Nepravda prema pošipu - neshvaćenom dragulju Mediterana

Postoje vina koja, kad ih kušate, otvore pred vama cijeli pejzaž terroira – mirise, priče i stoljeća naslijeđa. Jedno od takvih vina svakako je pošip, autohtona sorta otoka Korčule koja se u posljednjim desetljećima munjevitom brzinom proširila čitavom Dalmacijom. Tko ga je jednom doživio u njegovoj punoj snazi i eleganciji, teško ga zaboravlja.

Pa ipak, na svjetskim vinskim pozornicama pošip i dalje, gotovo nevjerojatno, ostaje na margini.

Nepoznatost sorte

Ironija je to koja bode oči: u privatnim degustacijama, na radionicama i u razgovorima s međunarodnim vinskim stručnjacima – svi, bez iznimke, padaju pod njegov šarm.

Aromatika pošipa, spoj svježine i topline, kompleksnost i jedinstveni herbalno-mediteranski karakter, oduševljavaju svakoga tko mu pristupi otvorenog nepcа. No, na velikim natjecanjima, u sjeni globalnih, razvikanih i prepoznatljivih favorita, pošip redovito biva gurnut u drugi plan. Zašto?

Razloga je nekoliko. Prvi je, nepoznatost sorte. Suvremeni degustatori i suci, školovani na međunarodnim stilovima, često pošipu pristupaju s dozom nesigurnosti, kao da je riječ o egzotici koja izlazi izvan poznatih okvira.

Drugi razlog leži u standardizaciji ukusa: globalni kriteriji još uvijek nagrađuju tipičnost i podudarnost s ustaljenim matricama, dok sorte poput pošipa traže otvorenost, znatiželju i hrabrost degustatora da ga prepozna kao novo mjerilo kvalitete.

Strpljenje i dosljednost

Ipak, unatoč toj svojevrsnoj nepravdi, pošip se polako, ali neumoljivo probija. Svaka medalja – pa i ona koja nije zlatnog sjaja – danas vrijedi više od samog priznanja. Ona je podsjetnik da za izgradnju međunarodnog ugleda treba strpljenja, dosljednosti i vjere u autentičnost.

Jer pošip je vino koje, poput pravih klasika, ne podilazi publici nego od nje traži angažman. Takvim vinima put prema svjetskom tržištu možda je duži, ali i sigurniji.

A kada jednom njegovo ime zasja na globalnoj sceni, ostat će tamo gdje mu je i mjesto – među vinskim ikonama – bez opasnosti da se pretvori u prolaznu modu.

Nerica, Pošip Mindel 2022.

Ako želite doživjeti pošip u njegovu punom izrazu, onda je Pošip Mindel iz 2022., obiteljske zadruge Nerica idealan primjer. Vinograd za Mindel, iz srca Korčule, Čarskog polja, već generacijama nosi reputaciju najboljeg terroira za ovu sortu. Ručno obrađivan vinograd, daje grožđe koje Jakša Krajančić pretvara u vino fenomenalnog balansa tradicije i suvremenog pristupa.

Vinifikacija metodom odležavanja na finom talogu u hrastovim bačvama daje vinu elegantnu kremoznost i slojevitost, rijetko viđenu na ovoj cjenovnoj razini vina. Na nosu se otvara široko – od svježih, čistih nota limuna i dinje, preko profinjenog badema, pa sve do mladih orašastih tonova i suptilne, suhe herbalne podloge. U ustima je vino puno, moćno i zaobljeno, ali bez težine – svilenkaste teksture i impresivne dužine. Drvo je integrirano skladno, ne kao nametnuti sloj, već kao prirodni nastavak same strukture vina. Alkohol, visok za bijelo vino (oko 14 %), nenametljivo se uklapa u kompoziciju, nošen bogatstvom aroma koje se stapaju u savršen sklad voćnosti, začinskih nijansi i mineralnog karaktera.

Sommelierski gledano, Pošip Mindel 2022. vino je koje se izvrsno snalazi u različitim ulogama: može biti profinjen aperitiv, ali i ozbiljan gastronomski partner – od laganih predjela i bijele ribe, preko školjaka i rakova, pa sve do peradi i bijelih mesa. Ipak, možda ga je najljepše kušati samostalno, u trenutku tišine, kada mu se možete potpuno prepustiti – baš kao što sam i ja učinila pišući ovu kolumnu. Preporučujem ga poslužiti na nešto višoj temperaturi, od 13 -15° C, jer se tada njegove arome najljepše otvaraju i otkrivaju punu raskoš.

Da je ovo vino posebne vrijednosti ne potvrđuju samo nagrade, kojih ovo vino ima mnogo, nego sama čaša – iskustvo koje vas istovremeno uvjerava u snagu i eleganciju pošipa. Neričin Mindel je dokaz da se autentičnost i terroir mogu pretočiti u vino koje govori vlastitim jezikom, bez potrebe za usporedbama. To je vino koje osvaja polako, ali trajno, i koje potvrđuje da hrvatska vinska scena u svojim autohtonim sortama skriva potencijal ravnopravan najvećim bijelim vinima svijeta. A pošip je, u toj priči, njezin najjači glas.