SOLANA NIN Njeguju tisućljetnu tradiciju i okoliš te odaju počast - vrijednim rukama

More, sunce i vjetar tri su ključna čimbenika za proizvodnju soli koja nas prati od pamtivijeka. Sol se dobiva pod suncem, uz pomoć vjetra, no ključna je ljudska ruka koja bere sol već generacijama. Priroda čini svoje, a čovjek zahvalno ubire plodove prenoseći ljubav prema soli s koljena na koljeno, a otkriće da se sol može koristiti u očuvanju hrane samo je jedan od razloga zbog koji je bila i ostala važnim dijelom svakodnevice.

U starim vremenima sol se mijenjala za zlato, unca za uncu, a poznato je da su i Rimljani svoje vojnike plaćali sa solju. No, da bi se sol prikupila iz bazena u kojima se stvara ovaj vrijedan mineral, potrebno je puno rada i truda, ispod vedrog neba. Upravo na takav način, i dandanas, odvija se berba soli u kraljevskom gradu Ninu, u prekrasnoj Solani Nin gdje se sol bere na tradicionalan način, baš kao što su to nekad radili stari Ninjani, a zbog čega danas Solana ponosno nosi certifikat ekološke soli.

Dom pticama

Solana, prema arheološkim nalazištima postoji već preko 1.500 godina o čemu svjedoči i povijesna rimska zapornica, koja je služila za propuštanje morske vode. No, proizvodnja je u jednom periodu prestala. Naime, Mlečani su 1423. godine kupili solane na Jadranu, pa tako i Solanu Nin zbog monopola nad proizvodnjom soli. Pet stoljeća nije bilo solane na području Nina, sve do 1954. godine, saznajemo dok šetamo uskim prolazima između bazena s direktoricom marketinga i razvoja poslovanja Solane Nin, Sanjom Stamenić Oštrić.

– Naša Solana je između ostalog i prirodni rezervat, dom raznim biljnim i životinjskim vrstama. Jedna od biljaka je Salicornia, slanuša, ili poznatije, morska šparoga koja obogaćuje tlo i time našu sol. Ovo je cijeli jedan park u kojem imamo preko 250 vrsta ptica koje nas posjećuju. Od toga su najpoznatije vlastelice, kao i plamenci koje privlači naš račić slaništar koji tu obitava, na temelju čega smo u teškim vremenima, kad nam je poplava uništila urod, napravili i slikovnicu o račiću Slanku i ptici vlastelici, našim stoljetnim susjedima, uvodi nas u priču o Solani Stamenić Oštrić i dodaje kako je, osim očuvanja soli, briga za očuvanje ovog biodinamičkog sustava jedan od bitnijih zadaća Solane.

– Kako smo mi Solanu dobili od naših starih, dužni smo je očuvati od propadanja i nastaviti s berbom soli koju nam priroda daruje. Inače, na ovoj Solani su radile i žene i muškarci, svi su jednako vukli teret proizvodnje. Nekad se sol prevozila vagonima, a žene su jednako, kao i muškarci, prenosile vreće soli. Zato se na Solani dogodilo puno brakova, a njihovi potomci su danas dio našeg kolektiva. Danas na solani još ima Ninanja, ali znatno manje nego prije – većinu posla sad obavljaju strani radnici, a riječ je o fizički zahtjevnom i napornom radu. Radi se od pet ujutro, što tijekom dva mjeseca berbe bude jako zahtjevno, kazuje nam Stamenić Oštrić i napominje kako proces proizvodnje soli započinje u proljeće, a odvija se u pet faza.

Četiri faze odnose se na isparavanje, a peta na kristalizaciju. U Solani Nin postoji 155 bazena u koje ulazi voda, nakon čega vodari kontroliraju protok vode iz bazena u bazen koristeći se zapornicama. Zahvaljujući tom procesu, odvijaju se faze isparavanja kad sol postaje sve gušća, sve do faze kristalizacije nakon čega se bere kristal soli.

Ručna berba

– Početkom travnja počinje cijela priča, a berba završava krajem rujna. Ove godine je za nas lijepo vrijeme i nema kiše, što nam je jako važno. Kad je kiša, skoro ništa ne uberemo i tu leži rizik ručne berbe. Zato smo razvili priču o soli, kroz našu Kuću soli i cijeli niz naših pomno osmišljenih proizvoda. Želimo da ljudi, kad dođu ovdje, vide kako se prije živjelo, koje su alate koristili, koliko je važno da se ovo očuva, kaže Stamenić Oštrić i ukazuje na proces berbe pri kojoj su ostali jako tradicionalni.

