji riječ, navode, u drugoj polovini 2025. realni rast je iznosio oko 2,5 posto, znatno ispod mediteranskih zemalja EU-a.




Poručuju i da zakonom propisane objave cjenika u trgovini na malo pretežito prehrambenim proizvodima i pićima dodatno jačaju transparentnost i fer tržišnu utakmicu, dok s druge strane, dodatne administrativne mjere, poput nedavnog širenja liste zamrznutih cijena, gube svrhu i stvaraju nepotrebne troškove poslovanju.


Ukidanje ograničenja cijena, kao i preispitivanje zabrane rada nedjeljom, tako vide kao ekonomski racionalne poteze.


Iskustva Mađarske




Iskustva drugih članica EU-a, osobito Mađarske, navode, pokazuju da dugotrajno ograničavanje cijena hrane ne daje željene rezultate. Štoviše, takve mjere dovode do nestašica, rasta uvoza, slabljenja domaće proizvodnje i snažnog rasta cijena nakon ukidanja. “‘Price-capovi’ ne mogu trajati trajno – kasno povlačenje povećava rizik naglih cjenovnih skokova, dok pravodobno ublažava tržišne poremećaje”, ističu.


Naglašavaju i da unatoč ograničenjima, trogodišnji prosjek inflacije hrane u Mađarskoj od 17,5 posto najviši je u EU, što “potvrđuje da zamrzavanje cijena ne rješava temeljne uzroke inflacije”.


Unatoč popuštanju inflacije, napominju poslodavci, u Hrvatskoj se i u 2026. očekuje stopa iznad prosjeka europodručja, to jest 3,4 posto prema 1,8 posto, ponajprije zbog rasta cijena usluga i snažnog rasta ukupnih primanja.


Rast troška rada glavni izvor inflacije


Ističu da realni rast primanja zaposlenih od 2019. znatno nadmašuje rast produktivnosti, dok je udio troška rada u BDP-u blizu 50 posto i iznad prosjeka Unije. Podsjećaju da analiza HNB-a potvrđuje da je rast troška rada glavni izvor inflacije, dok “profiti poduzeća djeluju u suprotnom smjeru i ublažavaju inflacijske pritiske”.


Za trajno smanjenje inflacije u odnosu na europodručje, ističu iz HUP-a, potrebno je djelovati na više razina, pa tako i uskladiti rast plaća s produktivnošću, osobito u javnom sektoru, zatim jačati domaću proizvodnju hrane i smanjivati uvoznu ovisnost, porezno rasteretiti prehrambene proizvode, kao i zamijeniti “široke poticaje” ciljanim mjerama za socijalno ranjive skupine.


“U uvjetima inflacije potaknute rastom troška rada, standard građana se jača poreznim rasterećenjem dohotka, a ne administrativnim rastom plaća i minimalne plaće”, poručuju iz HUP-a.