Hrvatska je prvi put u povijesti kontinentalnih nadmetanja ovog uzrasta, nakon dva srebra 1994. i 2004., osvojila glavnu i najveću nagradu.


Početak finala protekao je u dominaciji Hrvatske koja je sredinom druge četvrtine povela sa 3-0. Odlična obrana, mnoštvo blokova, a i kapetan Mauro Ivan Čubranić na vratima zaustavljali su sve pokušaje Crne Gore sve do zadnje sekunde druge četvrtine. U trećoj se četvrtini crnogorska momčad počela vraćati te je izjednačila na 4-4 uoči zadnje dionice. Hrvatska je povela sa 6-4 pet minuta prije kraja, ali Crna Gora je s tri uzastopna gola uspjela su preokrenuti i prvi put povesti sa 7-6  manje od dvije minute prije isteka vremena. Točno 39 sekundi do kraja, igrača više je Burđelez okrunio pogotkom za poravnanje 7-7. Do kraja se rezultat više nije mijenjao pa su pobjednika odlučili peterci kada je Čubranić obranio udarce Vučkovića i Stupara za slavlje.




“Vjerovali smo u ovo cijelo vrijeme. Živjeli to, igrali smo, pripremali utakmicu po utakmicu i za svaku smo govorili da je sve važnija i važnija, sve jača i teža. Govorili smo i da su nam to sve usputne stanice do Kilimandžara. Na kraju smo i došli na taj vrh, mislim i više no zasluženo. Odigrali vrlo dobar, na trenutke i odličan turnir. Finale je bila teška, čvrsta utakmica, malo više ‘šaha’, bilo je i pogrešaka. Međutim, momci su se borili, vjerovali do zadnjeg trenutka, vjerovali u tu pobjedu i na kraju nagrađeni za sve ono što smo strpljivo i marljivo pripremali, gradili”, izjavio je hrvatski izbornik Zoran Bajić.