KLIMAVA FOTELJA Odlazi li Matek s čela Vodovoda?

U sustav zadarskog Vodovoda tijekom 2025. godine ušlo je 34,88 milijuna kubičnih metara vode, dok je korisnicima obračunato 10,59 milijuna kubika. Razlika između količine koja je unesena u mrežu i one koja je naplaćena iznosi 24,29 milijuna kubičnih metara, odnosno 69,64 posto ukupne vode.

Veliki gubici vode

Jednostavnije rečeno, od deset litara koje uđu u sustav korisnicima se naplate približno tri, dok se ostatak gubi kroz dotrajale cjevovode, kvarove, prelijevanja, neprecizna mjerenja, neovlaštenu potrošnju i druge slabosti mreže. Riječ je o problemu koji nije nastao jučer, ali se nakon godina sličnih objašnjenja sve teže može braniti tvrdnjom da je stanje posljedica isključivo naslijeđene infrastrukture.

Upravo se zbog toga, kako neslužbeno doznajemo, na Narodnom trgu više ne razgovara samo o tome treba li Tomislav Matek snositi dio odgovornosti, nego se ozbiljno razmatra i njegova smjena. »Bijelog dima« zasad nema, ali jednako tako iz Grada nije stigla jasna poruka da Matek ostaje na čelu Vodovoda i da i dalje uživa puno povjerenje većinskog vlasnika.

Takav izostanak javne potpore ne mora nužno značiti da je odluka već donesena, ali pokazuje da njegova pozicija više nije čvrsta kao prije. Da u Gradu smatraju kako nema razloga za propitivanje njegova rada, nagađanja o smjeni vjerojatno bi već bila zaustavljena kratkim i nedvosmislenim odgovorom. Umjesto toga, svi čekaju završetak inspekcijskih i drugih postupaka, dok se istodobno zbrajaju problemi koji su se godinama gomilali.

Vodovod visoke gubitke dugo objašnjava starošću mreže, velikom površinom koju sustav pokriva, naglim rastom potrošnje tijekom turističke sezone i nedostatkom ulaganja u ranijim desetljećima. Sve su to stvarne okolnosti koje se ne mogu zanemariti, osobito na području na kojem ljeti broj korisnika višestruko raste, no teško mogu biti dovoljno opravdanje za činjenicu da se gubici i dalje kreću oko 70 posto.

Slabosti sustava

Matek je u ranijim javnim istupima dio problema povezivao i s neovlaštenom potrošnjom, otvorenim hidrantima, zalijevanjem vrtova i krađom vode, navodeći da se na taj način gube velike količine. Međutim, podaci iz Akcijskog plana smanjenja vodnih gubitaka pokazuju da se najveći dio problema ipak odnosi na stvarne gubitke u sustavu, što uključuje curenja, puknuća cijevi, prelijevanja i druge tehničke slabosti mreže.

Ako Vodovod raspolaže podacima koji potvrđuju da je neovlaštena potrošnja znatno veća nego što je navedeno u službenom dokumentu, onda bi te podatke trebalo jasno predstaviti javnosti. U suprotnom ostaje dojam da se odgovornost za stanje sustava previše jednostavno prebacuje na građane, dok se manje govori o učinkovitosti upravljanja mrežom i rezultatima rada službi zaduženih za otkrivanje kvarova.

Akcijski plan pokazuje da Vodovod ima četiri terenska tima za traženje gubitaka, uz podršku inženjera i opremu za lociranje curenja, mjerenje protoka i praćenje tlakova. Međutim, u istom se dokumentu navodi kako se ne izrađuju detaljne analize njihova rada, da nema dovoljno sustavnih izvješća o provedbi mjera kontrole gubitaka te da nedostaje ciljano osposobljavanje zaposlenika.

Upravo su takvi podaci važni jer pokazuju da se stanje ne može svesti samo na starost cijevi. Kada postoje ljudi, oprema i službe koje bi trebale nadzirati mrežu, javnost ima pravo znati koliko je kvarova otkriveno, koliko je vode spašeno, koje su dionice označene kao najkritičnije i jesu li ulaganja donijela rezultate. Bez takvih analiza teško je procijeniti radi li sustav sve što može ili se problemi samo prenose iz jedne sezone u drugu.

Bez vodoopskrbe

Matek je posljednjih godina često govorio o velikim projektima, rekonstrukcijama stotina kilometara cjevovoda, novim mjernim zonama, podmorskim vodovima prema otocima i desalinizatorima koji bi u budućnosti trebali povećati sigurnost opskrbe. Takva ulaganja zadarskom su području doista potrebna, jer bez temeljite obnove mreže nema ni trajnog smanjenja gubitaka.

Problem je, međutim, što se uspješnost uprave ne može mjeriti samo najavljenim projektima i iznosima koji bi se tek trebali uložiti. Građani rad Vodovoda procjenjuju prema tome imaju li vodu kada otvore špine, kakav je tlak u mreži i koliko često tijekom ljeta moraju čekati cisterne ili obavijesti o redukcijama.

