Dan OŠ Krune Krstića obilježila zanimljiva odbojkaška utakmica profesora i učenika

Da učenici igraju utakmice protiv drugih učenika nije vijest, ali kad se s jedne strane terena nađu učenici, a s druge profesori, e to je već nešto. S tom praksom počeli su ove godine u OŠ Krune Krstića u Arbanasima gdje je najprije odigrana košarkaška, a potom i odbojkaška utakmica.

– Sve je počelo kao malena iskra, da bi se na kraju pretvorilo u veliki i lijepi sportski plamen – kaže Lara Nikpalj Vukorepa profesorica tjelesnog i zdravstvenog odgoja, svojevremeno dugogodišnja kapetanica Ženskog košarkaškog kluba Zadar. Nikpalj Vukorepa iz prve ruke zna kako je djecu samo naizgled jednostavno uključiti u sport.

– Želimo približiti sport učenicima, jer premda u današnje vrijeme djeca treniraju sustavno, nakon nastave jako rijetko vidjeti da se igraju ih se može na vanjskim igralištima, pogotovo kada govorimo o tradicionalnim sportovima, poput košarke ili nogometa. Djecu je danas teško zainteresirati za išta, ako ih i odvedete vani teško će se sama zabaviti te će inicijativa uvijek biti na vama. Vidi se to i na dječjim rođendanima, gdje je u pravilu potreban animator. Takav stav djece prema sportu nas je potaknuo u naše projektne dane uključiti što je moguće više sportskih aktivnosti.

Glavna tema

Sve je počelo u prvom polugodištu, za Dan Grada Zadra, a nastavljeno je ovih dana.

– Najprije smo odlučili odigrati košarkašku utakmicu profesora protiv učenika kojima smo dali smjernice i kazali im da sami trebaju sastaviti ekipu, da ona treba imati do 15 igračica i igrača te da trebaju sudjelovati i djevojke i mladići iz različitih odjeljenja, od šestog do osmog razreda. Ideja je bila potaknuti djecu da samostalno odrade organizacijski dio, sami odaberu kapetana i trenera, sve kako bismo vidjeli jesu li spremna i dorasla tome. Ta prva utakmica je bila jako dobro organizirana te smo svi bili prezadovoljni viđenim. Naravno, pošto je u pitanju košarka, bilo je više učenika, no uvijek je na terenu bila makar jedna cura.

Utakmica profesora i učenika nije imala samo sportski karakter.

– Bila je to glavna tema na školskim hodnicima u danima uoči i nakon utakmice, a sam susret je bio jako dobar, borben, uz izvrsnu atmosferu na tribinama. Bila je to lijepa i pozitivna priča i svi su željeli njen nastavak. Pošto su učenici poraženi u tom prvom dvoboju, odmah su tražili uzvrat i time dolazimo do nastavka priče, koji nas je ponovno sve oduševio. Uključilo se još više učitelja i djece, a ovoga puta smo željeli staviti veći naglasak na bavljenje učenica sportom pa smo organizirali odbojkašku utakmicu.

Smjernice su bile iste, ekipe su ponovno trebale biti mješovite.

– Ovoga puta su učenice preuzele inicijativu, pošto ih veći broj trenira odbojku nego košarku. Bile su izvrsne u organizaciji, bile su strpljive s dečkima, objašnjavale im sve što treba, dovodile ih na treninge i s njima radile, kako bi se što je moguće više uvježbali. Angažman je bio na visokoj razini, a kada dobijete tako pozitivnu povratnu informaciju zaista vam bude drago, jer vidite da, unatoč tome što vrlo rano počinju sa sustavnim oblicima trenažnog procesa, djeci danas nedostaje veselja i takve atmosfere u školi. Nedostaje nečega što postane glavna tema njihovih razgovora. Djeci je bilo posebno zanimljivo vidjeti nas, učiteljice i učitelje, u nekoj drugoj ulozi osim one formalne kakvu svakodnevno imamo u učionicama. Djeca vide da radimo i druge stvari, uz to što im predajemo u školi, dok mi vidimo koliko ta djeca zaista uživaju u sportu.

Mobiteli i(li) igra

Premda jako puno djece danas trenira neki sport Nikpalj Vukorepa primjećuje zanimljiv fenomen.

