Nadbiskup Milan Zgrablić: "Caritas je srce i ruke Crkve, vjera pretočena u djelotvornu ljubav"

Povodom Dana Caritasa Zadarske nadbiskupije koji se obilježava na blagdan sv. Zoila, zaštitnika zadarskog Caritasa, 16. prosinca, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić uputio je poruku vjernicima mjesne Crkve te na osobiti način članovima župnih caritasa u Zadarskoj nadbiskupiji i korisnicima caritasovih usluga.

Njegovu poruku prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre! Dragi članovi župnog Caritasa!

U ozračju blagdana sv. Zoila i zaštitnika Caritasa Zadarske nadbiskupije, koji obilježavamo 16. prosinca, mjesna Crkva mislima, molitvom i djelima ljubavi ponovno se vraća svojim dubokim kršćanskim korijenima. Dan Caritasa i slavlje blagdana sv. Zoila je spomen na sveca iz davnine, ali i trajni poziv da obnovimo ono što je Crkvu kroz stoljeća činilo prepoznatljivim: vjeru koja ne ostaje zatvorena u crkvenim zidovima, nego se prelijeva u djelotvornu ljubav prema čovjeku. U tom svjetlu, likovi naših zaštitnika – sv. Stošije, sv. Krševana i sv. Zoila – tvore nerazdvojno trojstvo svjedočanstva, vjere u Krista i ljubavi prema Bogu i bližnjemu, a njihova se poruka na osobiti način povezuje sa sv. Šimunom, pravednikom iz Jeruzalema koji je, vođen Duhom Svetim – Duhom Ljubavi, u malenom Djetetu Isusu prepoznao „Svjetlost na prosvjetljenje naroda“. Kao što je sv. Šimun u jeruzalemskom hramu prepoznao ispunjenje Božjeg obećanja, tako su i naši zadarski sveci u konkretnim okolnostima života prepoznali Krista u bližnjima i posvjedočili ga svatko na svoj način.

Život suzaštitnika Zadra i zaštitnika Caritasa Zadarske nadbiskupije – sv. Zoila, svećenika i pokornika iz 3. stoljeća, otkriva nam snažnu dimenziju svetosti. Sv. Zoilo je živio na području Akvileje, u skromnoj kolibi, u močvarnom kraju, povučeno i pokornički. Njegov život obilježen je molitvom, postom i sabranošću, ali i dubokom osjetljivošću za patnju drugih. U doba Dioklecijanovih progona, kada je strah paralizirao mnoge i kad su mnogi mučenički posvjedočili svoju vjeru, sv. Zoilo usudio se učiniti ono što je evanđelje tražilo: pokopati tijela pokojnika, među njima i mučenika sv. Krševana te tako izvršiti jedno od temeljnih djela milosrđa – mrtve pokopati.

Vjernici Zadra prihvatili su sv. Zoila kao svoga zaštitnika već u srednjem vijeku. Od 11. stoljeća njegov je kult čvrsto ukorijenjen u gradu Zadru, a od 1307. do početka 18. stoljeća gotovo da nije bilo crkve bez njegova lika. Bio je zaštitnik siromašnog puka – varošana, osobito u vremenima epidemija, gladi i društvenih nepravdi. Godine 1622. njegove su relikvije svečano prenesene u katedralu sv. Stošije, gdje je njegovo štovanje popraćeno zvonjavom, procesijama i otvaranjem relikvijara, što svjedoči koliko je bio omiljen među Zadranima.

U toj povijesnoj i duhovnoj pozadini, razumijemo zašto je sv. Zoilo danas zaštitnik Caritasa Zadarske nadbiskupije. Njegov život pokazuje da je svetost bez kompromisa i konkretna. Sv. Zoilo je most između mučeničke vjere sv. Stošije i sv. Krševana i svakodnevne ljubavi prema čovjeku, kao i prema sv. Šimunu koji je u malenom Djetetu prepoznao Spasitelja.

Caritas je srce i ruke Crkve – mjesto gdje vjera postaje dodir, pogled, riječ utjehe i konkretno djelo ljubavi. Caritas nije samo ustanova, nego način života Crkve. U Caritasu se nitko ne smije osjećati isključenim, ali nitko se ne smije osjećati ni oslobođenim od odgovornosti za bližnjega i ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Svatko, bez iznimke, pozvan je biti dio Caritasa – lanca ljubavi koji, radi zajedničkog sudjelovanja u Božjoj ljubavi, povezuje davatelja i primatelja, Boga i čovjeka, u jedno zajedništvo života.

Dragi članovi župnih Caritasa,

vaše služenje u župnim zajednicama nastavlja sv. Zoilov put dosljedne i bezuvjetne ljubavi prema Bogu i čovjeku onako kako nas Krist uči i kako nam je pokazao primjer.

Na blagdan sv. Zoila, zaštitnika Caritasa Zadarske nadbiskupije, od srca čestitam svim članovima župnog Caritasa dan našeg nebeskog zaštitnika. Ovaj dan je prilika da s dubokom zahvalnošću Bogu prepoznamo i vrednujemo sve ono što činite – često tiho, nenametljivo i bez očekivanja zahvalnosti i priznanja – a što pred Bogom ima neizmjernu vrijednost. Vaše inicijative, vaša zauzetost, vaša spremnost da darujete vrijeme, snagu i srce, svjedoče da je Caritas doista srce i ruke Crkve, vjera koja se ne zadržava samo na riječima, nego postaje konkretno djelo ljubavi.

Hvala vam što u duhu sv. Zoila znate prepoznati Krista u svakoj prilici djela milosrđa, što ne prolazite ravnodušno pored potrebe i patnje i što svojom blizinom, razumijevanjem i pomoći gradite Crkvu u kojoj se nitko ne osjeća zaboravljenim. Vaša služba obogaćuje ne samo one kojima pomažete, nego i cijelu župnu zajednicu, jer nas podsjeća na ono bitno – da smo pozvani jedni drugima biti dar.

Posebnu čestitku i riječ blizine upućujem svim korisnicima Caritasovih usluga. Vaša prisutnost među nama dragocjena je i važna. Crkva vas ne promatra samo kao primatelje pomoći, nego kao braću i sestre s kojima dijelimo istu Božju i međusobnu ljubavi i isti životni put. Neka vam ovaj blagdan sv. Zoila i predstojeći božićni i novogodišnji dani donesu ohrabrenje, nadu i iskustvo da niste sami, da vas Crkva prihvaća i cijeni.

Svima vama, članovima župnih Caritasa i korisnicima njegovih usluga, od srca čestitam skorašnji Božić, blagdan Božje blizine i ljubavi koja se rađa u Djetetu Isusu. Neka rođenje Isusa Krista ispuni vaša srca mirom, toplinom i povjerenjem, a vaše domove radošću i nadom.

Ujedno vam želim i blagoslovljenu Novu godinu, ispunjenu zdravljem, snagom, međusobnim razumijevanjem i otvorenošću za dobro. Neka nas u novoj godini i dalje vodi vjera sv. Zoila – duh djelotvorne ljubavi u kojoj se nitko ne osjeća isključenim, a svi se osjećamo pozvanima ljubiti Boga i bližnjega. Neka nas zagovor sv. Stošije učvrsti u vjeri, sv. Krševana osnaži u hrabrosti, sv. Šimuna u poslušnosti Duhu Svetom, a milosrđe sv. Zoila nadahne na djelotvornu ljubav.

Na sve vas zazivam obilje Božjeg blagoslova,

Milan Zgrablić, zadarski nadbiskup