Dok šetnjom kroz bazene stižemo prema ekipi solara, proučavamo kako se lopatama sol slaže na hrpe gdje se dodatno suši. Za cijeli ovaj posao zaslužno je desetak solara i vodara koji marljivo rade od ranog jutra, a zanimljivo je da imaju zaposlenika i za održavanje čistoće soli, kojem je zadaća da šeta po solani i u određenim situacijama zviždaljkom tjera galebove kako ju ne bi zaprljali. Kako nam kaže Stamenić Oštrić, sol mora biti čista, a ako je imalo prljava, koristi se samo za posipanje cesta. Ove godine nakon berbe se nadaju približiti rekordu od pet tisuća tona soli i 20 tona cvijeta soli. Ako je lošija godina, u prosjeku se bere oko tri tisuće tona soli, a po svemu sudeći, ova bi godina mogla biti jako dobra u Solani Nin.

– Više-manje sve se radi ručno, tako su bazeni koncipirani i ne može se drukčije. To se posebno vidi prilikom berbe cvijeta soli, koji se bere s posebnim mikronskim sitom na površini bazena. Sol inače padne na dno, pa se mora grebati po tlu, dok cvijet soli ostaje na površini u obliku tankih slojeva, listića, poput latica cvijeća zbog čega je i dobio ime. On se skuplja jako oprezno, nježno, kao vrhnje na mlijeku… Cvijet soli zadržava sve najbolje u sebi, zato je tako dragocjena delikatesa, ističe Stamenić Oštrić koju smo upitali kamo ninska sol putuje s obzirom na to da postaje sve prepoznatljivija i na stranim tržištima.

Razne delicije

Kupci u Japanu, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Austriji, Litvi, Latviji, a od ove godine i u Grčkoj, na ovaj način mogu doživjeti djelić Dalmacije, kroz sol i proizvode od soli kao što je primjerice kozmetika sa soli, čips sa soli, čokolada sa soli, džem sa soli…

Valja napomenuti da u Solani Nin svaki tjedan imaju Dane otvorenih vrata kada se besplatno može obići muzej, saznati kako se sol bere i možda čak i okušati u tom. Svi zainteresirani imaju priliku navući čizme, uzeti lopatu u ruke i zasukati rukave, samo se trebaju najaviti djelatnicima. Na taj način, sa sobom mogu ponijeti nezaboravno iskustvo berbe na tradicionalan način. Još jedna prilika da saznaju više o proizvodnji je i nadolazeći Festival soli koji se odvija u kolovozu, a koji privlači sve veći broj posjetitelja na bazene, Kuću soli i suvenirnicu.

U Kući soli zainteresirani mogu vidjeti očuvane alate, zapornicu, staru drvenu karijolu za prijevoz vreća soli, staru pakirnicu i zid soli. Posjetitelji mogu pogledati kratak video ili opipati cvijet soli, krupnu i sitnu sol različitih kategorija. S obzirom na to da se ova vještina prenosila s koljena na koljeno, u Solani su odlučili odati počast svim pojedincima koji su od ponovnog otvaranja Solane ovdje radili, upisavši njihova imena na jedan zid.

– Jedan čovjek, Krešimir Zanki je 1954. godine, nakon one stoljetne pauze iz ljubavi prema soli i Ninu, ponovo pokrenuo rad Solane. Ispisivanjem imena svih radnika, počevši od Zankija željeli smo odati počast svima koji su održali ovu tradiciju, koji su tu nekad vrijedno i teško radili, a najljepše nam je vidjeti kad nam dođu njihovi potomci i traže imena svojih baka i djedova, govori Stamenić Oštrić dok nas je jako sunce tjeralo u hlad, kao i radnike koji su završili s poslom, barem za danas.

DANI OTVORENIH VRATA

Valja napomenuti da u Solani Nin svaki tjedan imaju Dane otvorenih vrata kada se besplatno može obići muzej, saznati kako se sol bere i možda čak i okušati u tom. Svi zainteresirani imaju priliku navući čizme, uzeti lopatu u ruke i zasukati rukave, samo se trebaju najaviti djelatnicima