Modrića nije mogao zamijeniti, a pogriješio je u nekoliko ključnih koraka

Vicente Del Bosque posljednji je španjolski strateg koji se na klupi madridskog Reala provodio dobro. I više nego dobro. Njegovi sunarodnjaci i nasljednici Jose Antonio Camacho, Mariano Garcia Remon, Juan Ramon Lopez Caro, Juande Ramos, Rafael Benitez i Julen Lopetegui redovito su gubili kraljevsku svlačionicu, kojoj malo treba da se odmetne. Ni Xabi Alonso nije uspio uspostaviti autoritet nad igračima, koji nisu najbolje reagirali na njegove ideje, plan igre i strukturu, a otkaz nekadašnjem veznjaku je bio sve samo ne neočekivan. – Otac Xabija Alonsa bio je trener, tako da je odrastao uz njega učeći o nogometu. Nakon toga je postao igrač, puno bolji nego što sam ja ikad bio. Ima jako široko znanje o igri. Igrao je u Španjolskoj, Engleskoj i Njemačkoj. Vodili smo ga Guardiola, Ancelotti, Benitez i ja. Kad sve to spojite, Xabi ima jako dobre predispozicije da postane odličan trener, proročanski je rekao o Alonsu njegov bivši trener, Jose Mourinho. No gdje je zapelo na relaciji Los Blancosi – Alonso?

Bayer Leverkusen je prestao biti Neverkusen pod Alonsom, koji je u Njemačkoj postao najtraženiji europski trener. Apotekare je vodio prema prvom naslovu prvaka Njemačke i to u sezoni kada nisu osjetili ligaški poraz. Zajedno su podigli pehar Kupa i Superkupa, a našli su se i u finalu Europske lige protiv Atalante, protiv koje nisu našli protuotrov. Alonsov Bayer bio je taktički prepoznatljiv. Igrali su u formaciji 3-4-3, wing-backovi Alex Grimaldo i Jeremie Frimpong bili su visoko podignuti, Florian Wirtz se pridruživao Patricku Schicku i Victoru Bonifaceu u špici, stoperi Josip Stanišić, Jonathan Tah, Piero Hincapie i Edmond Tapsoba stajali su jako visoko, a blizu svim linijama bili su inteligentni Robert Andrich, Granit Xhaka i Exequiel Palacios.

No Alonsa je u Realu dočekao drugi mindset, ako hoćete i druga filozofija, s naglaskom na pojedince, a ne momčad. Nije mu pomoglo ni to što je ostao bez Luke Modrića, čime je Real ostao bez veznjaka koji može kvalitetno raditi u oba smjera. Tchouameni, Camavinga i Valverde nisu mogli biti zamjena za Modrića, a ni Tonija Kroosa, jer su u svojoj srži defanzivni, dok Arda Guler i Jude Bellingham previše gledaju prema golu. Situacija oko Turčina drastično se promijenila od prosinca. Mladić se izgubio u Alonsovim igračkim i formacijskim rotacijama, kao i argentinski wunderkind Franco Mastantuono, čiji se status prvog desnog krila preobrazio u zamjenu zamjene. Odnos i prema Rodrygu doživio je zaokret.

Što može Arbeloa?

Brazilac je ljetos bio na izlaznim vratima kluba, zatim nije bio u ozbiljnijim Alonsovim kombinacijama, da bi onda istisnuo Gulera i Mastantuona. Kao razlozi otkaza spominju se i nesuglasice s Viníciusom Júniorom i Bellinghamom, a ni jedan ni drugi nisu sjali kao pod Ancelottijem. Pitanje je hoće li Englez uopće moći povratiti formu iz debitantske sezone u Madridu, jer je sada dosta distanciran od gola, a ako netko od njega očekuje novog De Bruynea, neće ga dobiti. Bellingham je trebao ostati lažna devetka, a znali smo da to neće biti moguće nakon dolaska Mbappea.

Ono što je najjasnije nakon kratke Alonsove ere je to da madridski Real mogu voditi isključivo persone koje ne kompliciraju stvari, kako unutar svlačionice, tako i na terenu. Zinedine Zidane i Carlo Ancelotti preferirali su 4-3-3, prilagođavali su igru glavnim facama, a imali su i respekt grupe. Prirodni respekt, bez forsiranja i nametanja. Real Madrid je jednostavno takav klub. Tamo su znali sagorijeti i Jose Mourinho i Fabio Capello, koji su imali rezultat, no nisu puhali u isti rog s igračima. Alvaro Arbeloa je sada taj koji će, kao i Michael Carrick u Manchester Unitedu, ući u ‘kvalifikacije’ za stalni posao najtrofejnijeg europskog kluba.

Ako preskoči Barcelonu u La Ligi i osvoji Ligu prvaka, ostaje do daljnjeg. Ako se rezultati pogoršaju, onda Real kreće u novi trenerski shopping, a to tržište više nije raskošno kao prije desetak godina. Fitilj predsjednika je sve kraći, bijes navijača nakon loših utakmica sve je žešći, a uspjeh se mjeri isključivo u trofejima. Isto ne može izbjeći ni Alonsov nasljednik, Alvaro Arbeloa, koji je u debiju doživio šok nad šokovima- ispadanje od drugoligaša Albacetea u Copa del Reyju. Za takvo nešto nema alibija, no Arbelou može tješiti ‘loša povijest’ Reala u tom natjecanju. Ispadali su ‘Kraljevi’ od Alcorcona i Alcoyana, a pregrmit će se i Albacete ako se ugrabi neka druga ‘kanta’. Perez je i ranije povlačio obarač tijekom sezone. Smjenjivao je Lopeteguija i Beniteza, zamijenivši ih Solarijem i Zidaneom. Kojim će putem poći Arbeloa, Solarijevim ili Zidaneovim? To ne možemo znati.