Duh kultnog Haustora utkan na filmsko platno

U organizaciji Kino Zone, u Providurovoj palači je održana projekcija dokumentarnog filma »Treći svijet« (2025), uz gostovanje samog redatelja Arsena Oremovića. Film donosi priču o zagrebačkom bendu Haustor, stavljajući u središte dvije kreativne suprotnosti – suosnivače benda Darka Rundeka i Srđana Sachera. Njihovi različiti, ali komplementarni glazbeni svjetovi isprepliću se u priči o nastanku jedinstvenog novovalnog zvuka koji je obilježio generacije, pa tako i samog autora filma.

Ideja za ovaj dokumentarac, otkriva Oremović, došla je u razdoblju života kada je želio bolje upoznati i razumjeti samoga sebe.

– Haustor je bila glazbena skupina koja je mene formirala, i bilo mi je jako zanimljivo prodrijeti i u taj svijet, da vidim što je mene kod njih toliko interesiralo, podijelio je Oremović koji je od samog početka znao da ima klasičnu filmsku priču s dva vrlo osebujna lika. No, iako u formi dokumentarca, donosi i svojevrsni poetski pogled.

– Opisao bih ga kao »bajku za odrasle«. Potiče, pogotovo nas odrasle, da se prepustimo toj maloj dnevnoj magiji koja je zapravo svuda oko nas. Ali, vrlo često živeći na autopilotu – ne osjećamo, dodaje redatelj.

Iako je film napravio na osebujan način, uspio je doprijeti do ljudi, a da pritom ne oduzme gledateljima ono što očekuju, a to je uživanje u pjesmama. Tako je, kako navodi, na nekim projekcijama atmosfera bila gotovo kao na rock koncertima.

Njegova je uloga, objašnjava, bila da u filmu prikaže nešto novo. Ne kroz otkrivanje nepoznatih biografskih činjenica, već kroz hvatanje duha, odnosa i poetike koji su oblikovali bend.

– Nisam želio donositi informacije koje se ionako mogu pronaći. Htio sam prikazati duh, odnose, poetiku – vrelo i bunar iz kojeg je njihova glazba nastajala, i sve to pretočiti u vizualni, filmski jezik, kaže redatelj koji je istodobno i scenarist i montažer.

Od skepse do zadovoljstva

Članovi benda isprva su bili skeptični prema ideji vizualizacije svoje glazbe, ne zato što nisu vjerovali njemu, nego zato što su smatrali da je njihova glazba sama po sebi dovoljna.

– Predložio sam im da zajedno pokušamo stvoriti jedno novo, »haustorsko« djelo, u njihovu duhu; ali u drugačijem mediju. Pomalo se ta skepsa smanjivala i danas mislim da su doista zadovoljni. Drago im je da je film nastao kao jedno osobno viđenje nekoga tko je odrastao uz njihovu glazbu, a ipak se naslanja na njihovu estetiku, zaključio je Oremović.