Trener Marijan Čulina: 'Problem je što djeca dolaze zbog zdravlja, a ne interesa prema plivanju'

Sami kraj godine u potpunosti je pripao plivačima i plivačicama iz Donatovog grada. Prvo je Božo Puhalović osvojio broncu u štafeti na Europskom prvenstvu, nakon njega je Noa Kuman, član PK-a Zadar, obradovao mnoge osvajanjem seniorskog zlata na Prvenstvu Hrvatske, a sve je »zakucala« Dora Babić, članica PK-a Jadere, u Puli, gdje je održan 3. Miting rekord – memorijal Ivo Raunić. Međunarodno je to bilo plivačko natjecanje koje je okupilo 13 klubova te 161 natjecatelja i natjecateljicu iz Bosne i Hercegovine, Češke, Hrvatske, Italije i Slovenije. Dora je pod vodstvom trenera Marijana Čuline još jednom potvrdila veliki napredak i stabilnu formu. O tome najbolje svjedoče čak četiri medalje oko vrata mlade Zadranke. U konačnici je osvojila dva zlata i dva srebra, a u ukupnom poretku zauzela je treće mjesto u kategoriji »B« (2007. – 2008.).

Motorika

Uspjeh je to koji, naravno, nije stigao preko noći, kao niti jedan drugi. No, teško da bi stigao da nije bilo budnog oka trenera Čuline. Tisuće i tisuće kilometara prošao je Čulina sa svojim plivačima i plivačicama tijekom godine, a o broju sati provedenih uz bazen bolje je i ne pisati. Kad se podvuče crta po pitanju uspješnosti, Čulina kaže onu vječnu sportsku – nije loše, ali može bolje.

– Godinu možemo ocijeniti dosta uspješnom. Nažalost, nismo imali državnih medalja, ali imali smo dosta finala, osvojili smo gro medalja na regionalnim prvenstvima, raznim mitinzima i slično. Je li moglo bolje? Da, naravno. Smatram da to tako treba gledati. Svake godine treba težiti prema boljim rezultatima i višim ciljevima. Zato smo krenuli s pripremama za sljedeću sezonu, u kojoj su ciljevi malo viši od dosadašnjih. Smatram da mora postojati motiv za nekim još malo većim uspjehom. Taj motiv treba i djeci, ali i nama trenerima – kaže Čulina i ističe specifičnost plivanja u odnosu na druge sportove.

– Ovdje konstantno možete mjeriti uspjeh, odnosno poboljšanje. U, primjerice, nogometu rijetko tko vidi kad netko lijepo doda, ali svi vide kad netko ne zabije gol nekoliko utakmica zaredom. U plivanju je napredak egzaktan, dakle ako uspijete isplivati svoj najbolji rezultat na određenoj dionici, znači da ste napredovali. Cilj vam je iznova pomaknuti tu svoju granicu. Jasno možete vidjeti što radite i kako radite.

Vječnu tezu kako je nekad bilo bolje i kako su djeca prije 10–15 godina bila drugačija od današnje, znaju već i vrapci na grani. Nerijetko treneri znaju pričati kako u mlađim uzrastima moraju djecu učiti trčati. Sa sličnim problemima susreću se i plivački treneri.

– Kod nas se to najviše osjeti i vidi kroz motoriku. Kada upisujete nove plivače i plivačice, odmah možete vidjeti kakva im je koordinacija. Naravno, ima djece koja imaju dobro razvijenu motoriku, ali sve više ima one djece koja, kako se to narodski kaže, imaju »dvije lijeve ruke ili noge«. Ogromna je razlika u utrošku vremena i snage između djece prije i danas u dobivanju tog sklada ruku i nogu u plivanju.

»Wow« efekt

Među ostalim, problem je u modernom vremenu, odnosno potpunoj digitalizaciji, posebice na osobnoj razini.

– Najjednostavnije rečeno, mobiteli i računala. Ne moramo ići daleko u prošlost, vidljiva je prilična razlika u posljednjih sedam-osam godina. Općenito, kao ljudi, ne samo djeca, »igramo« na varijantu komocije. Posebice je to vidljivo u odgoju, gdje je lakše upaliti televiziju ili dati mobitel djetetu nego otići van kuće igrati se s njim. Roditeljima je ljepše odspavati poslijepodne ili gledati neku seriju nego ići van. To je tako danas. To nas je i dovelo do toga da su djeca generalno slabija fizički i motorički. Mi smo danas sretni i svima nam je »wow« efekt kad jedno dijete iskoči kao malo kvalitetnije. Prije ih je desetak iskakalo. A i kad bismo usporedili, to dijete koje je danas okarakterizirano kao kvalitetnije relativno nedavno bi u grupi bilo osrednje – govori Čulina pa dodaje koji im je možda i glavni problem.

– Mi smo, nažalost, »bolnica na kraju grada«. Većina djece stiže nam na plivanje zbog zdravstvenih problema, odnosno preporuke liječnika. Pogrbljenost? Neka dijete ide na plivanje. Nešto drugo? Neka dijete ide na plivanje. I onda se kod nas događa to da nemamo ili imamo jako malo djece koja u plivanje dolaze zbog interesa prema njemu, a ne zbog zdravlja. Svjesni smo mi kako plivanje nije atraktivan sport, posebice pored nogometa, košarke… Mi smo jedino bili popularni kad je u Zadar stigao bazen, jer ga do tada nismo imali pa je to bilo nešto novo u gradu. No, s vremenom je taj interes jako pao pa tako kroz ljeto znamo i ne imati nikoga, jer nitko ne želi doći na plivanje – zaključuje Čulina.

Luka Čulina

Osim Dore, posebnu pažnju privukao je i nastup bivšeg člana Jadere Luke Čuline, koji od odlaska na fakultet nastupa za Olimp iz Zaboka. Luka je u Puli također bio izuzetno uspješan te je u svim disciplinama u kojima je nastupio doplivao do medalja, a natjecanje je također završio osvajanjem trećeg mjesta u ukupnom poretku po zbroju bodova u kategoriji “A”, čime je još jednom pokazao svoju kvalitetu i kontinuitet rezultata.

Mate Molnar

Najperspektivniji pojedinac za velika ostvarenja u budućnosti u redovima Jadere odaziva se na ime Mate Molnar.

– On se bavi i daljinskim plivanjem, sad ubrzo će kao član KDP-a Donat plivati na pet kilometara. Bio je sada na Prvenstvu Hrvatske, isplivao je osobne rekorde, na 1500 metara je plivao A finale, što je veliki rezultat. To je momak od 17 godina i to treba razumjeti. Vidimo i po primjeru Bože Puhalovića koji je također sa 17-18 godina iskakao, međutim sada s 22-23 pokazuje najbolje plivanje. Njemu je odlazak u Ameriku značio jako puno. Pred Matom je svijetla budućnost. Smatram i da bi ove godine rezultati bili bolji da nije imao nekih problema sa zdravljem, tako da je to trebao zaliječiti i praktički krenuti ispočetka sredinom sezone.