– Danas je lako uključiti dijete u sustavni sport, ali jako je teško djetetu približiti sportske aktivnosti i potaknuti ga da to bude njegov dnevni ritual. Nažalost, kada djeca danas i dođu na igralište često budu na mobitelima, jer sve teže sama sebi spontano postavljaju ciljeve i zadatke. Promijeniti to bio je osnovni cilj naše aktivnosti, dobili smo pozitivnu povratnu reakciju i postali svjesni da je sport djeci potreban i da ga znaju živjeti, jednako kao i mi odrasli. Djeca znaju ispuniti postavljene ciljeve, znaju igrati fer, znaju i pobjeđivati i gubiti. Znaju reagirati i na neuobičajene situacije, poput onih u kojima igraju protiv učitelja. Sve je to ostavilo jako dobar dojam na sve uključene.

Osim utakmica bilo je i popratnih aktivnosti.

– Imali smo brojne radionice, poput plesne i likovne radionice, ali i radionice na satu hrvatskog, nakon čega smo svi zajedno otišli na teren i ovim putem zahvaljujem svim kolegama koji su se uključili u projekt. U pauzi između dva seta učenice četvrtih i petih razreda, Tara, Agata, Matea, Cvita, Maja, Tonka, Antonija, Lana izvele su plesnu točku uz vodstvo prof glazbenog Tatjane Zorić i moju pomoć. Nadam se da će ovo postati tradicija. Dečki čekaju revanš u košarci i vjerujem da ćemo im ga i omogućiti u lipnju. Željela bih to na neki način povezati s Danima Krešimira Ćosića, kako bismo imali i dublji narativ i priču koje stoje iza svih aktivnosti i dana – zaključila je Nikpalj Vukorepa.

Odlična atmosfera na parketu i tribinama

Tatjana Zorić, profesorica je glazbene kulture u arbanaškoj školi.

– Odnos učenika i učitelja u našoj školi vrlo je prijateljski i tolerantan, uz dužno, uzajamno poštovanje. Veliki broj učenika aktivno se bavi sportom pa se ideja o sportskom duelu nametnula vrlo prirodno, a potakli su je naši profesori tjelesne i zdravstvene kulture Lara Nikpalj Vukorepa i Lucijan Ćuković. Učenici se je s oduševljenjem prihvatili. Ozbiljno su se pripremali, kao i učitelji – kaže Zorić, koja je bila i u ulozi izbornice ekipe profesora.

– Neobično im je vidjeti nas izvan našeg radnog mjesta, učionice, i osvijestiti da smo i mi nekad bili djeca i da se veliki broj učitelja i danas rekreativno bavi nekim sportom u smislu potrebe i brige za zdravljem. Na ovaj način, iskustveno, potičemo zanimanje i želju učenika za bavljenjem sportom kao i približavanje i svladavanje generacijskog i pozicijskog jaza. Atmosfera na utakmici je bila sjajna. Borba je bila vrlo srčana s obje strane, s malim popuštanjima profesora. Ponosna sam na profesore jer ih se uključio veliki broj, a oni koji nisu bili neposredno uključeni u igru bodrili su nas s tribina.

Dan škole na drugi način

Velika podrška ovoj akciji bila je i Jasmina Matešić, ravnateljica OŠ Krune Krstića.

– Niz godina obilježavali smo Dan škole tako da smo, kao i većina škola, organizirali priredbu. Posljednje dvije godine smo malo promijenili sadržaj Dana škole. Prošle godine su svi učenici i učitelji bili uključeni u projektni dan pod nazivom Moru na dar. Cijelu školsku godinu su učenici izrađivali bio kugle, a na Dan škole bacili su u uvalu Bregdetti 1000 bio kugli. Ekološka akcija koja je imala svrhu pročišćavanja morskog dna izuzetno se svidjela učenicima. Bilo je to nešto drugačije, bio je to izlazak iz škole, a i shvatili su važnost pozitivnog djelovanja na prirodu – kaže Matešić i nastavlja:
– Na tragu prošlogodišnje uspješne i zanimljive aktivnosti i ovu godinu smo se odlučili na nešto drugačije. Organizirali smo Dan otvorenih vrata. U školi su bile organizirane raznolike radionice u kojima su učenici sudjelovali po svojoj želji i afinitetima, plesna radionica, haiku poezija, izrada krunica, likovna radionica, izrada razglednica… Po završetku radionica upriličena je odbojkaška utakmica između učitelja i učenika. Posjećenost utakmice je bila ogromna, a atmosfera krajnje pozitivna, sportska, navijačka i vesela. Uživali su učenici koji su igrali, ali i učenici koji su navijali na tribinama. Svi su se ponašali primjereno, a to je i bio jedan od ciljeva. Naučiti učenike primjerenom navijanju. Učenici su na poseban način doživjeli trenutak u kojem su na sportskom terenu njihovi učitelji. Tako se šalje važna poruka učenicima i stvara se drugačiji odnos s učenicima. Partnerski. Reakcije učenika, ali i učitelja su bile izuzetno pozitivne.