Posljedice slabosti sustava posebno su izražene na otocima, u zaleđu i u turističkim mjestima u kojima broj stanovnika tijekom sezone višestruko naraste. Vrsi, Preko, Ninski Stanovi, Starigrad i brojna naselja proteklih su godina više puta ostajali bez uredne opskrbe, dok su građani i iznajmljivači slušali objašnjenja o povećanoj potrošnji, kvarovima, slabom dotoku i niskim razinama vode na crpilištima.

Poziv na štednju

Stanovnicima koji danima imaju slab tlak ili uopće nemaju vode, pritom nije najvažnije je li neposredni uzrok puknuće cijevi, suša ili nagli porast potrošnje. Oni od javne tvrtke očekuju da se za predvidivi ljetni pritisak pripremi na vrijeme, osobito zato što se ista situacija ponavlja gotovo svake godine.

Matek se prije nekoliko dana, doduše samo preko priopćenja, ipak oglasio u javnosti, kada je građane pozvao na racionalniju potrošnju vode, manje zalijevanja zelenih površina, pranja automobila i punjenja bazena. Takav apel u razdoblju suše i povećane potrošnje nije sporan, ali teško može proći bez pitanja kako se od građana traži dodatna štednja dok se istodobno gotovo sedam od deset litara vode unesene u sustav ne naplati.

Posljednjih dana govorio je i o novoj sistematizaciji, integraciji više društava i rastu plaća zaposlenika, no nije odgovorio na pitanja koja se izravno odnose na njegovu poziciju. Nije rekao smatra li da i dalje ima puno povjerenje Grada, razmišlja li o ostavci niti kako tumači sve glasnije zahtjeve da kao direktor preuzme upravljačku odgovornost.

Izgubljeno povjerenje?

Grad Zadar ima presudan vlasnički utjecaj u Vodovodu, zbog čega se odgovornost za stanje u tvrtki ne može svesti isključivo na direktora. Ako gradska vlast smatra da je Matek u iznimno teškim okolnostima dobro vodio sustav i da je sposoban provesti njegovu obnovu, onda bi to trebala javno reći i obrazložiti.

Ako je povjerenje izgubljeno, tada nema mnogo smisla odgađati odluku uz nadu da će završetkom ljeta oslabjeti i interes javnosti. Nestašice će se možda privremeno smanjiti kada padne potrošnja, ali 24 milijuna kubika neprihodovane vode neće nestati zajedno s turistima, kao što ni pitanja o sigurnosti zaposlenika neće prestati biti važna kada inspekcija završi postupak.

Tomislav Matek još uvijek može sam ponuditi ostavku i time preuzeti dio odgovornosti za okolnosti u kojima se Vodovod nalazi. Može i ostati na čelu tvrtke te pričekati da odluku donesu Nadzorni odbor, Skupština Društva i Grad Zadar.

Prema informacijama koje se sve glasnije čuju, upravo se o toj odluci sada ozbiljno razgovara, pa više nije glavno pitanje postoji li nezadovoljstvo njegovim radom, nego hoće li Matek otići sam ili će njegov odlazak morati pokrenuti oni koji su ga postavili na čelo Vodovoda.

Suzdržanost gradonačelnika

Rasprava o Matekovu radu dodatno se zaoštrila nakon smrti 47-godišnjeg zaposlenika Vodovoda na uređaju za pročišćavanje otpadnih voda. Inspekcija rada nakon nesreće zabranila je određene postupke čišćenja na crpnoj stanici i naložila poslodavcu da radne postupke i tehnologiju organizira na način kojim se neće ugrožavati sigurnost i zdravlje zaposlenika.

Inspekcijski postupak još traje, zbog čega se prije objave konačnih nalaza ne može govoriti o osobnoj ili kaznenoj odgovornosti bilo kojeg pojedinca. Ipak, već izrečene mjere pokazuju da su inspektori pronašli dovoljno razloga za intervenciju, pa je pitanje upravljačke i moralne odgovornosti neizbježno otvoreno neovisno o tome kako će završiti istraga.

Gradski vijećnik i predsjednik gradskog SDP-a Erol Gaši zbog toga je javno zatražio Matekovu ostavku, naglašavajući da ne prejudicira kaznenu odgovornost, nego smatra da direktor mora odgovarati za sustav kojim upravlja. Isto je pitanje postavio i gradonačelniku Šimi Erliću na prošlotjednoj sjednici Vijeća.

Erlić nije najavio smjenu, ali Mateku nije dao ni čvrstu javnu podršku. Poručio je da prije donošenja odluka treba pričekati završetak izvida, istrage i službenih izvješća, čime je ostavio otvorene sve mogućnosti. Za direktora gradske tvrtke koji ovisi o povjerenju vlasnika, takva suzdržanost u osjetljivom trenutku nije nevažna.